Nekad je nužno odabrati stranu

Pet ključnih stvari o novom sazivu Europskog parlamenta

Ovo su bili najuzbudljiviji europski izbori dosad, evo što ih je obilježilo

Građani Europske unije upravo su izabrali svoje zastupnike u Europskom parlamentu. Europski izbori smatraju se drugorazrednom političkom utakmicom u odnosu na nacionalne izbore, ali ovi koji su iza nas bili su najzanimljiviji u zadnjih nekoliko desetljeća.

Iako će se rezultati i njihove posljedice analizirati još danima – pogotovo kada je riječ o tome kako će se stanje s birališta preslikati na raspored političkih snaga u europskim institucijama – izdvojili smo nekoliko elemenata koji su obilježili netom završene EU izbore.

1. Odaziv birača

Ovi europski izbori bit će upamćeni po dosad nezabilježenoj mobilizaciji političara i stranaka i njihovom nastojanju da na birališta izvuku što veći broj birača. Prema još uvijek privremenim podacima, odaziv je, čini se, premašio magičnu brojku od 50 posto (u ovom trenutku iznosi 50,93 posto).

Ako se to potvrdi, bit će to najveća izlaznost na europske izbore u 25 godina. Zadnji put je više od polovice Europljana na izbore za EU parlament izašlo 1994. godine. Hrvatska je, prema preliminarnim podacima, ponovno među državama s najnižim odazivom, nakon Slovenije, Slovačke i Češke.

2. Tko ima većinu

Jedino što je sasvim jasno jest da je lijevi i desni centar prvi puta u 40 godina izgubio većinu u Europskom parlamentu. Dvije tradicionalne političke grupacije, pučani i socijalisti zajedno imaju 326 mandata, što znači da nemaju natpolovičnu većinu. Ipak, stranke proeuropske orjentacije i dalje imaju najviše zastupnika.

Dvojica tzv. Spitzenkandidata, Manfred Weber (Europska pučka stranka) i Frans Timmermans (europski socijalisti) već su u izbornoj noći pozvali na sklapanje koalicija. No, čini se da pritom ne gledaju jednako na to tko bi sve činio taj postizborni savez.

Weber, čija je grupacija osvojila najviše mandata (180) poručuje da većina bez pučana nije moguća i poziva “da ujedinimo snage i djelujemo zajedno”. Timmermans (čija grupacija ima 146 mandata), kao i u kampanji, govori o “progresivnom savezu”. Pitanje je ubraja li tu i pučane, mada prema prijevremenim rezultatima socijalisti, liberali i zeleni zasad nemaju dovoljno mandata za većinu. Stvari dodatno komplicira činjenica da su Britanci izabrali 73 svoja zastupnika, ali oni bi trebali otići krajem listopada, pa je pitanje kako će to utjecati na većinu.

3. Kako su prošli desni populisti

Šef talijanske krajnje desne Lige Matteo Salvini najavljivao je nakon ovih izbora “europsko proljeće” koje će promijeniti izgled Europske unije. No, prema prvim rezultatima, dramatično jačanje desničarskih i euroskeptičnih stranaka nije se dogodilo, a Salvinijev Europski savez naroda i država neće biti najjača grupacija u EU parlamentu.

Prema privremenim rezultatima, desni populisti povećali su broj zastupnika sa 155 (koliko ih sada ima u tri zastupnička kluba) na 171. To znači da će imati nešto manje od četvrtine eurozastupnika. Barem zasad, dok se Brexit još nije dogodio, a ne zna se niti hoće li se, primjerice, njima prikloniti neki od zastupnika iz rubrike “ostali” (koji ne pripadaju nijednoj grupaciji) niti hoće li se desni populisti uopće uspjeti ujediniti u jedan blok. Bez obzira na to, ovi izbori nisu izazvali tektonski poremećaj kakav su priželjkivali i zazivali.

4. Kako su prošli zeleni

U završnici predizborne kampanje u Njemačkoj, dogodila se nesvakidašnja situacija. Popularni vloger Rezo objavio je na YouTubeu video u kojem je kritizirao vladajući CDU zbog nedovoljne brige za, među ostalim, okoliš i borbu protiv klimatskih promjena. Demokršćani Angele Merkel ubrzo su shvatili kakav udarac za stranku predstavlja video koji su pregledali milijuni ljudi. I ovaj slučaj pokazao je da Europljani, pogotovo mladi ljudi sve više brinu zbog klimatskih promjena i da su stranke u problemu ako nisu u stanju na to odgovoriti.

U Njemačkoj su Zeleni upravo udvostručili rezultat u odnosu na europske izbore prije pet godina. Imaju preko 20 posto glasova (2014. godine imali su 10,7 posto), pa su izbore završili kao druga politička snaga, iza CDU/CSU-a. Na treću poziciju izgurali su socijaldemokrate. Zelene političke opcije ostvarile su značajne rezultate i u Finskoj (drugi), Francuskoj i Luksemburgu (treća pozicija), Švedskoj (četvrti)…

5. Što će biti sa Spitzenkandidatima

Čelnici zemalja članica EU-a raspravljat će o rezultatima izbora na neformalnom sastanku u utorak, 28. svibnja. Na summitu bi trebali početi razgovarati i o popunjavanju visokih pozicija u europskim institucijama. Najzanimljivija politička bitka vodit će se oko novog šefa ili šefice Europske komisije. Na tu dužnost u prvom redu pretendiraju Weber i Timmermans.

Lideri država članica najprije se trebaju dogovoriti hoće li model tzv. Spitzenkandidata preživjeti – hoće li nominirati osobu čija je grupacija osvojila najviše mandata (Weber) ili onoga tko može barem dokazati da u EU parlamentu upravlja većinom (možda Timmermans). Iako francuski predsjednik Emmanuel Macron i njegovi kolege iz liberalnog političkog kampa ne preferiraju ovaj model imenovanja šefa Komisije, rezultati izbora mogli bi ih prisiliti da popuste.

Model Spitzenkandidata osmišljen je kako bi što više Europljana izašlo na izbore. I to se upravo dogodilo. U cijeloj EU i, na nacionalnoj razini, u Nizozemskoj gdje su, anketama usprkos, laburisti Fransa Timmermansa pobijedili pa se već počelo govoriti o “Timmermans-efektu”. Takvo tumačenje izbornih rezultata Macron i ostali teško će moći ignorirati.