Plan za oporavak znanosti i obrazovanja zvuči super. No kako reformirati sustav koji se promjenama grčevito opire?
Oko 7,5 milijardi kuna u narednih bi pet godina valjalo uložiti u modernizaciju sustava znanosti i obrazovanja
Od 47,5 milijardi kuna bespovratnih sredstava, koliko je Hrvatskoj na raspolaganju u okviru europskog plana za oporavak nakon koronakrize, Nacionalnim planom oporavka i otpornosti predviđeno je da 15 posto sredstava odlazi u resor obrazovanja, znanosti i istraživanja. Radi se, točnije, o 7,5 milijardi kuna koje bi, u razdoblju od 2021. do 2026. godine, valjalo uložiti u modernizaciju sustava znanosti i obrazovanja.
EU novcem u narednih se pet godina planira riješiti brojne boljke sustava znanosti i obrazovanja; nezadovoljavajućeg udjela djece koja pohađaju vrtić, nedovoljnih vještina petnaestogodišnjaka u čitanju, matematici i prirodoslovlju, neadekvatnog modela financiranja sveučilišta, do preniskih ulaganja u istraživačku infrastrukturu te nepoticajnog okvira za napredovanje u znanosti.
Opet ćemo (pokušati) reformirati obrazovanje
U reformskom dijelu Plana za oporavak koji se odnosi na obrazovanje, planira se iščekivana i nikad dočekana strukturna reforma sustava odgoja i obrazovanja, kao i njegova modernizacija. Planira se, tako, povećanje obuhvata djece pohađanjem vrtića od 4. godine do godine polaska u školu. Europski je cilj 96 posto djece obuhvaćene ranim i predškolskih odgojem, a prema podacima iz 2018., Hrvatska je na 81 posto.
Osim toga, za osnovnoškolsku razinu obrazovanja plan je povećati minimalan broj obveznih nastavnih sati i uvesti cjelodnevnu nastavu, o kojoj se priča već godinama i za koju je preduvjet nastava u jednoj smjeni. Kada znamo da neke škole u Hrvatskoj i dalje rade u tri smjene, jasno je da je za cjelodnevnu nastavu ključno riješiti pitanje infrastrukture. Pa se, stoji u Planu, predviđa izgradnja, dogradnja, rekonstrukcija i opremanje škola za potrebe cjelodnevne nastave.
Mijenjat će se zakon o visokom obrazovanju i znanosti
Gledajući zahvate u srednjoškolskom obrazovanju, cilj je povećati obuhvat učenika gimnazijskim programima; trenutno, naime, u Hrvatskoj oko 30 posto srednjoškolaca pohađa gimnazijske, a njih 70 posto strukovne programe. U narednih pet godina plan je doći do 40 posto srednjoškolaca koji će pohađati gimnazije. Cilj je i s aktualnih 33,1 posto, podići udio visokoobrazovanih osoba u dobi od 30. do 34. godine na europskih 45 posto. To bi valjalo učiniti, stoji u Planu, povećanjem dostupnosti, kvalitete i relevantnosti visokog obrazovanja.
U tom je smislu posebno zanimljiva intencija izmjene normativnog (zakonodavnog) okvira visokog obrazovanja, što se također čeka i zaziva već godinama. Protekla administracija resornog Ministarstva, pod vodstvom Blaženke Divjak, u tome nije uspjela usprkos jasnoj namjeri, a aktualni ministar Radovan Fuchs novim se Zakonom o znanosti i visokom obrazovanju planira baviti u četvrtom tromjesečju ove godine.
Kriterij izvrsnosti za zapošljavanje i napredovanje
Kako proizlazi iz Plana oporavka, taj bi se zakon trebao pozabaviti politikom zapošljavanja na sveučilištima. “Nužno je i istraživačke karijere učiniti privlačnijima kroz transparentnu i na rezultatima
utemeljenu politiku zapošljavanja i rada na sveučilištima i znanstvenim institutima”, stoji u dokumentu i u tom se smislu spominje “uklanjanje administrativnih kriterija u korist kriterija izvrsnosti” kojim se želi zadržati mlade znanstvenike u Hrvatskoj i privući iskusne inozemne znanstvenike.
Fuchs će, a to je već i najavljivao, raditi na programskom financiranju sveučilišta i znanstvenih instituta, na način da se dobar dio novca isplaćuje prema ugovorenim, a potom i ostvarenim rezultatima. Ti bi programski sporazumi, kako im i priliči, biti usmjereni na inovacije, istraživanje i razvoj. Takvim bi se financiranjem ujedno trebalo motivirati znanstvenu produktivnost, učinkovitost i prijenos znanja.
Do 2026., u kontekstu podizanja istraživačkog i inovacijskog kapaciteta, planira se povećati udio domaćih znanstvenih publikacija koje bi bile među 10 posto globalno najviše citiranih publikacija, a očekuje se i povećano ulaganje u istraživanje iz poslovnog sektora “zbog veće dostupnosti istraživačkih rezultata poslovnom sektoru”.
Provedba je boljka u tromom sustavu koji se promjenama opire
Nacionalni h-indeks (pokazatelj koliko je istraživač produktivan i utjecajan) u pet bi godina trebao porasti s 287 na 327. Očekuje se i povećanje diplomiranih studenata iz područja iz prirodnih znanosti, matematike, računarstva, inženjerstva, proizvodnje i građevinarstva.
Sve navedeno na papiru zaista zvuči sjajno. Provedba je, međutim, strahovita boljka ovog velikog i tromog sustava, nesklonog promjenama. Naime, nije prvi put da zapisani planovi za znanost i obrazovanje zvuče vrhunski i poticajno. Sjetimo se Cjelovite kurikularne reforme ili, pak, danas naveliko hvaljenih “Fuchsovih zakona” iz njegova prvog ministarskog mandata, koji nikada nisu ugledali svjetlo dana zbog velikih otpora onih koje se pokušalo reformirati.