Dio hrvatskih političara i javnih osoba kao zlikovce i kriminalce prikazuje četiri para posvojitelja iz Zagreba, koji su u utorak, nakon drugog uhićenja u Zambiji, ponovno pušteni da se brane sa slobode. Desni portali tjednima podjaruju tu priču i podižu hajku na te ljude tvrdeći da u posvajanju kongoanske djece nisu čista posla. Uhićene Zagrepčane optužuju da su se svjesno upleli s mafijom igrajući po pravilima korupcijskog lanca koji u Kongu i drugim afričkim zemljama otima djecu roditeljima i prodaje ih u druge države za veliki novac.
U prve redove te križarske vojne gura se i bivši saborski zastupnik Živog zida i propali političar Ivan Pernar. Nakon što se javno pohvalio da je zambijskim vlastima prijavio kako je jedan od uhićenih hrvatskih državljana transrodna osoba, sada tuži sve koji su ikad posvojili djecu iz Konga, sve hrvatske suce koji su sudjelovali u ovjeravanju te dokumentacije, te zastupnicu Možemo Sandru Benčić i pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova Višnju Ljubičić koja ga je upravo prijavila vlastima za javno poticanje na mržnju.
Štiti afričku djecu, ne plaća uzdržavanje za svoje
No, činjenica da se upravo Ivan Pernar – otac djeteta za koje ne plaća uzdržavanje – predstavlja zaštitnikom afričke djece i čuvarem univerzalnog principa vladavine prava samo je jedna od bizarnosti koje su se sjatile oko ovog nemilog slučaja.
Sljedeća je ta da inkvizitor Pernar i njegovi istomišljenici dižu u nebesa pravosuđe i navodno uzorni zakonski red koji vlada u Republici Zambiji. Utoliko tvrde da se na sudu u Ndoli naprosto dosljedno štite prava djece, a svoje neskriveno navijanje da osmero adoptivnih roditelja budu osuđeni i kažnjeni podvode pod kolateralu plemenite i globalne borbe protiv krijumčarenja djece.
Uvjeravanja da je zambijska država pouzdana i uređena prema svim demokratskim standardima pravnog poretka, pa čak i tvrdnje da je zambijski sud ”očitao lekciju” hrvatskima ne mogu se, međutim, nazvati nikako drugačije nego manipulativnom konfabulacijom. Jer Zambija, nekadašnja Sjeverna Rodezija, niti je uzor demokratske države, niti se njenim institucijama može unaprijed vjerovati, pogotovo ne naslijepo.
Autoritarni režim, siromaštvo i ekstremna bijeda
Dosta precizna lična karta te zemlje i društva može se sastaviti na temelju javno dostupnih baza, a mi ćemo se za ovu priliku pozivati na godišnji izvještaj Amnesty Internationala, godišnji izvještaj američkog State Departmenta i na priručnik CIA-e koji se redovito ažurira i jedan je od najsigurnijih izvora svih bitnih podataka o državama svijeta. Zambija je nekadašnja britanska kolonija koja se nakon osamostaljenja 1964. nije najbolje snašla i danas je jedna od siromašnijih i izrazito korumpiranih svjetskih država.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Od 2011. do 2021., na vlasti je bila ozbiljno autoritarna stranka Patriotski front, a taj režim pao je tek na izborima 2021. s pobjedom Ujedinjene fronte nacionalnog razvoja i predsjednika Hakainde Hichileme. Prema zambijskom Ustavu, predsjednik države je ujedno i predsjednik vlade, a s tog položaja imenuje suce Vrhovnog i Ustavnog suda.
Zambija ima oko 20 milijuna stanovnika, a njena je površina oko 12 puta veća od površine Hrvatske. Javni dug iznosi 102 posto BDP-a. Oko 55 posto stanovnika živi ispod granice siromaštva, a ekstremnoj bijedi pogotovo je izloženo selo. Žene u prosjeku rode petero do šestero djece, a očekivani životni vijek je 66 godina.
Administracija ogrezla u korupciju od vrha do dna
Oko 11 posto odraslog stanovništva zaraženo je AIDS-om, ali raširene su i druge teške i zarazne bolesti poput hepatitisa A, trbušnog tifusa, malarije, bjesnoće, denga groznice i drugih. Oko 12 posto djece do pet godina je pothranjeno. U zemlji su dva bolnička kreveta na tisuću stanovnika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Predsjednik Hichilema objavio je plan za borbu protiv korupcije, bolju zaštitu ljudskih prava i neovisnosti medija no sve je to još na dugom štapu jer je nasljeđe prethodnih režima duboko i teško. Nad policijom je stigma okrutnog i nehumanog postupanja, arbitrarnih hapšenja političkih protivnika i kritičara vlasti pod izmišljenim optužbama, pa čak i ubojstava. Uvjeti u zatvorima za naše su pojmove strašni. Zatvori su trostruko prenatrpani, prljavi, bez liječničke pomoći, a zatvorenici gladni i žedni, mnogi i bolesni.
Mediji su se kroz godine navikli na stalne prijetnje, ucjene i cenzuru, a niz novinara pretrpjelo je nasilje od strane službenih osoba. Administracija je ogrezla u korupciju praktički od vrha do dna.
Na papiru pravna država, u praksi baš i nije
U pravosudnim procesima zakon jamči presumpciju nevinosti, odvjetnika po službenoj dužnosti, pravovremeno upoznavanje optuženika s optužbama koje mu se stavljaju na teret i druge uobičajene stvari, ali se sve to slabo poštuje. Ljude se ponekad tjednima drži u pritvoru a da ne znaju zbog čega. Zakon ekstenzivno omogućuje ograničavanje slobode izražavanja u pitanjima koja se podvode pod obranu zemlje, javnu sigurnost, javni red, zaštitu zdravlja, zaštitu autoriteta suda, te reputacije, prava i sloboda institucija i utjecajnih pojedinaca.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ustav Zambije zabranjuje diskriminaciju po osnovi ”rase, plemena, spola, političkog opredjeljenja…” i tako dalje, ali ne i po osnovi seksualne orijentacije. Intimni odnos s osobom istog spola kvalificira se u Zambiji kao ”čin protiv prirode” i kažnjava se zatvorom do 15 godina, a ”neprikladno” ponašanje s obzirom na spol kaznama do 14 godina. Transrodnost se ne priznaje, a pokušaj promjene spola izvan je svakog poimanja vlasti. Zato u zemlji ne postoji nevladina udruga koja zagovara LGBT zajednicu kao ni stručnjak za tu tematiku. Policija ima povijest nasilja nad osobama ”nenormalnog” identiteta i seksualne orijentacije, a one su izložene progonu kod zapošljavanja, stanovanja i u zdravstvenim ustanovama.
Zambija je, dakle, opasno mjesto i naše bi vlasti morale uložiti svaki mogući napor da se skupina hrvatskih državljana odatle izbavi. A Ivanu Pernaru i ostalim junacima njegove vrste na čast što orkestriraju harangu na lažima i bave se samopromocijom radeći o glavi drugim ljudima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pernar i ostali junaci njegove vrste zaklinju se u zambijsku pravnu državu. Zapravo, rade o glavi drugim ljudima
To da se upravo Pernar, otac djeteta za koje ne plaća uzdržavanje, predstavlja zaštitnikom afričke djece samo je jedna od bizarnosti
Nakon što se javno pohvalio da je zambijskim vlastima prijavio kako je jedan od uhićenih hrvatskih državljana transrodna osoba, sada tuži sve koji su ikad posvojili djecu iz Konga, sve hrvatske suce koji su sudjelovali u ovjeravanju te dokumentacije, te zastupnicu Možemo Sandru Benčić i pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova Višnju Ljubičić koja ga je upravo prijavila vlastima za javno poticanje na mržnju.
Dio hrvatskih političara i javnih osoba kao zlikovce i kriminalce prikazuje četiri para posvojitelja iz Zagreba, koji su u utorak, nakon drugog uhićenja u Zambiji, ponovno pušteni da se brane sa slobode. Desni portali tjednima podjaruju tu priču i podižu hajku na te ljude tvrdeći da u posvajanju kongoanske djece nisu čista posla. Uhićene Zagrepčane optužuju da su se svjesno upleli s mafijom igrajući po pravilima korupcijskog lanca koji u Kongu i drugim afričkim zemljama otima djecu roditeljima i prodaje ih u druge države za veliki novac.
U prve redove te križarske vojne gura se i bivši saborski zastupnik Živog zida i propali političar Ivan Pernar. Nakon što se javno pohvalio da je zambijskim vlastima prijavio kako je jedan od uhićenih hrvatskih državljana transrodna osoba, sada tuži sve koji su ikad posvojili djecu iz Konga, sve hrvatske suce koji su sudjelovali u ovjeravanju te dokumentacije, te zastupnicu Možemo Sandru Benčić i pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova Višnju Ljubičić koja ga je upravo prijavila vlastima za javno poticanje na mržnju.
Štiti afričku djecu, ne plaća uzdržavanje za svoje
No, činjenica da se upravo Ivan Pernar – otac djeteta za koje ne plaća uzdržavanje – predstavlja zaštitnikom afričke djece i čuvarem univerzalnog principa vladavine prava samo je jedna od bizarnosti koje su se sjatile oko ovog nemilog slučaja.
Sljedeća je ta da inkvizitor Pernar i njegovi istomišljenici dižu u nebesa pravosuđe i navodno uzorni zakonski red koji vlada u Republici Zambiji. Utoliko tvrde da se na sudu u Ndoli naprosto dosljedno štite prava djece, a svoje neskriveno navijanje da osmero adoptivnih roditelja budu osuđeni i kažnjeni podvode pod kolateralu plemenite i globalne borbe protiv krijumčarenja djece.
Uvjeravanja da je zambijska država pouzdana i uređena prema svim demokratskim standardima pravnog poretka, pa čak i tvrdnje da je zambijski sud ”očitao lekciju” hrvatskima ne mogu se, međutim, nazvati nikako drugačije nego manipulativnom konfabulacijom. Jer Zambija, nekadašnja Sjeverna Rodezija, niti je uzor demokratske države, niti se njenim institucijama može unaprijed vjerovati, pogotovo ne naslijepo.
Autoritarni režim, siromaštvo i ekstremna bijeda
Dosta precizna lična karta te zemlje i društva može se sastaviti na temelju javno dostupnih baza, a mi ćemo se za ovu priliku pozivati na godišnji izvještaj Amnesty Internationala, godišnji izvještaj američkog State Departmenta i na priručnik CIA-e koji se redovito ažurira i jedan je od najsigurnijih izvora svih bitnih podataka o državama svijeta. Zambija je nekadašnja britanska kolonija koja se nakon osamostaljenja 1964. nije najbolje snašla i danas je jedna od siromašnijih i izrazito korumpiranih svjetskih država.
Od 2011. do 2021., na vlasti je bila ozbiljno autoritarna stranka Patriotski front, a taj režim pao je tek na izborima 2021. s pobjedom Ujedinjene fronte nacionalnog razvoja i predsjednika Hakainde Hichileme. Prema zambijskom Ustavu, predsjednik države je ujedno i predsjednik vlade, a s tog položaja imenuje suce Vrhovnog i Ustavnog suda.
Zambija ima oko 20 milijuna stanovnika, a njena je površina oko 12 puta veća od površine Hrvatske. Javni dug iznosi 102 posto BDP-a. Oko 55 posto stanovnika živi ispod granice siromaštva, a ekstremnoj bijedi pogotovo je izloženo selo. Žene u prosjeku rode petero do šestero djece, a očekivani životni vijek je 66 godina.
Administracija ogrezla u korupciju od vrha do dna
Oko 11 posto odraslog stanovništva zaraženo je AIDS-om, ali raširene su i druge teške i zarazne bolesti poput hepatitisa A, trbušnog tifusa, malarije, bjesnoće, denga groznice i drugih. Oko 12 posto djece do pet godina je pothranjeno. U zemlji su dva bolnička kreveta na tisuću stanovnika.
Predsjednik Hichilema objavio je plan za borbu protiv korupcije, bolju zaštitu ljudskih prava i neovisnosti medija no sve je to još na dugom štapu jer je nasljeđe prethodnih režima duboko i teško. Nad policijom je stigma okrutnog i nehumanog postupanja, arbitrarnih hapšenja političkih protivnika i kritičara vlasti pod izmišljenim optužbama, pa čak i ubojstava. Uvjeti u zatvorima za naše su pojmove strašni. Zatvori su trostruko prenatrpani, prljavi, bez liječničke pomoći, a zatvorenici gladni i žedni, mnogi i bolesni.
Mediji su se kroz godine navikli na stalne prijetnje, ucjene i cenzuru, a niz novinara pretrpjelo je nasilje od strane službenih osoba. Administracija je ogrezla u korupciju praktički od vrha do dna.
Na papiru pravna država, u praksi baš i nije
U pravosudnim procesima zakon jamči presumpciju nevinosti, odvjetnika po službenoj dužnosti, pravovremeno upoznavanje optuženika s optužbama koje mu se stavljaju na teret i druge uobičajene stvari, ali se sve to slabo poštuje. Ljude se ponekad tjednima drži u pritvoru a da ne znaju zbog čega. Zakon ekstenzivno omogućuje ograničavanje slobode izražavanja u pitanjima koja se podvode pod obranu zemlje, javnu sigurnost, javni red, zaštitu zdravlja, zaštitu autoriteta suda, te reputacije, prava i sloboda institucija i utjecajnih pojedinaca.
Ustav Zambije zabranjuje diskriminaciju po osnovi ”rase, plemena, spola, političkog opredjeljenja…” i tako dalje, ali ne i po osnovi seksualne orijentacije. Intimni odnos s osobom istog spola kvalificira se u Zambiji kao ”čin protiv prirode” i kažnjava se zatvorom do 15 godina, a ”neprikladno” ponašanje s obzirom na spol kaznama do 14 godina. Transrodnost se ne priznaje, a pokušaj promjene spola izvan je svakog poimanja vlasti. Zato u zemlji ne postoji nevladina udruga koja zagovara LGBT zajednicu kao ni stručnjak za tu tematiku. Policija ima povijest nasilja nad osobama ”nenormalnog” identiteta i seksualne orijentacije, a one su izložene progonu kod zapošljavanja, stanovanja i u zdravstvenim ustanovama.
Zambija je, dakle, opasno mjesto i naše bi vlasti morale uložiti svaki mogući napor da se skupina hrvatskih državljana odatle izbavi. A Ivanu Pernaru i ostalim junacima njegove vrste na čast što orkestriraju harangu na lažima i bave se samopromocijom radeći o glavi drugim ljudima.