Je li sad stvarno dosta? Kad će biti dosta? Hoće li ikad biti dosta? To se pitaš na ovu sramotu s izaslanikom koga je odabrao ministar branitelja Tomo Medved na obilježavanju godišnjice osnivanja postrojbe HOS-a “Rafael Boban” u Splitu. Jer upravo je izaslanik Ministarstva branitelja, brigadir Matko Raos – od svih tamo prisutnih HOS-ovaca – našao za potrebno da uzme mikrofon i izjavi kako “bez 10. travnja ne bi bilo ni današnje Hrvatske”. A potpuno je jasno da HOS-ovci to misle.
Inače se ne bi prsili u crnim uniformama koje asociraju na marionetsku Hitlerovu državu na tlu Hrvatske za vrijeme Drugog svjetskog rata, državu koje se normalan Hrvat srami iako nema ništa s njom, i ne bi izabrali svo to znakovlje i nazive po očiglednom uzoru na ustaški pokret. No oni nekidan nisu trebali reći baš ništa u slavu NDH kad je njihov glasnogovornik bio izaslanik Ministarstva branitelja. On je s, višeg mjesta, govorio umjesto njih.
Jeftino izmotavanje
No, umjesto da istog časa nakon ovakvog skandala osobno izađe pred kamere, ponavljam osobno, i kaže da Ministarstvo branitelja ne dijeli stavove Matka Raosa, da je bila velika zabuna uzeti čovjeka takvih uvjerenja da predstavlja resor, da njegova uvjerenja ministru nisu bila poznata i da se takvo što više nikad ne smije ponoviti, Tomo Medved uputio je javnosti retardirano priopćenje.
Pa nije, kaže, bilo predviđeno da se njegov izaslanik obraća prisutnima, rečeno mu je, dakle, da tamo bude prisutan fizički, a ne da drži slovo. A to što je ipak rekao nisu stavovi Vlade Andreja Plenkovića, nije govorio u Vladino ime.
Opet isto. Uvijek isto. Građane se drži za budale. Jer u čije ime govori izaslanik Ministarstva branitelja tamo gdje je poslan za izaslanika? U vlastito ime melješ što te volja nakon partije u šahovskom klubu, na sastanku kućnog savjeta i u birtiji, a kad negdje ideš u nečije ime, onda se sve što si tamo rekao pripisuje onome tko te poslao. Nikome se zato ne da prodati ovo Medvedovo jeftino izmotavanje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prijetvoran i podcjenjivački put
Najgore je što čak i Medved toliko zna, ali svejedno bira lakši put, nekoristan, pogrešan, prijetvoran i tako podcjenjivački prema građanima. Moglo se, sasvim teoretski govoreći, dogoditi da je izaslanik nasanjkao ministra i uzeo riječ da, baš u inat službenoj politici, iznese hosovske i svoje vlastite stavove o “odlučujućoj povijesnoj ulozi NDH” za stvaranje suvremene hrvatske države. No ako je to provokacija i zloupotreba Vladinog imena, onda se smjesta staje pred novinare i to se javno kaže, da bude preneseno u svim medijima i da se zna da je Vlada izigrana, osupnuta i zgrožena.
A to nismo dočekali od najvišeg tijela izvršne vlasti koje izvire iz hrvatskog Ustava i dužno je štititi ustavnu proklamaciju da je ova država nastala na nasljeđu antifašizma, a ne na fašizmu, NDH, rasnim zakonima i pogromu Židova, Srba i Roma.
Je li sad stvarno dosta?
Ali na sličan način proslavio se u ovoj stvari i premijer Plenković koji je o “diverziji” Medvedovog izaslanika imao reći samo to da je bila “nepromišljena” i da nije na liniji Vlade. Snažno, upečatljivo i samoprijegorno, nema što. Izaslanik ti zauzme javni eter tvrdnjom da je država kojoj si na čelu sretna sljednica fašističke NDH, a ti sliježeš ramenima kao da ti je ptica slučajno spustila na rever nešto iz zraka i guliš zanoktice.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nevjerojatan je takav odnos prema navodno svetim zasadama hrvatskog Ustava i takav odnos prema javnosti od jednog državnika unutar okvira EU. Pa koliko god ipak bilo neshvatljivo da HOS-ovce i saborskog zastupnika Penavinog Domovinskog pokreta Antu Prkačina može paliti uspomena na Pavelića i njegov režim, u kome su kolone ljudi pobijene u logorima uime nacističke ideologije, toliko je nevjerojatno da Plenković i Medved ovako olako i nonšalantno prelaze preko izričitog sparivanja Hrvatske i sviju nas s državom terora i zločina.
I to uime Vlade, svima u brk. Takve se stvari doista više ne daju gledati. Tako da nervozno pitanje “je li sad stvarno dosta” zvuči možda malo glupo. Jer očito da nije. To vidi svatko, ne bilo mu drago ili mu bilo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pitanja nakon Vladine nove sramote s ustašovanjem: Je li sad stvarno dosta? Hoće li ikad biti dosta?
Nevjerojatno da Plenković i Medved olako prelaze preko sparivanja Hrvatske s državom terora i zločina
Umjesto da istog časa nakon ovakvog skandala osobno izađe pred kamere, ponavljam osobno, i kaže da Ministarstvo branitelja ne dijeli stavove Matka Raosa, da je bila velika zabuna uzeti čovjeka takvih uvjerenja da predstavlja resor, da njegova uvjerenja ministru nisu bila poznata i da se takvo što više nikad ne smije ponoviti, Tomo Medved uputio je javnosti retardirano priopćenje
Je li sad stvarno dosta? Kad će biti dosta? Hoće li ikad biti dosta? To se pitaš na ovu sramotu s izaslanikom koga je odabrao ministar branitelja Tomo Medved na obilježavanju godišnjice osnivanja postrojbe HOS-a “Rafael Boban” u Splitu. Jer upravo je izaslanik Ministarstva branitelja, brigadir Matko Raos – od svih tamo prisutnih HOS-ovaca – našao za potrebno da uzme mikrofon i izjavi kako “bez 10. travnja ne bi bilo ni današnje Hrvatske”. A potpuno je jasno da HOS-ovci to misle.
Inače ne bi svoju bojnu nazvali po ustaškom generalu Rafaelu Bobanu, jednom od osnivača zločinačke Crne legije i zamjeniku zapovjednika Jure Francetića. Inače ne bi svojim danom, od svih 365 datuma u godini, proglasili upravo 10. travnja, dan uspostave Pavelićeve NDH.
Inače se ne bi prsili u crnim uniformama koje asociraju na marionetsku Hitlerovu državu na tlu Hrvatske za vrijeme Drugog svjetskog rata, državu koje se normalan Hrvat srami iako nema ništa s njom, i ne bi izabrali svo to znakovlje i nazive po očiglednom uzoru na ustaški pokret. No oni nekidan nisu trebali reći baš ništa u slavu NDH kad je njihov glasnogovornik bio izaslanik Ministarstva branitelja. On je s, višeg mjesta, govorio umjesto njih.
Jeftino izmotavanje
No, umjesto da istog časa nakon ovakvog skandala osobno izađe pred kamere, ponavljam osobno, i kaže da Ministarstvo branitelja ne dijeli stavove Matka Raosa, da je bila velika zabuna uzeti čovjeka takvih uvjerenja da predstavlja resor, da njegova uvjerenja ministru nisu bila poznata i da se takvo što više nikad ne smije ponoviti, Tomo Medved uputio je javnosti retardirano priopćenje.
Pa nije, kaže, bilo predviđeno da se njegov izaslanik obraća prisutnima, rečeno mu je, dakle, da tamo bude prisutan fizički, a ne da drži slovo. A to što je ipak rekao nisu stavovi Vlade Andreja Plenkovića, nije govorio u Vladino ime.
Opet isto. Uvijek isto. Građane se drži za budale. Jer u čije ime govori izaslanik Ministarstva branitelja tamo gdje je poslan za izaslanika? U vlastito ime melješ što te volja nakon partije u šahovskom klubu, na sastanku kućnog savjeta i u birtiji, a kad negdje ideš u nečije ime, onda se sve što si tamo rekao pripisuje onome tko te poslao. Nikome se zato ne da prodati ovo Medvedovo jeftino izmotavanje.
Prijetvoran i podcjenjivački put
Najgore je što čak i Medved toliko zna, ali svejedno bira lakši put, nekoristan, pogrešan, prijetvoran i tako podcjenjivački prema građanima. Moglo se, sasvim teoretski govoreći, dogoditi da je izaslanik nasanjkao ministra i uzeo riječ da, baš u inat službenoj politici, iznese hosovske i svoje vlastite stavove o “odlučujućoj povijesnoj ulozi NDH” za stvaranje suvremene hrvatske države. No ako je to provokacija i zloupotreba Vladinog imena, onda se smjesta staje pred novinare i to se javno kaže, da bude preneseno u svim medijima i da se zna da je Vlada izigrana, osupnuta i zgrožena.
A to nismo dočekali od najvišeg tijela izvršne vlasti koje izvire iz hrvatskog Ustava i dužno je štititi ustavnu proklamaciju da je ova država nastala na nasljeđu antifašizma, a ne na fašizmu, NDH, rasnim zakonima i pogromu Židova, Srba i Roma.
Je li sad stvarno dosta?
Ali na sličan način proslavio se u ovoj stvari i premijer Plenković koji je o “diverziji” Medvedovog izaslanika imao reći samo to da je bila “nepromišljena” i da nije na liniji Vlade. Snažno, upečatljivo i samoprijegorno, nema što. Izaslanik ti zauzme javni eter tvrdnjom da je država kojoj si na čelu sretna sljednica fašističke NDH, a ti sliježeš ramenima kao da ti je ptica slučajno spustila na rever nešto iz zraka i guliš zanoktice.
Nevjerojatan je takav odnos prema navodno svetim zasadama hrvatskog Ustava i takav odnos prema javnosti od jednog državnika unutar okvira EU. Pa koliko god ipak bilo neshvatljivo da HOS-ovce i saborskog zastupnika Penavinog Domovinskog pokreta Antu Prkačina može paliti uspomena na Pavelića i njegov režim, u kome su kolone ljudi pobijene u logorima uime nacističke ideologije, toliko je nevjerojatno da Plenković i Medved ovako olako i nonšalantno prelaze preko izričitog sparivanja Hrvatske i sviju nas s državom terora i zločina.
I to uime Vlade, svima u brk. Takve se stvari doista više ne daju gledati. Tako da nervozno pitanje “je li sad stvarno dosta” zvuči možda malo glupo. Jer očito da nije. To vidi svatko, ne bilo mu drago ili mu bilo.