Nekad je nužno odabrati stranu

Plan EU-a da se odrekne ruskog plina mogao bi uspjeti. Ali tek nakon nekoliko godina teške energetske oskudice

EU traži alternativne dobavljače, povećava ulaganja u obnovljive izbore i štednjom se priprema za ovu zimu

FOTO: AFP

Zapadnonjemački političari i direktori plinara potpisali su 1970. godine značajan sporazum sa Sovjetskim Savezom koji će oblikovati sljedećih pola stoljeća europske energetske politike.

Zapadna Njemačka obećala je opskrbu SSSR-a čeličnim cijevima dok bi u zamjenu SSSR produžio plinovod do granice sa Zapadnom Njemačkom i počeo pumpati sovjetski plin ispod Željezne zavjese u Zapadnu Europu.

Isprepleteni odnosi

Trgovinski sporazum bio je jedan oblik Ostpolitik, šire politike odmrzavanja odnosa između SSSR-a i Zapadne Njemačke koja će tadašnjem kancelaru Willyju Brandtu donijeti Nobelovu nagradu za mir 1971. godine, piše Wired.

Brandt, koji je umro 1992. godine, možda nije ni slutio koliko će isprepletena postati dva bivša neprijatelja iz Drugog svjetskog rata. Do ponovnog ujedinjenja Njemačke 1990. godine, plin iz SSSR-a činio je više od 30 posto potrošnje plina u zemlji.

Neuspjeh EU politike

Do 2021. godine Rusija je opskrbljivala oko 40 posto prirodnog plina Europske unije, a neke manje zemlje poput Latvije gotovo su potpuno ovisne o Rusiji. Njemačka, sa svojom teškom čeličnom industrijom i grijanjem na plin, oslanjala se na Rusiju za nešto manje od polovice potrebnog prirodnog plina.

Ruska invazija na Ukrajinu, u veljači ove godine, razotkrila je duboke pukotine u energetskoj politici EU. Nakon sankcija Rusiji, ruska državna energetska tvrtka Gazprom objavila je da smanjuje izvoz plina kroz jedan od svojih glavnih plinovoda, na oko 20 posto kapaciteta. Udio ruskog plina koji ulazi u Europu pao je na 15 posto, gurajući ionako napuhane cijene na još višu razinu.

“Za EU je važno je priznati da je povećanje ovisnosti o Rusiji neuspjeh politike”, kaže Ganna Gladkykh, znanstvenica u European Energy Research Alliance.

Dva teška izazova

Europa je sada suočena s dva izazova, prvo je hladna zima, ili puno njih, uz opskrbu plinom rastegnutom do krajnjih granica, što može dovesti do prisilnih isključenja struje i gašenja industrije.

Drugo, Europa mora smanjiti svoju ovisnost o ruskome plinu sklapanjem novih ugovora s različitim dobavljačima i pojačavanjem uvođenja obnovljivih izvora energije. Na kraju toga puta, EU bi se mogla naći u novoj eri energetske sigurnosti, ne oslanjajući se više na istočnog susjeda, ali s novom dinamikom koja može donijeti vlastite probleme.

Smanjenje potražnje

Krajem srpnja zemlje članice pristale su smanjiti svoju potražnju za plinom, od kolovoza 2022. do ožujka 2023. godine, za 15 posto. Mjere su dobrovoljne, ali je Vijeće EU upozorilo da bi mogle postati obavezne ako sigurnost opskrbe plinom dosegne kritične razine.

Neke su zemlje već poduzele male korake kako bi ograničile potražnju za energijom. Gradovi u Njemačkoj gase javnu rasvjetu, spuštaju termostate i zatvaraju bazene kako bi smanjili potrošnju i ovisnost o ruskome plinu.

Francuska je zabranila rad klima uređaja u trgovinama dok su vrata otvorena, dok Španjolska koja ni ne uvozi puno ruskog plina, zabranjuje postavljanje temperature na klima uređajima niže od 27 stupnjeva na javnim mjestima.

Za što služi plin?

Prirodni plin koristi se na tri primarna načina, za proizvodnju električne energije u elektranama, za grijanje domova i radnih prostora te u industrijama poput proizvodnje čelika i gnojiva.

Iako postoje alternative plinu u elektranama, njemački kancelar Olaf Scholz iznio je mogućnost produljenja roka za gašenje nuklearnih elektrana kako bi se smanjila potrošnja plina, ali puno je teže pronaći alternative plinu za industriju i grijanje. EU ima pravila koja štite kućanstva, bolnice, škole i druge bitne usluge od racionalizacije goriva, kaže Wired.

Teret na tvrtkama

Oko četvrtine prirodnog plina EU odlazi na industriju, pa će taj sektor morati preuzeti veliki dio tereta smanjenja opskrbe. EU potiče tvrtke da se prebace na druge vrste goriva, a zatražila je od država članica da sastave popis od kojih poduzeća treba tražiti da zaustave proizvodnju u slučaju iznenadne nestašice plina.

Njemački proizvođač čelika ThyssenKrupp rekao je da bi se mogli nositi s ograničenom proizvodnjom, ali upozorava da bi se mogli suočiti s gašenjem ili oštećenjima u slučaju nestašice plina. Kemijska tvrtka BASF rekla je da će usporiti proizvodnju gnojiva kao odgovor na visoke cijene plina.

Problem je grijanje

“Hitna i nezgodna stvar je grijanje”, kaže Gladkykh. Pola njemačkih domova se grije na plin, što čini trećinu ukupne potrošnje plina u zemlji. Budući da su potrošači zakonom zaštićeni od racioniranja plina, njemačka vlada ograničena je u tome što može učiniti kako bi ograničila potrošnju plina ukućanstvima.

Ali savjetnici njemačkog ministra za klimu i gospodarstvo Roberta Habecka kažu da će visoke cijene plina sigurno dovesti do toga da kućanstva svejedno smanje potrošnju jer si ljudi to neće moći priuštiti.

Novi dobavljači

EU grčevito pokušava smanjiti potrošnju i napuniti rezerve plina prije zime. Postavili su cilj punjenje 80 posto kapaciteta do 1. studenoga, iako po deset puta višoj cijeni od povijesnog prosjeka. Sve to znači da bi EU trebala moći prebroditi zimu ograničene opskrbe plinom, ali dugoročno će morati naći drugi način da u potpunosti smanje oslanjanje na ruski plin.

Čak i ako rat u Ukrajini završi, malo je vjerojatno da će se EU vratiti nabavi tolike količine plina iz Rusije. Kako bi popunili buduće praznine, EU pregovara o novoj opskrbi plinom iz Azerbejdžana i Italije kao i o povećanju kapaciteta za primanje isporuka ukapljenog prirodnog plina iz SAD-a i Katara. Ta rješenja nisu brza i trebati će godine za povećanje opskrbe plinom iz novih zemalja.

Ambiciozan plan

U svibnju, EU je objavila plan za okončanje ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima. Plan vrijedan 210 milijardi eura poziva na ogromno povećanje proizvodnje obnovljive energije, uključujući shemu za udvostručenje instaliranih kapaciteta solarnih panela u EU do 2025. godine i udvostručenje stope ugradnje dizalica topline.

Do 2030. godine cilj EU je proizvesti 40 posto električne energije iz obnovljivih izvora, ali Europska komisija predlaže povećanje na 45 posto. Plan uključuje podršku industrijama za zamjenu plina vodikom, bioplinom i biometanom kako bi se dodatno smanjila ovisnost o ruskim fosilnim gorivima.

Godine teške oskudice

Plan Komisije za odmak od ruskog plina traži dodatnih deset milijardi eura ulaganja u plinsku infrastrukturu. To možda ne zvuči kao velika svota, kaže Gladkykh, ali to zaključava EU u kupnji plina sljedećih godina. Moramo biti oprezni da to ne stvori nove ovisnosti koje neće dovesti do zadanih nultih ciljeva.

Cijena energije mogla bi prisiliti ljude da ograniče potrošnju i pronađu načine smanjenja računa. Dizalice topline puno su učinkovitije od plinskih kotlova za grijanje domova, ali visoka cijena električne energije smanjuje prednosti uštede.

Cijene plina ostat će visoke još nekoliko godina, a to će možda potaknuti ljude na toplinske pumpe. Do 2030. godine EU bi se zauvijek trebala prestati oslanjati na ruski plin, ali to će značiti nekoliko teških godina energetske oskudice, zaključuje Wired.