Gotovo se ništa, naravno, nije promijenilo. Još jednom je u listopadu Gradsko vijeće Vukovara donijelo gotovo rutinski zaključak po kojem se ne može provoditi ustavno pravo nacionalne manjine na vlastito pismo zbog “sustavnog odgađanja provođenja postupaka protiv počinitelja ratnih zločina” iz 1991. godine.
Tek jedan detaljčić – Hrvatska demokratska zajednica, trenutno najjača i navodno oduvijek stožerna stranka u Hrvata – nema, za razliku od prošlog listopada, niti jednog jedinog vijećnika ili vijećnicu u Gradu heroju. Svih desetero je, naime, s gradonačelnikom Ivanom Penavom napustilo HDZ u svibnju ove godine zbog neslaganja s navodnim zanemarivanjem Vukovara, dio čega je i navodno neprocesuiranje ratnih zločina.
Pranje ruku
S jedne strane, ta je situacija HDZ-u i Andreju Plenkoviću omogućila savršen alibi – nisu više u Vijeću, Penava više nije njihova mlada politička nada, a odluka Ustavnog suda je, eto, takva da većina može određivati kad će se primjenjivati prava manjina. Stranka i Vlada mogu, dakle, tek suhoparnim fraziranjem o Ustavnom sudu, “stjecanju uvjeta” i “odluci Gradskog vijeća”, kako je to danas napravio ministar uprave i pravosuđa Ivan Malenica – oprati ruke.
Stvari je, međutim, zakomplicirao nesretni napadač na Banske dvore. Nikad borbeniji Andrej Plenković je poručivao danima kako je došlo vrijeme za žestoku borbu protiv radikalizacije društva, štoviše, za uspostavljanje sanitarnog kordona prema strankama koje odobravaju takav zločin.
Dvadeset pet godina kasnije
“Moramo se zapitati kako je došlo do ovakve radikalizacije. Ovo je sigurno uvjetovano informacijama pod kojima je on bio, izvorima kojima se napajao, da napravi ovo. Vidjet ćemo tko je odgovoran, ali moramo se zapitati tko su akteri, pa i u politici, koji potiču netrpeljivost, koji su čak nakon ovoga spremni davati izjave poput Penave i Krišto koje su neprihvatljive. Postoji i odgovornost medijskih aktera koji potiču mržnju između Hrvata kao većinskog naroda i srpske manjine. Vjerojatno ima onih kojima se ne sviđa politika koju vodimo”, govorio je Plenković neposredno nakon napada 12. listopada.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Unatoč velikim riječima protiv radikalizacije, unatoč koaliciji s SDSS-om na državnoj razini, HDZ, međutim, sudeći po današnjem istupu ministra pravosuđa i uprave nema previše problema sa stalnim odgađanjem primjene Ustavom zajamčenih prava srpske nacionalne manjine na vlastito pismo, 25 godina nakon završetka rata, a skoro pune 23 nakon mirne reintegracije Podunavlja.
Poučak Grubora
Mnogo gadnih pitanja oko današnjeg HDZ-a i radikalizacije društva otvara ovo izvrdavanje osude jasnog pokušaja daljnjeg političkog parazitiranja podgrijavanju ratnih rana. Smatra li HDZ, možda, da nije nimalo radikalno priječiti ostvarivanje prava nacionalnih manjina zločinima dijela pripadnika tih manjina iz 1991. godine? Je li, možda, strah od rezultata lokalnih izbora jači od želje za obračunom s radikalizacijom društva? Što bi za prava Hrvata u, recimo, Republici Srpskoj u BiH mogla značiti činjenica da ovdašnje pravosuđe nije kaznilo krivce za Grubore?
Borba protiv radikalizma u politici mnogo je teža, mučnija i skuplja stvar od rečenica izgovorenih u mikrofone u prikladno ugrijanoj prostoriji u zgradi Vlade. HDZ je upravo propustio prvu priliku da pokaže da misli ozbiljno. Svako sljedeće pokazivanje odlučnosti za normalizacijom Hrvatske bit će, time, sve manje uvjerljivo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Penava je opet blokirao ćirilicu u Vukovaru. Zašto HDZ, koji se kao bori protiv radikalizacije, šuti?
Kako protiv radikalizacije društva ako je blokada manjinskih prava zbog zločina otprije 29 godina - okej?
Gadna pitanja oko današnjeg HDZ-a i radikalizacije društva otvara ovo izvrdavanje osude jasnog pokušaja daljnjeg političkog parazitiranja podgrijavanju ratnih rana. Smatra li HDZ, možda, da nije nimalo radikalno priječiti ostvarivanje prava nacionalnih manjina zločinima dijela pripadnika tih manjina iz 1991. godine? Je li, možda, strah od rezultata lokalnih izbora jači od želje za obračunom s radikalizacijom društva?
Gotovo se ništa, naravno, nije promijenilo. Još jednom je u listopadu Gradsko vijeće Vukovara donijelo gotovo rutinski zaključak po kojem se ne može provoditi ustavno pravo nacionalne manjine na vlastito pismo zbog “sustavnog odgađanja provođenja postupaka protiv počinitelja ratnih zločina” iz 1991. godine.
Još jednom su, dakle, ratne žrtve zloupotrijebljene kao mobilizirajući uvod u vlastitu predizbornu kampanju i kao trajna odmazda nad građanima Vukovara srpske nacionalnosti, gotovo 30 godina nakon rata. Gotovo se ništa, dakle, nije promijenilo.
Tek jedan detaljčić – Hrvatska demokratska zajednica, trenutno najjača i navodno oduvijek stožerna stranka u Hrvata – nema, za razliku od prošlog listopada, niti jednog jedinog vijećnika ili vijećnicu u Gradu heroju. Svih desetero je, naime, s gradonačelnikom Ivanom Penavom napustilo HDZ u svibnju ove godine zbog neslaganja s navodnim zanemarivanjem Vukovara, dio čega je i navodno neprocesuiranje ratnih zločina.
Pranje ruku
S jedne strane, ta je situacija HDZ-u i Andreju Plenkoviću omogućila savršen alibi – nisu više u Vijeću, Penava više nije njihova mlada politička nada, a odluka Ustavnog suda je, eto, takva da većina može određivati kad će se primjenjivati prava manjina. Stranka i Vlada mogu, dakle, tek suhoparnim fraziranjem o Ustavnom sudu, “stjecanju uvjeta” i “odluci Gradskog vijeća”, kako je to danas napravio ministar uprave i pravosuđa Ivan Malenica – oprati ruke.
Stvari je, međutim, zakomplicirao nesretni napadač na Banske dvore. Nikad borbeniji Andrej Plenković je poručivao danima kako je došlo vrijeme za žestoku borbu protiv radikalizacije društva, štoviše, za uspostavljanje sanitarnog kordona prema strankama koje odobravaju takav zločin.
Dvadeset pet godina kasnije
“Moramo se zapitati kako je došlo do ovakve radikalizacije. Ovo je sigurno uvjetovano informacijama pod kojima je on bio, izvorima kojima se napajao, da napravi ovo. Vidjet ćemo tko je odgovoran, ali moramo se zapitati tko su akteri, pa i u politici, koji potiču netrpeljivost, koji su čak nakon ovoga spremni davati izjave poput Penave i Krišto koje su neprihvatljive. Postoji i odgovornost medijskih aktera koji potiču mržnju između Hrvata kao većinskog naroda i srpske manjine. Vjerojatno ima onih kojima se ne sviđa politika koju vodimo”, govorio je Plenković neposredno nakon napada 12. listopada.
Unatoč velikim riječima protiv radikalizacije, unatoč koaliciji s SDSS-om na državnoj razini, HDZ, međutim, sudeći po današnjem istupu ministra pravosuđa i uprave nema previše problema sa stalnim odgađanjem primjene Ustavom zajamčenih prava srpske nacionalne manjine na vlastito pismo, 25 godina nakon završetka rata, a skoro pune 23 nakon mirne reintegracije Podunavlja.
Poučak Grubora
Mnogo gadnih pitanja oko današnjeg HDZ-a i radikalizacije društva otvara ovo izvrdavanje osude jasnog pokušaja daljnjeg političkog parazitiranja podgrijavanju ratnih rana. Smatra li HDZ, možda, da nije nimalo radikalno priječiti ostvarivanje prava nacionalnih manjina zločinima dijela pripadnika tih manjina iz 1991. godine? Je li, možda, strah od rezultata lokalnih izbora jači od želje za obračunom s radikalizacijom društva? Što bi za prava Hrvata u, recimo, Republici Srpskoj u BiH mogla značiti činjenica da ovdašnje pravosuđe nije kaznilo krivce za Grubore?
Borba protiv radikalizma u politici mnogo je teža, mučnija i skuplja stvar od rečenica izgovorenih u mikrofone u prikladno ugrijanoj prostoriji u zgradi Vlade. HDZ je upravo propustio prvu priliku da pokaže da misli ozbiljno. Svako sljedeće pokazivanje odlučnosti za normalizacijom Hrvatske bit će, time, sve manje uvjerljivo.