Iako je HNS kao ključni razlog ulaska u vladu HDZ-a označio reformu obrazovanja, pa sukladno tome dobio mjesto ministrice znanosti, obrazovanja i sporta, pored toga što je u startu bilo jasno kako je riječ o lošem izgovoru, očito je da provođenje reforme nije uspjelo. Pisao sam već više puta o konkretnim razlozima zbog čega reforma u ovoj konstelaciji snaga nije ni mogla uspjeti, pa nema smisla da se ponavljam, no ona ionako nije glavna tema ovog teksta.
No, pored tog logičkog zapažanja, ostatak odgovora ponajbolje ukazuje koliko je pismo crkve zabavno, jer je posve promašeno. Naime, iz ministarstva su odgovor zaključili tako što su lopticu prebacili ministarstvu financija, koje može osigurati dodatna sredstva za financiranje udžbenika i za izborne predmete, ukoliko to želi. Upravo ovo skidanje odgovornosti i zapravo ponizan odgovor najbolje svjedoče, ne samo o tome da Katolička crkva i vjeronauk kao školski predmet nisu diskriminirani, nego upravo suprotno, da su i te kako privilegirani i da sve državne institucije jako paze da se ne zamjere crkvi.
Znakovito odustajanje od građanskog odgoja u školama bio je početak
Nije to bilo tako davno, sjetit ćete se, kad je novoimenovani ministar istog ministarstva u Milanovićevoj vladi, Vedran Mornar odmah po preuzimanju funkcije sam zatražio audijenciju kod kardinala Bozanića, nakon čega je izjavio da su se složili kako nema potrebe za uvođenjem građanskog odgoja u škole. Od tada, pa sve do danas, crkva je uspješno zaustavljala svaku inicijativu koja je težila konačno osuvremeniti hrvatsko školstvo, a u tome je uspijevala isključivo iz razloga što bi državni vrh, neovisno o tome koja ga je politička opcija sačinjavala svaki put ustuknuo pred zahtjevima s Kaptola.
Ne bi bilo pretjerano ustvrditi kako je baš to uspješno zaustavljanje uvođenja građanskog odgoja u škole iz 2014. dalo dodatnu snagu klerikalnom pokretu koji od tada u kontinuitetu izlazi sa sve većim zahtjevima pred javnost, a koji se svode na to da bi se zakonodavstvo i institucije trebali ravnati prema svjetonazorskim viđenjima jedne grupe ljudi.
Svaka Vlada mora razmišljati kako će neka odluka utjecati na Crkvu
Pridodamo li ovome i činjenicu kako nijednoj vladi nije palo na pamet otvoriti pitanje revizije Vatikanskih ugovora i među njima egzistencije vjeronauka u školama, čije postojanje upravo svjedoči o jednoj sasvim drugoj diskriminaciji u odnosu na onu koju u crkvi po pitanju nabave udžbenika prepoznaju, jasno je kakva je zapravo situacija u odnosima između države i crkve. To je naravno jasno i vodstvu Katoličke crkve, kao i manje-više svim građanima. Pa zbog čega onda imamo ovakvu reakciju? Stvar je vrlo jednostavna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovo pismo je poslano kao jedna forma pritiska i podsjećanja da na Kaptolu itekako vode računa o svemu što je vezano uz javne institucije te da im, ne samo ne pada na pamet svoj utjecaj prepustiti slučaju, nego ga još namjeravaju i povećati. Imajući to u vidu, u ovom konkretnom slučaju uspješan ishod protesta nije nužan, iako bi bio dobro došao, on zapravo služi tome da ubuduće svaka Vlada prvo dva puta promisli o tome kako će neka odluka utjecati na Katoličku crkvu, pa je onda donese. Ovakvo ponašanje je najsličnije agresivnim ponašanjima domaće klupe i publike na osjetljivim nogometnim utakmicama, koje od prve minute utakmice rade zajednički pritisak na suca, ne bi li ga natjerali na domaćinsko suđenje.
Pismo u kojem se Crkva žali ministrici na diskriminaciju vjeronauka, jedna je od zabavnijih stvari uopće
Mala analiza dopisa poslanog s Kaptola
Zapravo ponizan odgovor najbolje svjedoče, ne samo o tome da Katolička crkva i vjeronauk kao školski predmet nisu diskriminirani, nego upravo suprotno, da su i te kako privilegirani i da sve državne institucije jako paze da se ne zamjere crkvi.
Iako je HNS kao ključni razlog ulaska u vladu HDZ-a označio reformu obrazovanja, pa sukladno tome dobio mjesto ministrice znanosti, obrazovanja i sporta, pored toga što je u startu bilo jasno kako je riječ o lošem izgovoru, očito je da provođenje reforme nije uspjelo. Pisao sam već više puta o konkretnim razlozima zbog čega reforma u ovoj konstelaciji snaga nije ni mogla uspjeti, pa nema smisla da se ponavljam, no ona ionako nije glavna tema ovog teksta.
Glavna tema teksta je pismo s Kaptola ministrici Divjak, u kojem se crkva žali na diskriminaciju, budući da udžbenici iz vjeronauka nisu uključeni u set besplatnih udžbenika koje je ministarstvo osiguralo svim osnovnoškolcima od iduće godine. U odgovoru koji je stigao iz ministarstva, imamo jedno logično objašnjenje, koje se poziva na to da su besplatni udžbenici osigurani samo za obavezne predmete, ali ne i za izborne.
No, pored tog logičkog zapažanja, ostatak odgovora ponajbolje ukazuje koliko je pismo crkve zabavno, jer je posve promašeno. Naime, iz ministarstva su odgovor zaključili tako što su lopticu prebacili ministarstvu financija, koje može osigurati dodatna sredstva za financiranje udžbenika i za izborne predmete, ukoliko to želi. Upravo ovo skidanje odgovornosti i zapravo ponizan odgovor najbolje svjedoče, ne samo o tome da Katolička crkva i vjeronauk kao školski predmet nisu diskriminirani, nego upravo suprotno, da su i te kako privilegirani i da sve državne institucije jako paze da se ne zamjere crkvi.
Znakovito odustajanje od građanskog odgoja u školama bio je početak
Nije to bilo tako davno, sjetit ćete se, kad je novoimenovani ministar istog ministarstva u Milanovićevoj vladi, Vedran Mornar odmah po preuzimanju funkcije sam zatražio audijenciju kod kardinala Bozanića, nakon čega je izjavio da su se složili kako nema potrebe za uvođenjem građanskog odgoja u škole. Od tada, pa sve do danas, crkva je uspješno zaustavljala svaku inicijativu koja je težila konačno osuvremeniti hrvatsko školstvo, a u tome je uspijevala isključivo iz razloga što bi državni vrh, neovisno o tome koja ga je politička opcija sačinjavala svaki put ustuknuo pred zahtjevima s Kaptola.
Ne bi bilo pretjerano ustvrditi kako je baš to uspješno zaustavljanje uvođenja građanskog odgoja u škole iz 2014. dalo dodatnu snagu klerikalnom pokretu koji od tada u kontinuitetu izlazi sa sve većim zahtjevima pred javnost, a koji se svode na to da bi se zakonodavstvo i institucije trebali ravnati prema svjetonazorskim viđenjima jedne grupe ljudi.
Svaka Vlada mora razmišljati kako će neka odluka utjecati na Crkvu
Pridodamo li ovome i činjenicu kako nijednoj vladi nije palo na pamet otvoriti pitanje revizije Vatikanskih ugovora i među njima egzistencije vjeronauka u školama, čije postojanje upravo svjedoči o jednoj sasvim drugoj diskriminaciji u odnosu na onu koju u crkvi po pitanju nabave udžbenika prepoznaju, jasno je kakva je zapravo situacija u odnosima između države i crkve. To je naravno jasno i vodstvu Katoličke crkve, kao i manje-više svim građanima. Pa zbog čega onda imamo ovakvu reakciju? Stvar je vrlo jednostavna.
Ovo pismo je poslano kao jedna forma pritiska i podsjećanja da na Kaptolu itekako vode računa o svemu što je vezano uz javne institucije te da im, ne samo ne pada na pamet svoj utjecaj prepustiti slučaju, nego ga još namjeravaju i povećati. Imajući to u vidu, u ovom konkretnom slučaju uspješan ishod protesta nije nužan, iako bi bio dobro došao, on zapravo služi tome da ubuduće svaka Vlada prvo dva puta promisli o tome kako će neka odluka utjecati na Katoličku crkvu, pa je onda donese. Ovakvo ponašanje je najsličnije agresivnim ponašanjima domaće klupe i publike na osjetljivim nogometnim utakmicama, koje od prve minute utakmice rade zajednički pritisak na suca, ne bi li ga natjerali na domaćinsko suđenje.