Plagiranje diplomskog, kontroverze o pobačaju, prijava za mučenje životinja... Evo tko su kandidati za novog hrvatskog ministra branitelja

To je izazvalo niz reakcija a nekako u to vrijeme ponovno se aktualiziralo i pitanje Brkićeva završnog rada na Visokoj policijskoj školi, koji je proglašen plagijatom jer je Brkić navodno prepisao čak 70 posto rada. Više o tome možete pročitati OVDJE.

Danas je pak premijer Tihomir Orešković istaknuo kako “ima nekoliko kandidata”, njih tri, četiri, kako je rekao, a kandidirale su ih različite udruge i stranke. Donosimo stoga popis onih koji su dosad potvrđeni kao kandidati za ministra branitelja, a po riječima Oreškovića, konačna odluka trebala bi biti poznata do petka, odnosno najkasnije do početka idućeg tjedna.

*Kasno večeras, nakon objave ovog teksta, iz Banskih dvora potvrđeno je da je u igru ušao i peti kandidat – Đuro Glogoški. Više o tome možete pročitati OVDJE.

1. Milijan Brkić

Brkića je kandidirala njegova stranka, HDZ, čiji je i glavni tajnik od 2012. godine. Rođen je 1970. u Ljubuškom, a kada je imao osam godina s obitelji se doselio u Dubec, naselje na zagrebačkoj periferiji. U jednom od rijetkih javnih istupa ispričao je kako mu se život u Zagrebu nije sviđao i da se želio vratiti u Hercegovinu.

Godine 1991. priključio se specijalcima, a do 2001., kada je smijenjen s mjesta zapovjednika, bio je u specijalnoj policijskoj postrojbi Alfe. Sredinom 1990-ih godina upoznao je Tomislava Karamarka. S mjesta zapovjednika Alfi smijenjen je jer je odbio izvršiti nalog i sudjelovati u uhićenju Mirka Norca.

U mirovinu je otišao 2003., kao 33-godišnjak, no Karamarko ga je 2005. doveo u SOA-u, gdje je ubrzo postao šef zagrebačkog centra. Kad je 2008. Karamarko postao ministar unutarnjih poslova u Sanaderovoj Vladi, postavio je Brkića za zamjenika tadašnjeg ravnatelja policije Vladimira Fabera. Njegovi policijski kolege kažu da se istaknuo kao vođa operacije uhićenja Dragana Paravinje, osumnjičenog za ubojstvo Antonije Bilić, te u slučaju uhićenja člana zemunskog klana Sretka Kalinića zvanog Zver.

Kada je novi ministar policije Ranko Ostojić preuzeo funkciju, u medijima se pojavila afera zbog vožnje policijskog Porschea u privatne svrhe. Među optuženima bio je i Brkić. “Istina je, vozio sam taj Porsche na probnoj vožnji. Svi auti visoke klase koji su dolazili u MUP bili su kod nas na testiranju. Taj Porsche bio je tri dana na probi, a ja sam jedan od onih koji su ga vozili. Sve drugo su smiješne priče. Svi moji navodi mogu se provjeriti u Porsche leasingu. Te konstrukcije nisu išle na moj račun. Ja sam samo bio sredstvo kako bi se napakostilo Tomislavu Karamarku koji je prije Ostojića bio ministar policije”, kazao je tada Brkić za Večernji list.

Više o Milijanu Brkiću i njegovoj političkoj aktivnosti možete pročitati OVDJE.

2. Branko Borković

Borkovića su za novog ministra hrvatskih branitelja predložili zapovjednici 204. vukovarske brigade u razini bojne i satnije. Rođen je 1961. u mjestu Prečno kod Ivanić Grada gdje je završio osnovnu školu. Dvoumio se hoće li biti svećenik ili vojnik, no na koncu se opredjelio za vojsku. Srednju vojnu školu pohađao je u Sarajevu, a na Tehničkoj vojnoj akademiji diplomirao je 1986. Na vojnoj službi bio je u Zagrebu.

Na početku Domovinskog rata odmah se priključio Zboru narodne garde u Zagrebu. Zajedno s Milom Dedakovićem otišao je potkraj kolovoza 1991. u Vukovar. Dedaković je postao zapovjednik obrane grada, a on njegov zamjenik; dobili su i šifrirana imena: Jastreb i Mladi jastreb. Kada je početkom listopada te godine Dedaković raspoređen u Vinkovce, 204. je prešla pod zapovjedništvo Mladog jastreba, Branka Borkovića. Tako je postao posljednji zapovjednik obrane Vukovara.

Nakon pada Vukovara, i Dedaković i Borković došli su u Zagreb. Uhićeni su pod sumnjom da su htjeli rušiti ustavni poredak i Borković je tri tjedna bio u zatvoru na Lašćini, nakon čega je pušten i Državno odvjetništvo je odustalo od optužnice.

Umirovljen je 1996. u dobi od 35 godina. Od 1994. do 2001. bio je predsjednik Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, a 1997. se vratio u rodno mjesto i zajedno sa suprugom Jadrankom počeo se baviti poljoprivredom.

Početkom 2012. postao je član Upravnog odbora Fonda hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata s mandatom od četiri godine. Politički je bio aktivan u Hrvatskoj seljačkoj stranci, a u studenome 2012. postao je predsjednik Autohtone Hrvatske seljačke stranke (A- HSS). Iz te je stranke istupio u rujnu prošle godine, kad je ušao u HSP. Mjesec dana ranije na Facebooku je objavio kako se zalaže da Za dom spremni postane službeni pozdrav Oružanih snaga Republike Hrvatske, a njegovu su inicijativu poduprli i mnogi istaknuti ljudi s desnog spektra političke scene.

U javnosti je ostala zapamćena afera s izgladnjivanjem životinja na njegovoj farmi, zbog čega ga je prijavio i DORH, ali ta je prijava odbačena. Nakon što je kandidiran za novog ministra branitelja, na upit o tome je li mu biografija besprijekorna odgovorio je: “Nemam savršenu biografiju, to ima samo Isus Krist”. Više možete pročitati OVDJE.

3. Stjepan Šterc

Udruga udovica hrvatskih branitelja Domovinskog rata Grada Zagreba i Zagrebačke županije premijeru Tihomiru Oreškoviću poslala je priopćenje kojim je kao kandidata za ministra branitelja istaknula Stjepana Šterca.

Šterc je rođen 1953. u Desnoj Martinskoj Vesi, a osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu. Godine 1979. diplomirao je na studiju geografije 1979. Već godinu dana kasnije izabran je za asistenta na Geografskom odsjeku PMF-a. Magistrirao je 1987., a doktorirao 2012. godine.

Od 1991. do 2003. godine radio je u Vladi RH, Ministarstvu vanjskih poslova te bio pomoćnik ministra razvitka i obnove i obrane. Sudionik je Domovinskog rata i jedan od osnivača Instituta Ivo Pilar, Hrvatskih studija i časopisa Društvena istraživanja.

Također, Šterc je jedan od autora Nacionalnog programa demografskog razvitka, a bio je i član Vijeća za demografski razvitak RH. Također, na suđenju hrvatskim generalima u Haagu bio je svjedok obrane.

Predavao je na Hrvatskim studijima, a sada predaje na Ratnoj školi i Geografskom odsjeku PMF-a Sveučilišta u Zagrebu kolegije Uvod u geografiju, Demogeografiju, Stanovništvo Hrvatske, Teorijsku geografiju, Historijsku geografiju Hrvatske i Uvod u istraživački rad.

Ovaj je vatreni konzervativac poznat postao kad je u medijima promovirao tezu kako je Hrvatska u lošoj demografskoj situaciji zato što nije zabranila pobačaj. Dapače, isticao je kako bi pobačaj trebalo što je više moguće otežati. Uoči formiranja nove Vlade spominjalo ga se kao kandidata za ministra demografske obnove, ako takvo ministarstvo bude uvedeno.

4. Zlatko Tomašić

Tomašića je danas iznenada kandidirala Udruga hrvatskih branitelja iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te dijaspore Zavjet. Rođen je u Rijeci 1961. godine, oženjen je i otac troje djece. Specijalist je dječje kirurgije.

Od konca lipnja 1991. bio je dragovoljac Domovinskog rata, kao jedan od prvih liječnika u RH. U HV-u je bio do 1996. godine, a svega nekoliko mjeseci nakon što se pridružio vojsci zarobljen je i proveo više od dva mjeseca u logoru Manjača, samici u Banjoj Luci te u Sarajevu.

Nakon oslobađanja bio je na ličkom ratištu, a kasnije je sudjelovao u organizaciji kriznog stožera Primorsko-goranske županije. Od 1994. bio je član predsjedništva i dopredsjednik UHDDR-a grada Rijeke te pročelnik povjrenstva za zdravstvo i socijalnu skrb u toj udruzi, a od 1998. njen predsjednik UHDDR-a.

Od 2004. do danas predsjednik je Zajednice udruga Domovinskog rata Županije primorsko-goranske (koja broji 10 udruga), a od prošle godine član je vijeća Udruge hrvatskih liječnika dragovoljaca Domovinskog rata RH. Iz udruge koja ga je kandidirala istaknuli su da se ne protive izboru Milijana Brkića, ali ističu i da ne vide razloga da premijer ne razgovara i s njihovim kandidatom.