Plaćaju li se liječničke pogreške? Suđenja traju nestvarno dugo i nemilosrdna su, stvari su se počele mijenjati tek nedavno

Kako uopće dokazati liječničku pogrešku

Telegram je prije nekoliko godina, kada su u fokusu javnosti bile smrti dvoje djece: 9-godišnjaka i 5-godišnjakinje iz Metkovića, analizirao cijelu seriju sudskih postupaka pokrenutih zbog sumnji u liječničke pogreške. Obitelji preminulih tražile su odštete od bolnica smatrajući da njihovi bližnji nisu trebali proživjeti bolne traume ili preminuti. No, kako samo tada utvrdili, u većini od 20 slučajeva koji su riješeni tijekom 2018., utvrđeno je da bolnice i njihovi liječnici ne snose nikakvu odgovornost za teške, nekad i tragične posljedice liječenja.

I sam ondašnji ministar zdravstva Milan Kujundžić izjavio je tada: “Pacijenti umiru, to je realnost života. Postoje bolesti gdje medicina ne može pomoći”. Time je zapravo podržao tezu koja je tada prevladavala i u sudskim presudama, da većina slučajeva nisu liječničke pogreške, već su se “jednostavno dogodili”.

Iz recentne sudske prakse čini se da su se stvari ipak malo promijenile. Sudovi ne odbacuju olako tužbe zbog liječničkih grešaka, dapače, samo ove godine utvrđeni su brojni ozbiljni propusti, te bolnicama, ako presude postanu pravomoćne, slijedi isplata novih golemih odšteta. Donosimo pregled najznačajnijih.

1. Zakasnili s operacijom, žena ostala nepokretna

Preko dva i pol milijuna kuna odštete i sudskih troškova, te mjesečnu rentu od 5400 kuna Klinički bolnički centar Rijeka mora isplatiti ženi i njezinoj obitelji zbog liječničke pogreške iz listopada 1999. godine. Tada je stradala u prometnoj nesreći na području Crikvenice, a na medicinsku pomoć čekala je toliko da su joj se noge potpuno oduzele. Ostala je prikovana za invalidska kolica.

Dok je još bila na rehabilitaciji, tvrdi u tužbi, doznala je da je tijekom njezinog liječenja napravljen propust. Naime, zbog hematoma koji je pritiskao kralježnicu trebala je biti hitno operirana. Trebalo je napraviti dekompresiju kičmene moždine, no kako je liječena konzervativnim metodama ostala je oduzeta u donjem dijelu tijela.

Ova žena tužbu protiv bolnice podnijela je još 2001., a predstavnici bolnice od početka su negirali odgovornost. Nakon prvog suđenja na kojem je ispitano šest svjedoka i dva vještaka tužba joj je odbijena. Sud je zaključio da je njezina paraliza posljedica prometne nesreće, odnosno da joj hitni kirurški zahvat ne bi pomogao. Ona na tu presudu ulaže žalbu, a Županijski sud u Rijeci ju prihvaća i 2011. nalaže novo suđenje.

U ponovnom postupku sud saslušava još tri nova vještaka – dvojicu iz Slovenije, te jednog s Medicinskog fakulteta u Splitu. Taj vještak potvrđuje da je sve bilo OK, dok vještak iz Celja utvrđuje da ozlijeđena žena nije adekvatno liječena, odnosno da je trebala biti hitno operirana. Uključuje se tada i drugi slovenski vještak, stručnjak iz Maribora, koji također ocjenjuje da je bila potrebna operativna dekompresija kralježnice. Iako su predstavnici riječkog KBC-a uvjeravali sud da su slovenski kolege nestručni, nakon ponovljenog postupka donijeta je nepravomoćna presuda prema kojoj je bolnica ipak odgovorna, te mora platiti odštetu.

2. Jednu grešku liječnici su vidjeli, drugu nisu

Nešto više od 1,3 milijuna kuna odštete obitelji, te dodatnih 2900 kuna mjesečne rente za sina žene koja je 2011. preminula zbog greške liječnika mora platiti Opća bolnica ‘Dr. Josip Benčević’ iz Slavonskog Broda. Gospođa je, kako stoji u nepravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, krajem siječnja 2009. došla na laparoskopski operativni zahvat žučnjaka. No, pri tome joj je ozlijeđen zajednički i glavni žučni vod.

Zahvat je okončan klasičnim načinom, te su zajednički žučni vod i tanko crijevo spojeni uz pomoć tzv. omega vijuge. Nakon nešto više od tri tjedna puštena je na kućnu njegu. Već dva dana kasnije počela je krvariti u probavni trakt. Ispostavit će se da joj bila ozlijeđena i arterija koja opskrbljuje jetru krvlju. To u prvi mah liječnici nisu uočili.

Ponovno ju primaju u bolnicu, te još jednom operiraju. Nakon toga ju ponovno otpuštaju kući, iako se i dalje nije osjećala dobro. I početkom 2010. došla je u bolnicu zbog upale žučnih puteva. U nastavku godine stanje joj je osciliralo. Pregledana je i u KBC-u Osijek i u KBC-u Zagreb, ali nije bilo baš nikakvog poboljšanja. Uslijedile su nove operacije tijekom srpnja 2011., da bi na kraju, unatoč brojnim zahvatima, žena četiri mjeseca kasnije preminula. Njezin suprug i djeca u tužbi su tvrdili kako je za njezinu agoniju i smrt bila kriva ona prva pogreška slavonskobrodskih liječnika koji su joj ozlijedili glavni žučni vod.

I ovoga puta bolnica je negirala odgovornost. Ključan je na kraju bio nalaz vještaka. On je potvrdio da je tijekom zahvata u bolnici ‘Dr. Josip Benčević’ došlo do ozljede žučnih vodova što je prepoznato i odmah sanirano, no ozljeda jetrene arterije greškom nije uočena. To je, zaključio je vještak, dovelo do daljnjeg oštećenja jetre. Nepravomoćnom presudom obitelji preminule žene zbog tog propusta dosuđena je odšteta.

3. Odšteta pacijentu zbog bolova nakon operacije

Klinički bolnički centar Split prema nepravomoćnoj presudi mora svom pacijentu platiti 150 tisuća kuna zbog narušenog tjelesnog i duševnog zdravlja. Naime, čovjek je tamo operiran u siječnju 2012. godine. Radilo se o ablaciji IV diska, no pri tome mu je probijena ilijačna arterija. Zbog toga je bio podvrgnut i drugom operativnom zahvatu, jer su mu morali odstraniti krv i hematom iz trbušne šupljine.

Sve je to rezultiralo teškim posljedicama po njegovo zdravlje, te mu je, kako je tvrdio u tužbi, smanjena životna aktivnost i u fizičkom i u psihičkom pogledu. Kaže da trpi trajne, teške bolove. “Nismo napravili nikakav propust. Svi naši postupci bili su u skladu s pravilima struke, kao i s mogućnostima suvremene medicine”, uvjeravali su na sudu predstavnici KBC Split.

I vještaci s Medicinskog fakulteta u Rijeci potvrdili su kako je ovo krvarenje koje se javilo kod pacijenta višekratno opisana moguća komplikacija koja se javlja kod operacije na kralježnici o kakvoj se radilo u ovom slučaju. “Sve je na vrijeme uočeno i sanirano”, zaključili su vještaci. I problemi koje je imao u predjelu zdjelice poznate su komplikacije ovakvih zahvata. “Nije bilo propusta”, istaknuli su na kraju vještaci.

Ipak, sud je u obzir uzeo navode dvojice vodećih autoriteta u hrvatskoj sudskoj medicini, vještaka Josipa Škavića i Dušana Zečevića. Oni su u svom izlaganju “Komplikacija i greška – sudskomedicinski pristup” još 2008. naveli da se ‘greškom kod invazivnih intervencija označava svaka ozljeda organa i tkivnih struktura koje nisu bile predviđene programiranim zahvatom’.

“Ako tijekom takvih zahvata dođe do ozljede struktura koje nisu bile predmet zahvata, ne može se zaključiti da je postupak ispravno izveden, bez obzira na sve okolnosti koje su tome doprinijele”, smatraju Škavić i Zečević. Drugim riječima, iako je pacijent u KBC Split došao na pripremljenu operaciju, ona nije prošla bez posljedica, te bolnica zbog toga mora snositi odgovornost. Dosuđeno mu je 150 tisuća kuna odštete, iako je tražio ukupno preko 400 tisuća.

4. Rodilju pustili kući bez potrebne terapije

Da su liječili u skladu s najnovijim svjetskim smjernicama tvrdili su i predstavnici Kliničke bolnice Sestara milosrdnica u sudskom slučaju pacijentice koja je u posljednji čas izbjegla emboliju pluća. Nepravomoćna presuda donijeta je u travnju ove godine. Iz sudskog dokumenta vidljivo je da je nakon medicinski potpomognute oplodnje ova žena u srpnju 2009. rodila carskim rezom. Kući je puštena pet dana kasnije, no već za dva dana morala je ponovno u bolnicu. Imala je povišenu temperaturu i teško je disala. Iduća dva tjedna provela je na Zavodu za hematologiju, te je liječena od desne plućne embolije.

Još dva puta primana je u Hitnu internističku ambulantu radi oticanja gležnjeva i problema prilikom mokrenja. Zbog svega je tužila bolnicu tvrdeći da je koagulacijsku terapiju što ju je primala tijekom trudnoće trebala uzimati još najmanje dva tjedna nakon izlaska iz rodilišta. No, liječnici su pogriješili i propisali joj lijekove samo idućih pet dana, pa joj se razvila embolija. Predstavnici bolnice na sudu su objašnjavali kako u anamnezi ova pacijentica nije imala navedenu trombozu, pa je, prema preporukama morala uzimati lijek sedam, a nipošto 14 dana. “Nismo ju liječili nesavjesno”, istaknuli su na sudu.

Tijekom ovog sudskog procesa dolazi do zapleta – jedan vještak zaključuje da se doista radilo o propustu, odnosno da je trebala dobiti antikoagulantnu terapiju kada je otpuštena iz bolnice, dok drugi vještak tvrdi kako je sve bilo OK, te da nije bilo potrebe da pije lijekove duže od pet dana. Treći vještak kojeg sud angažira da razjasni ovaj slučaj ipak utvrđuje propust, a ne komplikaciju. Njegov nalaz prihvaća i sud te dosuđuje pacijentici 58.600 kuna odštete i to zbog bolova i straha što ih je pretrpjela. Plaćeno joj je i za pomoć ukućana koja joj je bila potrebna zbog pogoršanja zdravstvenog stanja.