Plenković je prije dvije godine preuzeo povjerenstvo za obrazovnu reformu. Kako ga vodi? Lani su se sastali jednom

Iako je u prosincu 2017. preuzeo brigu za praćenje provedbe strateškog obrazovnog dokumenta, premijer je za tu temu bio posve nezainteresiran...

ZADNJA IZMJENA: sij 17, 2020
Foto: Vjekoslav Skledar

U uvodnom dijelu saborske rasprave o opozivu ministrice obrazovanja Blaženke Divjak u srijedu, premijer Andrej Plenković branio je članicu svoje Vlade protokolarno i prilično nezainteresirano. Nije tajna da između premijera i ministrice ne vladaju idilični odnosi, no, zgodno je primijetio novinar N1 televizije Elvir Mešanović koji je prekjučer pratio zbivanja u Saboru; premijer ministricu u svojoj uvodnoj obrani nije niti spomenuo. Osim mlake obrane, premijer je tijekom rasprave s malobrojnim zastupnicima iskazao i vrlo široku nezainteresiranost za cjelokupni resor.

To čak ne bi bilo pretjerano problematično da se Andrej Plenković prije dvije godine nije postavio na čelo povjerenstva koje brine o provedbi strateškog obrazovno-znanstvenog dokumenta Republike Hrvatske usvojenog 2014. u Hrvatskom saboru – Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije. Za šefa Posebnog stručnog povjerenstva (PSP) za provedbu Strategije (samo)postavio se u prosincu 2017., nakon cijelog niza prijepora i netransparentnosti prijašnje postave koju je imenovao i kojom je ravnala zadarska rektorica Dijana Vican.

Što se zbiva sa Strategijom?

Preuzimanjem odgovornosti za Povjerenstvo, Plenković je na sebe zapravo preuzeo zadatak praćenja provedbe Strategije, njenih šest strateških područja, 38 ciljeva i 340 mjera kojima je Hrvatska istaknula obrazovanje i znanost kao svoje razvojne prioritete. Oporbeni saborski zastupnici u srijedu su se, tako, sjetili priupitati premijera i o provedbi Strategije. “Zašto ste preuzeli posao koji očito ne stižete raditi”, upitao je Plenkovića SDP-ov Željko Jovanović, ukazujući na činjenicu da informacija i izvješća o provedbi Strategije – nema.

Plenkovićev odgovor u najmanju je ruku bio zbunjujuć; ničim izazvan, pričao je o prosvjedima za reformu 2016., potom se prebacio na prošlogodišnji prosvjed usred štrajka, da bi u posljednjim sekundama odgovora zbrzao i tek rekao da “se radi na svih ostalih sedam ciljeva koji su u Strategiji i u aktivnostima PSP-a”.

Članica premijerova povjerenstva: Prošle godine sastali smo se samo jednom

Jučer smo se kratko čuli sa Suzanom Hitrec, imenovanom članicom premijerova PSP-a, inače predsjednicom Udruge srednjoškolskih ravnatelja. Potvrdila je kako se tijekom 2019. održao tek jedan sastanak PSP-a, u travnju, kada su tek protokolarno poslušali ministricu Divjak i premijerovog obrazovnog savjetnika Radovana Fuchsa o novostima oko ‘Škole za život’. Poručila nam je i kako nema nekog egzaktnog dogovora na razini PSP-a o tome kako će se pratiti provedba Strategije.

“Nije bilo govora ni o kakvom izvješću o provedbi Strategije”, kazala je u razgovoru za Telegram i dodala kako zbog neusvojenog Akcijskog plana ne postoji niti temelj na kojem bi se pratila provedba Strategije. Posve rezignirano, naša sugovornica razgovor je zaključila opaskom kako je “skroz izgubila interes za rad u PSP-u”.

A upravo se na Akcijski plan u svojem pitanju premijeru u srijedu referirao MOST-ov Slaven Dobrović. Podsjetio je na činjenicu da Plenkovićeva Vlada nikada nije usvojila Akcijski plan za provedbu Strategije koji, najčešće, u dvogodišnjem ritmu adresira ključne mjere koje će se provoditi.

Nonsens

Plenković je tek kazao kako je Akcijski plan “usuglašen, dorađen i verificiran”, no kako “nedorečenosti oko troškova sprječavaju da se i formalno usvoji”. Potpuni nonsens njegovih izjava u Saboru oko Strategije i Akcijskog plana, raščlanila nam je Eli Pijaca Plavšić, bivša članica PSP-a iz perioda od 2014. do 2016., kada ga je vodio Neven Budak. Na premijerovu tužaljku o troškovima koji stoje na putu usvajanja Akcijskog plana odmahuje rukom.

“Onaj tko donosi Akcijski plan, ujedno i programira proračun – u oba slučaja radi se o Vladi. Drugim riječima, Vlada ima zadatak povezati aktivnosti provedbe Strategije s troškovima. U Akcijski plan za naredno jednogodišnje ili dvogodišnje razdoblje nužno je, dakle, unijeti aktivnosti koje su realistične, utemeljene i koje ovise o Vladinom financijskom planu”, objašnjava Pijaca Plavšić, inače izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja.

Dodaje i kako joj je samoj sebi teško objasniti premijerovu logiku osim da, kako kaže naša sugovornica, on ne zna što je Akcijski plan i koje elemente ima. “Pa jedan od glavnih dijelova plana su mu resursi!”, ističe Pijaca Plavšić s naznakom da bez usvojenog Akcijskog plana nema obveze Vlade da će ulagati i trošiti novac na strateške ciljeve u obrazovanju i znanosti prepoznate u Strategiji.

Plenkovićeva nebriga

Prisjeća se vlastita rada u prethodnom PSP-u; kaže, to mora biti izrazito operativno, a ne paradno tijelo koje, ako se poslu želi pristupiti ozbiljno, zahtijeva sastanke Povjerenstva minimalno jednom tjedno i delegiranje članova PSP-a za praćenje pojedinih cjelina Strategije, mjera i ciljeva. “Ako se tijelo ne sastaje, pa tko će i o čemu sastaviti izvješće”, kaže Pijaca Plavšić. Jedino sastavljeno izvješće o provedbi Strategije postoji iz vremena povjerenstva u čijem je radu sudjelovala; odnosi se na razdoblje od 2014. do 2016.

Također, sama Strategija daje mogućnost da ju se s vremenom mijenja. Pijaca Plavšić ističe kako je Plenković mogao pristupiti reviziji Strategije ili čak izradi i usvajanju potpuno nove Strategije, ako mu ova nije bila po volji. “No moj je dojam da ih, posebno Plenkovića, uopće nije briga za to. Obrazovanje mu jednostavno nije tema od interesa, a na čelu PSP-a našao se svojom, tada oportunom odlukom kojom je htio poručiti da mu je obrazovanje važno. S time potom nije činio ništa”, naglašava Telegramova sugovornica.

Mrtvo slovo na papiru

S druge strane, ako se ozbiljno želi pristupiti provedbi i praćenju ovakvog strateškog dokumenta, govori Pijaca Plavšić, nužno je raditi na terenu, umrežavati dionike u sustavu, koordinirati. U konačnici, pitamo je li se od Strategije išta ostvarilo u praksi. “Tu i tamo je provedena koja mjera, pojedini ciljevi izvan konteksta za koje su iz resornog ministarstva procijenili da ih je jednostavno ispuniti. Takav je pristup potpuno suprotan onome što se sa Strategijom trebalo raditi; shvatiti je kao cjelovit dokument u kojem su svi ciljevi međusobno zavisni i povezani”, objašnjava.

Promašenost aktualnog pristupa Strategiji, gdje se za jalovu provedbu biraju tek pojedine mjere, oslikava nam na vrlo plastičnom primjeru. “Ministrica je u svojoj Školi za život iz Strategije uzela tek predmetne kurikulume, šire od toga u terminima Cjelovite kurikularne reforme nije razmišljala. Primjerice, ako nema devetogodišnje škole, cjelodnevne nastave, osiguranog prostora i vremena u školi za izvannastavne aktivnosti te edukacije učitelja i nastavnika temeljene na njihovim potrebama, ne možemo govoriti o strateškim, sustavnim i cjelovitim rješenjima”, smatra Pijaca Plavšić.

Na kraju, spomenuli smo joj i činjenicu kako je izrađeni, no nikad usvojeni Akcijski plan za provedbu Strategije adresirao razdoblje od prvog tromjesečja 2018. do prvog tromjesečja 2020.; drugim riječima, Plenković i njegovo povjerenstvo trebali bi uskoro donijeti novi Akcijski plan ili barem na njemu ozbiljno početi raditi te istaknuti što će se činiti s obrazovanjem i znanošću u idućem periodu. Naša se sugovornica na ovu opasku tek nemoćno nasmijala i dodala kako je Strategija postala tek mrtvo slovo na papiru.

Dora Kršul
Telegram autor
388 članaka Više o autoru
Više s weba
Ostanite uz telegramov program