Kad se netko smrtno prepadne, postupa neartikulirano. Kriči i trza se. Izobliči se u grimasu. I na svaki šušanj vadi koplje i toljagu. Portret straha upravo gledamo na licu Andreja Plenkovića. Od subote pred svakom kamerom stisnutih zuba repetira svoje monologe bjesomučno mlateći ne samo po strankama koje su na Markovom trgu organizirale prosvjed protiv HDZ-a, nego i protiv građana koji su im se pridružili s prijateljima, s malom djecom i kućnim psima na uzici.
U ova tri dana, Plenković je već sto puta svima njima odrekao da su Hrvati, nazvao ih divljacima i ruljom sljedbenika Vladimira Putina koja se nadahnjuje njegovom krvavom i sramotnom politikom. A sve to analitički zaokružuje tvrdnjom da je subotnji prosvjed 11 stranaka od centra na lijevo bio skup ”ekstremne ljevice”.
Ekstremnim ljevičarima proglasio je, dakle, ne samo Možemo, SDP, Socijaldemokrate i Radničku frontu, nego i liberalne stranke Centar, IDS, Fokus, Radimira Čačića, Daliju Orešković i Anku Mrak Taritaš. Zastrašivanje hrvatske javnosti proputinovskim ”ekstremnim ljevičarima” siguran je znak da se Andrej Plenković dobro prepao. U strahu za izbore, izvadio je iz rukava politološki pojam koji u hrvatskom višestranačju uopće ne postoji.
Nema ekstremne ljevice
Jer ako ćemo se držati činjenica, a ne Plenkovićevih podvala i utvara, subotnji skup, ni po svojim porukama, a ni po strankama koje su ga povele, nema nikakve poveznice ni s najširom definicijom ekstremne ljevice. Ekstremna ljevica, ili radikalna ljevica, naprosto se u ovih tridesetak godina hrvatske samostalnosti nije nikako uhvatila u hrvatskoj politici i nema je.
Mi nemamo ekstremno lijeve stranke. Imamo više stranaka lijeve orijentacije i nekoliko lijevo-liberalnih i centrističkih, ali nijednu radikalno lijevu. Lijevi ekstremisti – da ih ovdje ima – zagovarali bi društvene promjene neortodoksnim i nasilnim sredstvima, a ne kroz izbore i parlamentarnu borbu, a to još ovdje ni od koga nismo čuli. Plenković, prema tome, izmišlja i konfabulira. Ili po onoj da su u strahu velike oči, ili svjesno maže oči biračima.
Prosvjed je tražio da se raspišu izbori i da HDZ ode s vlasti. To isto mogao je tražiti bilo tko bez obzira na političku boju, pa, evo, vidimo da to traže i Most i Suverenisti, koji su sve prije nego lijeve stranke, a pogotovo nisu ekstremno lijeve. Stranke i građani tražili su pred Vladom da se odmah ide na izbore s (uvjerljivom) argumentacijom da je HDZ podjarmio sve institucije, evo na koncu i Državno odvjetništvo s Turudićem, i da se pod njihovom kapom krade i korupcionaški pogoduje. To nisu nikakvi ekstremno lijevi stavovi nego su čisti mainstream.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Politički diktat HDZ-a
Na Trg su ljudi došli reći da žele po ustavnim načelima uređenu državu, a ne život pod generalnim političkim diktatom HDZ-a, stranke dodatno kompromitirane upravo nevjerojatnim lancem financijskih afera s najnovijim nastavkom usred – Ministarstva kulture. To nije ekstremno lijevo nego obično i normalno.
Čak ni Radnička fronta i njena čelnica Katarina Peović ne zalažu se za oružanu revoluciju i spaljivanje Zimskog dvorca da bi se skršile društvene nejednakosti i zauzdao krupni kapital, nego se za svoje lijeve ciljeve žele boriti preko izbora i u političkoj konkurenciji s drugima. Ni to nije ”ekstremno lijevo” iako je lijevo.
Apsolutnu vladavinu jedne stranke i jednog vođe imali smo prije devedesete i ne treba nam to opet u formalnoj ustavnoj demokraciji. Plitko je i nedostojno odgovarati na zahtjev da se Hrvatska iščupa iz olovnog stiska HDZ-a i očisti od korupcije prebrojavanjem državnih zastava na prosvjedu i optužbama da stranke koje su pozvale na prosvjed nisu htjele glasati za Zakon o hrvatskom jeziku. Materija tog zakona, motiviranog Plenkovićevim pecanjem desnih glasova, vrlo dobro je pokrivena rječnicima, pravopisom i hrvatskom gramatikom, jasno da nisu. Niti je to ekstremno lijevo, niti je ”antihvatski” kako to krste predsjednik HDZ-a i njegova paradna bojna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Država po mjeri HDZ-a
Hrvatsku se može voljeti na razne načine i svatko ima pravo na svoj, a da mu se pritom ne važe patriotizam. Ljubav čak nije ni građanska obaveza, samo plaćaj poreze i budi uredan čovjek koji ne krši zakone. A strašno je što se u nepreglednom nizu slučajeva pokazuje da je to kako ovu zemlju i stanovništvo ”voli” HDZ načisto devijantno i opasno. Zato je tolika gužva bila na prosvjedu, a ne ni zbog ljevice, ni zbog desnica, ni zbog centra.
Briga koga za političke strane i pravce ako ima normalan i slobodan život i ako ga se ne gura u tor izvan koga nema nikakvu šansu osim u Irskoj. Utoliko bi Plenkoviću bilo bolje da malo smiri ludovanje sa ekstremnom ljevicom i sličnim parolaškim tricama. I nije nikakva vulgarnost kad se stvari nazovu pravim imenom.
Točna definicija pojmova prvi je korak u svakoj analizi i političkom projektu. Ljudi su na Markovom trgu zviždali premijeru jer žele da projekt države po mjeri HDZ-a ode u povijest. To je sve. A to što Plenković na to reagira gluparijama o Putinu i ljevičarskim ekstremistima najgori je put koji bi netko pametan mogao izabrati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković izgleda kao netko tko se smrtno prepao: stisnutih zuba na svaki šušanj vadi toljagu i koplje
Hrvatsku se može voljeti na razne načine i svatko ima pravo na svoj, a da mu se pritom ne važe patriotizam
Na Markov trg ljudi su došli reći da žele po ustavnim načelima uređenu državu, a ne život pod generalnim političkim diktatom HDZ-a, stranke dodatno kompromitirane upravo nevjerojatnim lancem financijskih afera s najnovijim nastavkom usred - Ministarstva kulture. To nije ekstremno lijevo nego obično i normalno
Kad se netko smrtno prepadne, postupa neartikulirano. Kriči i trza se. Izobliči se u grimasu. I na svaki šušanj vadi koplje i toljagu. Portret straha upravo gledamo na licu Andreja Plenkovića. Od subote pred svakom kamerom stisnutih zuba repetira svoje monologe bjesomučno mlateći ne samo po strankama koje su na Markovom trgu organizirale prosvjed protiv HDZ-a, nego i protiv građana koji su im se pridružili s prijateljima, s malom djecom i kućnim psima na uzici.
U ova tri dana, Plenković je već sto puta svima njima odrekao da su Hrvati, nazvao ih divljacima i ruljom sljedbenika Vladimira Putina koja se nadahnjuje njegovom krvavom i sramotnom politikom. A sve to analitički zaokružuje tvrdnjom da je subotnji prosvjed 11 stranaka od centra na lijevo bio skup ”ekstremne ljevice”.
Ekstremnim ljevičarima proglasio je, dakle, ne samo Možemo, SDP, Socijaldemokrate i Radničku frontu, nego i liberalne stranke Centar, IDS, Fokus, Radimira Čačića, Daliju Orešković i Anku Mrak Taritaš. Zastrašivanje hrvatske javnosti proputinovskim ”ekstremnim ljevičarima” siguran je znak da se Andrej Plenković dobro prepao. U strahu za izbore, izvadio je iz rukava politološki pojam koji u hrvatskom višestranačju uopće ne postoji.
Nema ekstremne ljevice
Jer ako ćemo se držati činjenica, a ne Plenkovićevih podvala i utvara, subotnji skup, ni po svojim porukama, a ni po strankama koje su ga povele, nema nikakve poveznice ni s najširom definicijom ekstremne ljevice. Ekstremna ljevica, ili radikalna ljevica, naprosto se u ovih tridesetak godina hrvatske samostalnosti nije nikako uhvatila u hrvatskoj politici i nema je.
Mi nemamo ekstremno lijeve stranke. Imamo više stranaka lijeve orijentacije i nekoliko lijevo-liberalnih i centrističkih, ali nijednu radikalno lijevu. Lijevi ekstremisti – da ih ovdje ima – zagovarali bi društvene promjene neortodoksnim i nasilnim sredstvima, a ne kroz izbore i parlamentarnu borbu, a to još ovdje ni od koga nismo čuli. Plenković, prema tome, izmišlja i konfabulira. Ili po onoj da su u strahu velike oči, ili svjesno maže oči biračima.
Prosvjed je tražio da se raspišu izbori i da HDZ ode s vlasti. To isto mogao je tražiti bilo tko bez obzira na političku boju, pa, evo, vidimo da to traže i Most i Suverenisti, koji su sve prije nego lijeve stranke, a pogotovo nisu ekstremno lijeve. Stranke i građani tražili su pred Vladom da se odmah ide na izbore s (uvjerljivom) argumentacijom da je HDZ podjarmio sve institucije, evo na koncu i Državno odvjetništvo s Turudićem, i da se pod njihovom kapom krade i korupcionaški pogoduje. To nisu nikakvi ekstremno lijevi stavovi nego su čisti mainstream.
Politički diktat HDZ-a
Na Trg su ljudi došli reći da žele po ustavnim načelima uređenu državu, a ne život pod generalnim političkim diktatom HDZ-a, stranke dodatno kompromitirane upravo nevjerojatnim lancem financijskih afera s najnovijim nastavkom usred – Ministarstva kulture. To nije ekstremno lijevo nego obično i normalno.
Čak ni Radnička fronta i njena čelnica Katarina Peović ne zalažu se za oružanu revoluciju i spaljivanje Zimskog dvorca da bi se skršile društvene nejednakosti i zauzdao krupni kapital, nego se za svoje lijeve ciljeve žele boriti preko izbora i u političkoj konkurenciji s drugima. Ni to nije ”ekstremno lijevo” iako je lijevo.
Apsolutnu vladavinu jedne stranke i jednog vođe imali smo prije devedesete i ne treba nam to opet u formalnoj ustavnoj demokraciji. Plitko je i nedostojno odgovarati na zahtjev da se Hrvatska iščupa iz olovnog stiska HDZ-a i očisti od korupcije prebrojavanjem državnih zastava na prosvjedu i optužbama da stranke koje su pozvale na prosvjed nisu htjele glasati za Zakon o hrvatskom jeziku. Materija tog zakona, motiviranog Plenkovićevim pecanjem desnih glasova, vrlo dobro je pokrivena rječnicima, pravopisom i hrvatskom gramatikom, jasno da nisu. Niti je to ekstremno lijevo, niti je ”antihvatski” kako to krste predsjednik HDZ-a i njegova paradna bojna.
Država po mjeri HDZ-a
Hrvatsku se može voljeti na razne načine i svatko ima pravo na svoj, a da mu se pritom ne važe patriotizam. Ljubav čak nije ni građanska obaveza, samo plaćaj poreze i budi uredan čovjek koji ne krši zakone. A strašno je što se u nepreglednom nizu slučajeva pokazuje da je to kako ovu zemlju i stanovništvo ”voli” HDZ načisto devijantno i opasno. Zato je tolika gužva bila na prosvjedu, a ne ni zbog ljevice, ni zbog desnica, ni zbog centra.
Briga koga za političke strane i pravce ako ima normalan i slobodan život i ako ga se ne gura u tor izvan koga nema nikakvu šansu osim u Irskoj. Utoliko bi Plenkoviću bilo bolje da malo smiri ludovanje sa ekstremnom ljevicom i sličnim parolaškim tricama. I nije nikakva vulgarnost kad se stvari nazovu pravim imenom.
Točna definicija pojmova prvi je korak u svakoj analizi i političkom projektu. Ljudi su na Markovom trgu zviždali premijeru jer žele da projekt države po mjeri HDZ-a ode u povijest. To je sve. A to što Plenković na to reagira gluparijama o Putinu i ljevičarskim ekstremistima najgori je put koji bi netko pametan mogao izabrati.