Sad kad su se dojmovi slegli, možemo ispratiti dan sjećanja na strašno doba okupacije, smrti, progonstva i otpora u Vukovaru, Škabrnji i drugim ratnim poprištima toga kraja s početka devedesetih. Ovogodišnja žalosna obljetnica prošla je, dakle, primjereno i lijepo što se naroda tiče, premda, kao što smo se već navikli, pojedini galamdžije na te dane redovito skoče da je malo pokvare.
Ekscesna epizoda u Škabrnji
Dio okupljenih stanovnika Škabrnje izveo je tu točku okretanja leđa državnoj delegaciji. Kamerama su izjavili da je to zbog Šimprage. Ona je nepoželjna, nije pozvana, neće je nikad prihvatiti kao ni bilo koga iz ”zločinačkog SDSS-a”. A jedini koji su pohvalili tu predstavu male skupine mještana, koji su u svoj protest uključili čak i djecu, bili su Ivan Penava i drugi iz njegove stranke.
Iza toga je ostalo dosta jasno u kojem grmu leži zec u ovoj ekscesnoj epozodi koja je – potpuno neopravdano s obzirom na broj sudionika – zasjenila ukupno miran i dostojanstven masovni događaj tugovanja za poginulima i ranjenima i zahvalnosti borcima iz cijele zemlje koji su branili napadnuti istok Hrvatske.
Penava kao inspiracija
Ako, naime, gradonačelnik Vukovara Penava i Domovinski pokret i nisu direktno organizirali grupicu u Škabrnji, a jako je moguće da jesu, nema nikakve sumnje da je njihova ideologija inspirirala tu malu pobunu u kojoj je Anja Šimpraga samo poslužila kao lutka koja se zgodno namjestila u mjesto i vrijeme. Da nije bilo nje, bilo bi nešto drugo, netko drugi.
Jer Penavina stranka, koja je na vlasti u Vukovaru i time nosi posebnu odgovornost za mir i međunacionalne odnose u tom izranjavanom dijelu države, upravo se hrani ekscesima. Raspiruje, potpiruje. I muti vodu među lokalnim življem čiji je interes da spokojno živi, radi i podiže svoje obitelji bez vječnog prebrajanja tko je Hrvat, a tko Srbin.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Huškanje i razvrstavanje
No, smirivanje ne ide jer je takva politika. Ne jer ljudi to ne bi htjeli, možemo biti posve sigurni da većina upravo to želi, nego jer ih se stalno huška i razvrstava na dvije strane.
A pritom se cilj da se stanovništvo cementira u stanju vječnog rata – stanju na kome se može jako dobro politički zaraditi – neuvjerljivo prikriva insinuacijama da Vlada u koaliciji drži Pupovčevu i Šimpraginu stranku koja je navodno antihrvatska. I da vukovarski Srbi nikad nisu i neće prihvatiti hrvatsku državu i zato zaslužuju da ih dovijeka sumnjiči i grupno i pojedinačno.
Našli način da je ponize
U tom se tonalitetu konstantno ponavlja i optužba da Pupovca nema u vukovarskim kolonama, a dolazio bi s Hrvatima odati počast poginulim braniteljima da mu je do hrvatske slobode išta stalo. To su riječi iz Penavinog tabora: ”Tko mu brani”. No, evo, došla je Anja Šimpraga u Škabrnju pa su našli način da je ponize. Rekli su čak da će njen vijenac zapaliti kad se okupljanje raziđe.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Od tih koji takve stvari uvježbavaju prije svakog mogućeg povoda kao svoj projektni zadatak i od politike koja iza njih stoji ne bi se dobro proveo ni Pupovac iako je 30 godina proveo tijesno surađujući s hrvatskim vladama i nikad nije imao na glavi četničku šubaru.
A iz Domovinskog pokreta mu se sad groze i prijete da mu više nikad neće dopustiti da u studenom baca u Dunav vijence za žrtve rata, dva vijenca, jedan za poginule Hrvate, drugi za poginule Srbe. Jasno da mu to nitko ne može zabraniti pa ni Domovinski pokret.
Stvarno, zašto dva vijenca?
Ali da, stvarno, zašto dva vijenca, zar ne bi bilo normalno da se sve nevine žrtve zajedno komemorira? Pa bi, ali normalnosti još nema ni 2022. godine, sve se tamo radi da je nikad i ne bude, pa je nema ni u tome. Penavi i njegovoj sljedbi smeta čak i Anja Šimpraga, mlada žena koja je 1991. imala četiri godine, i u petak je s časnim namjerama došla u Škabrnju. Izložila se da bi bila popljuvana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Heroj s Trpinjske ceste Ivan Lukić Zolja, koji je u srpskim logorima proživio 269 dana najgorih zvjerstava, pozvao je nekidan Vukovarce srpske nacionalnosti da se pridruže koloni. ”U ovom gradu ima toliko dobrih Srba, ali ne možete ništa, jer šaka političara drži te ljude u getu”, rekao je Lukić.
Eh, kad bi se takve slušalo. A ne Penavu. Anja Šimpraga kaže da vjeruje da će doći to vrijeme, ta bolja budućnost. Samo kad? Ovako.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Penava i njegova sljedba rade sve da normalnosti ne bude. Smeta im i Anja Šimpraga, koja je 1991. imala četiri godine
Ako gradonačelnik Vukovara i Domovinski pokret i nisu direktno organizirali grupicu u Škabrnji, nema sumnje da je njihova ideologija inspirirala tu malu pobunu
Heroj s Trpinjske ceste Ivan Lukić Zolja, koji je u srpskim logorima proživio 269 dana najgorih zvjerstava, pozvao je nekidan Vukovarce srpske nacionalnosti da se pridruže koloni: 'U ovom gradu ima toliko dobrih Srba, ali ne možete ništa, jer šaka političara drži te ljude u getu'
Sad kad su se dojmovi slegli, možemo ispratiti dan sjećanja na strašno doba okupacije, smrti, progonstva i otpora u Vukovaru, Škabrnji i drugim ratnim poprištima toga kraja s početka devedesetih. Ovogodišnja žalosna obljetnica prošla je, dakle, primjereno i lijepo što se naroda tiče, premda, kao što smo se već navikli, pojedini galamdžije na te dane redovito skoče da je malo pokvare.
Tako je sada uzeta na pik Anja Šimpraga, potpredsjednica Vlade iz redova SDSS-a, koja je s premijerom Plenkovićem i predsjednikom Sabora Jandrokovićem došla položiti vijenac za mještane tog gradića koje su u ratu okrutno posmicali pijuni Slobodana Miloševića.
Ekscesna epizoda u Škabrnji
Dio okupljenih stanovnika Škabrnje izveo je tu točku okretanja leđa državnoj delegaciji. Kamerama su izjavili da je to zbog Šimprage. Ona je nepoželjna, nije pozvana, neće je nikad prihvatiti kao ni bilo koga iz ”zločinačkog SDSS-a”. A jedini koji su pohvalili tu predstavu male skupine mještana, koji su u svoj protest uključili čak i djecu, bili su Ivan Penava i drugi iz njegove stranke.
Iza toga je ostalo dosta jasno u kojem grmu leži zec u ovoj ekscesnoj epozodi koja je – potpuno neopravdano s obzirom na broj sudionika – zasjenila ukupno miran i dostojanstven masovni događaj tugovanja za poginulima i ranjenima i zahvalnosti borcima iz cijele zemlje koji su branili napadnuti istok Hrvatske.
Penava kao inspiracija
Ako, naime, gradonačelnik Vukovara Penava i Domovinski pokret i nisu direktno organizirali grupicu u Škabrnji, a jako je moguće da jesu, nema nikakve sumnje da je njihova ideologija inspirirala tu malu pobunu u kojoj je Anja Šimpraga samo poslužila kao lutka koja se zgodno namjestila u mjesto i vrijeme. Da nije bilo nje, bilo bi nešto drugo, netko drugi.
Jer Penavina stranka, koja je na vlasti u Vukovaru i time nosi posebnu odgovornost za mir i međunacionalne odnose u tom izranjavanom dijelu države, upravo se hrani ekscesima. Raspiruje, potpiruje. I muti vodu među lokalnim življem čiji je interes da spokojno živi, radi i podiže svoje obitelji bez vječnog prebrajanja tko je Hrvat, a tko Srbin.
Huškanje i razvrstavanje
No, smirivanje ne ide jer je takva politika. Ne jer ljudi to ne bi htjeli, možemo biti posve sigurni da većina upravo to želi, nego jer ih se stalno huška i razvrstava na dvije strane.
A pritom se cilj da se stanovništvo cementira u stanju vječnog rata – stanju na kome se može jako dobro politički zaraditi – neuvjerljivo prikriva insinuacijama da Vlada u koaliciji drži Pupovčevu i Šimpraginu stranku koja je navodno antihrvatska. I da vukovarski Srbi nikad nisu i neće prihvatiti hrvatsku državu i zato zaslužuju da ih dovijeka sumnjiči i grupno i pojedinačno.
Našli način da je ponize
U tom se tonalitetu konstantno ponavlja i optužba da Pupovca nema u vukovarskim kolonama, a dolazio bi s Hrvatima odati počast poginulim braniteljima da mu je do hrvatske slobode išta stalo. To su riječi iz Penavinog tabora: ”Tko mu brani”. No, evo, došla je Anja Šimpraga u Škabrnju pa su našli način da je ponize. Rekli su čak da će njen vijenac zapaliti kad se okupljanje raziđe.
Od tih koji takve stvari uvježbavaju prije svakog mogućeg povoda kao svoj projektni zadatak i od politike koja iza njih stoji ne bi se dobro proveo ni Pupovac iako je 30 godina proveo tijesno surađujući s hrvatskim vladama i nikad nije imao na glavi četničku šubaru.
A iz Domovinskog pokreta mu se sad groze i prijete da mu više nikad neće dopustiti da u studenom baca u Dunav vijence za žrtve rata, dva vijenca, jedan za poginule Hrvate, drugi za poginule Srbe. Jasno da mu to nitko ne može zabraniti pa ni Domovinski pokret.
Stvarno, zašto dva vijenca?
Ali da, stvarno, zašto dva vijenca, zar ne bi bilo normalno da se sve nevine žrtve zajedno komemorira? Pa bi, ali normalnosti još nema ni 2022. godine, sve se tamo radi da je nikad i ne bude, pa je nema ni u tome. Penavi i njegovoj sljedbi smeta čak i Anja Šimpraga, mlada žena koja je 1991. imala četiri godine, i u petak je s časnim namjerama došla u Škabrnju. Izložila se da bi bila popljuvana.
Heroj s Trpinjske ceste Ivan Lukić Zolja, koji je u srpskim logorima proživio 269 dana najgorih zvjerstava, pozvao je nekidan Vukovarce srpske nacionalnosti da se pridruže koloni. ”U ovom gradu ima toliko dobrih Srba, ali ne možete ništa, jer šaka političara drži te ljude u getu”, rekao je Lukić.
Eh, kad bi se takve slušalo. A ne Penavu. Anja Šimpraga kaže da vjeruje da će doći to vrijeme, ta bolja budućnost. Samo kad? Ovako.