Nekad je nužno odabrati stranu

Plenković je to fantastično smislio. Njegovi su nevini do pravomoćne presude, a oni kojima je presuđeno - nisu njegovi

Političko-verbalna vratolomija kojom je premijer oko sebe podigao vremenski štit

S obzirom na brzinu sudova, do kraja ovog, a možda i još kojeg mandata, sve moguće nepravilnosti iz Plenkovićevog vremena neće imati pravosudni epilog. Dakle, svi će, dok je Plenkoviću to bitno, formalno biti nevini

Nema ni najmanje sumnje, od afere Borg iz 2018. godine, ništa nije toliko politički uzdrmalo Andreja Plenkovića kao uhićenje Gabrijele Žalac. I to je razumljivo iz cijelog mnoštva razloga. Žalac je, za početak, bila njegov osobni kadrovski odabir. Ravnala je ministarstvom koje je određivalo puteve milijardama kuna iz europskih fondova.

Nadalje, sa Žalac je uhićen i šef glavne državne agencije za financiranje i kontrolu trošenja europskog novca Tomislav Petric. Veliko je pitanje je li poslić odrađen oko preskupog softvera za ministarstvo koje je vodila Žalac bio jedini na kojem su surađivali njih dvoje i što se sve u istrazi može otkriti.

Problem za europsku karijeru

Kako, pak, predmet vodi Europski ured javnog tužitelja, jasno da je nervoza nešto veća nego kad je vode domaća istražna tijela, čiji su čelnici na svoje pozicije izabrani voljom politike. Naposljetku, uhićenje Žalac i ostalih moglo bi se pretvoriti u skandal – ako već nije – koji će biti ozbiljan problem Plenkoviću za izbor na neku lukrativnu europsku funkciju, što je vrlo vjerojatno bio budući zacrtani cilj njegove političke karijere.

Dakle, gadno. U takvoj situaciji se svakako nije lako suočiti sa stvarnošću i progutati i određenu količinu osobne krivnje, makar se ona zaustavila (samo) na lošim političkim odabirima. No, nužno bi bilo – za političku korist samog premijera, a o zdravlju društvene atmosfere da se ne govori – ipak biti malo ponizniji prema zdravom razumu javnosti.

Nulta stopa

Jer, vremenski okvir u koji Plenković rutinski smješta sve, ali baš sve afere koje mu slijeću na stol – a ima ih toliko da mu se jedva vidi čuperak na glavi kad sjedne za njega – doista je uvredljiv.

Evo, Žalac. Ona je, naravno, nevina dok se pravomoćnom sudskom odlukom ne dokaže suprotno. I nema se što puno o tome komentirati – to je, manje-više sukus svih istupa HDZ-ovih ljudi posljednjih dana. I, naravno, nulta stopa tolerancije na korupciju.

Kad je krenula istraga protiv bivšeg ministra Lovre Kuščevića, špranca je bila slična, samo još obogaćena jednim detaljem – ono što mu se stavlja na teret se događalo prije nego što je postao ministar. Onda dobro.

Vremenski okvir je neprobojan

Problem s pravomoćnim sudskim odlukama je, međutim, što one – čak i u Hrvatskoj! – ipak nekad budu donesene. Pa je tako nedavno HDZ proglašen odgovornim za kriminal u slučaju Fimi medija.

Plenković? “Sanadera meni neće prišiti nitko”, grmio je aktualni premijer i predsjednik HDZ-a. Jer, to je iz nekog prošlog vremena i nema veze s njegovim HDZ-om. Kako ispada i kako je Plenković složio svoj vremenski okvir – neće moći ni Gabrijelu Žalac. Jer, presumpcija nevinosti. S obzirom na brzinu sudova, do kraja ovog, a možda i još kojeg mandata, sve moguće nepravilnosti iz Plenkovićevog vremena neće imati pravosudni epilog. Dakle, svi će, dok je Plenkoviću to bitno, formalno biti nevini.

Vremenski okvir je, dakle, savršen, potpuno neprobojan. Politički, međutim, priča baš i ne djeluje pretjerano uvjerljivo. A još su tu i ovi vražje nepredvidivi europski istražitelji…