Plenković najavljuje da bismo, konačno, mogli pustiti više stranih radnika u Hrvatsku. To bi bila iznimno dobra vijest
Dizajnirali smo sustav koji spriječava dolazak novih radnika i usporava rast
Premijer Andrej Plenković danas je najavio revidiranje Vladine politike o restriktivnom uvozu stranih radnika; ukoliko Plenković bude imalo ozbiljan u namjeri da liberalizira jedan od najrigidnijih elemenata hrvatske ekonomije, riječ je o vrlo dobroj vijesti za Hrvatsku.
“‘Još uvijek nam fali radnika u pojedinim zanimanjima. Ove godine povećali smo kvotu za uvoz stranih radnika u određenim zanimanjima, no očito ćemo morati redefinirati tu odluku”, izjavio je Plenković tijekom današnjeg posjeta Dubrovniku. “Očekujem kvalitetniji priljev zahvaljujući i slobodnom kretanju radnika unutar Europske unije”.
Iznimno konzervativna hrvatska politika
Telegram je u više navrata pokušavao objasniti kako je ekstremno rigidan režim uvoza radne snage – odnosno, kako je premijer kazao, priljev radnika – jedan od strukturalnih razloga sporijeg ekonomskog rasta Hrvatske. Također, to je jedan od uzroka demografskih problema s kojima se suočavamo.
Hrvatska ima jedan od najnižih priljeva novih stanovnika u cijeloj Europi, kao i jedan od najstrožih režima radnih dozvola za strane državljane koji žele doći raditi u Hrvatsku. Ovdje valja kazati kako je kvota novih radnih dozvola ipak narasla, s par stotina godišnje prije nekoliko godina na 5211 u 2017., što je još uvijek daleko ispod realne tržišne potrebe.
Histeriziranje oko iseljavanja iz Hrvatske
Tabloidno histeriziranje i populizam političara oko iseljavanja Hrvata u Europsku uniju stvorilo je percepciju neslućene, nikad viđene katastrofe; to je pitak, emotivno nabijen narativ – “nestala još jedna Požega!” – koji, ipak, hofira sa sferom alternativnih činjenica.
Relevantne brojke Eurostata kazuju kako je hrvatski odljev u razvijenije države Europske unije uistinu prosječan, odnosno jednak ili nešto manji od odljeva kakve su imale sve države srednje i istočne Europe, nakon ulaska u Europsku uniju.
Unikatne barijere za useljavanje u Hrvatsku
Što je i prilično logično – jedan od temeljnih razloga za ulazak u EU upravo je pristup njenom velikom zajedničkom tržištu, u kojem, bez značajnijih barijera, carina, tarifa ili regulativnih zapreka, možete slobodno trgovati, poslovati i raditi. Telegramov kolumnist i suradnik Božo Kovačević 2015. godine napisao je, tijekom javnih rasprava o demografskom populizmu tadašnje Domoljubne koalicije:
“Europsko tržište od 500 milijuna ljudi nije samo tržište na kojem naše kompanije mogu prodavati svoje proizvode, nego ujedno i tržište rada i kapitala na kojem svatko, pa i naši građani, ima pravo pokušati snaći se, zaraditi i ostvarivati svoje predodžbe o uspjehu. Iz svih novoprimljenih članica EU u početnim razdobljima članstva bilo je zabilježeno povećano iseljavanje u stare članice. Po tome Hrvatska nije izuzetak. No, Hrvatska je izuzetak po ustrajnom suprotstavljanju dijela birokratskih struktura i široke javnosti primjeni onih rješenja koja bi je mogla učiniti zemljom privlačnom za život i za useljavanje.”
Pravi problem Hrvatske je izostanak priljeva stanovnika, što stvara demografsku rupu, operativne probleme u nizu industrija, smanjuje društvenu mobilnost, i posljedično dovodi do sporijeg rasta BDP-a. Izostanak prijeva nije slučajan, on je pomno dizajniran – strani radnici ne izbjegavaju Hrvatsku jer im nešto u Hrvatskoj posebno smeta; strani radnici ne dolaze jer smo izmislili niz barijera njihovom dolasku.
Nelogični uvjeti i barijera investicijama
“Potpuno je nelogično da Hrvatska, kao zemlja koju je zahvatila duboka demografska starost, i dalje ustrajava na propisima koji otežavaju poslovanje i gotovo onemogućuju stjecanje državljanstva investitorima koji su spremni uložiti velik novac i otvoriti nova radna mjesta kao i ljudima koji su već sklopili brakove s hrvatskim državljanima, ovdje žive, rade i odgajaju djecu”, napisao je Telegramov Božo Kovačević.
Toksični spoj sindikalista i nacionalista u zaštiti radnih mjesta, jedni pod egidom eksploatacije i dotoka jeftinih radnika koji će srušiti cijenu rada, drugi pod egidom zaštite nacionalnih interesa, narodne nostalgije i očuvanja etničkog sastava stanovništva. U isto vrijeme, hotelska poduzeća i restorani hitno trebaju radnu snagu, ne samo konobare i sobarice, već chefove i menadžere; proizvođači automobila ne otvaraju postrojenja zbog nedostatka programera i inženjera; i tako dalje.
Logika na koju se oslanja i Trump
Evo, recimo, kako je Novi list 2016. naslovio vijest o povećanoj kvoti za strane dozvole koja je, ponavljamo, još uvijek na europskom dnu: “Hrvatima biro rada, poslodavcima dozvole za jeftiniju radnu snagu“. Ivica Šola, notorni kolumnist Narod.hr, portala Željke Markić, i Slobodne Dalmacije, u kolumni o migrantima iz Sirije spojio je najčešće ekonomske i ksenofobične argumente protiv priljeva stanovnika:
“Masovne ilegalne imigracije muslimana u Europu nisu tek posljedica rata ili siromaštva, već dobro smišljena i organizirana akcija u svrhu dodatnog brisanja europskih (nacionalnih) identiteta i kultura sa svrhom stvaranja hibridne, amorfne mase “osvježene krvi” i jeftine radne snage po mjeri globalne plutokratske manjine.”
(OK, Šola je Šola, pa je ubacio i malo globalnih zavjera, vjerske netrepljivosti i mentalnih slika koje sadrže krv).
They took our jobs
Logika je to na tragu one koju je tijekom predsjedničke kampanje uporno ponavljao Donald Trump, upozoravajući da su jeftini Meksikanci i Azijati oteli radna mjesta “pravih Amerikanaca”. Odnosno, kako je to, davno prije Trumpa, South Park legendarno definirao: They took our jobs.
Ukoliko Vlada uistinu napusti logiku zaštite Hrvatske od ljudi koji bi u njoj rado živjeli i radili, to bi predstavljao golem korak u ekonomskom razvoju, dinamiziranju gospodarstva i otvaranju prema svijetu.