Kad je referendum u pitanju, toliki razmak između pompoznih najava i realizacije doista je teško opravdati. Ili, kako je danas, provocirajući Mostovce zbog pet tjedana razmaka od kraja prikupljanja potpisa pa do njihove najavljene predaje Saboru poručio Andrej Plenković: “Što čekate?”.
Vrijeme je, međutim, ponekad dosta relativno. Evo, recimo, predaja potpisa. Istina, Most će oboriti rekord u danima koji će proteći od zadnjeg dana prikupljanja potpisa za referendumsku inicijativu, do njihove svečane predaje predsjedniku Sabora. Ali, s obzirom na blagdansko vrijeme u kojem se sve događa, teško da samo iz te činjenice mogu izvlačiti sumnje i teorije zavjere.
Prosjek je dvadesetak dana
Naime, donesu li Grmoja, Petrov, Miletić (tresući se od sreće) i ostali potpise za svoj referendum protiv Stožera i Covid potvrda 24. siječnja, od zadnjeg dana prikupljanja potpisa do njihove predaje proći će 37 dana. Ostalim većim referendumskim inicijativama u posljednjih desetak godina trebala su u prosjeku 22 dana od isteka roka za prikupljanje potpisa do njihovog donošenja u parlament, kako bi se nastavila zakonom propisana procedura za izjašnjavanje građana.
Najbrže je potpise dostavio Stožer za obranu Vukovara koji je htio pooštriti uvjete za upotrebu pisma nacionalne manjine, to jest, otežati korištenje ćirilice u Hrvatskoj. Prije sedam godina, njima je trebalo tek 15 dana da Saboru dostave svojih skoro 600 tisuća potpisa. S druge strane, preklani su sindikatima okupljenima u inicijativu “67 je previše”, koja je naposljetku srušila Plenkovićevu mirovinsku reformu, trebala 32 dana da na Markov trg donesu svojih gotovo 750 tisuća potpisa.
Na granicama trilera
Činjenica da Mostu, koji će potpise prebrojavati i sistematizirati, dakle, treba 37 dana, ne iskače pretjerano iz vremenske crte drugih referendumskih inicijativa. Pogotovo kad se uzme u obzir da oni, za razliku od drugih, to rade u vrijeme kad padaju i božićni i novogodišnji blagdani. Uz sve to, Sabor je na pauzi do 15. siječnja.
To opet ne znači da ovih rekordnih 37 dana nemaju u sobi i dodatnu poruku. Da Most ima preko pola milijuna potpisa, prilično je izvjesno da bi dali sve od sebe da već na prvi radni dan Sabora budu na Markovom trgu, s gomilom kutija i prikladnom pompom. No, iz Mosta kažu da su na oko 400 tisuća, što cijelu priču gura prema granicama trilera. Minimum za raspisivanje referenduma je malo više od 368 tisuća potpisa, a u dosadašnjim inicijativama ih je oko deset posto naknadno proglašeno – nevažećima. Dakle, doslovno svaki potpis može biti ključan i u Mostu će sigurno nastojati minuciozno pregledati svaku listu koju će dobiti s terena.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Totalno bez veze”
Vrijeme je, međutim, ponekad dosta relativno i veliki razmak između pompoznih najava i realizacije – kad je referendum u pitanju – nekad je jako teško opravdati. Nekad, štoviše, i nemoguće. Evo, recimo, Plenković.
“Idemo na novi Zakon o referendumu, jer ovo je totalno bez veze”, tako je danas nezadovoljno opisao referendumska pravila koja dozvoljavaju inicijatorima da potpise mogu predati i godinama nakon njihovog prikupljanja. Jer, u zakonu, između svega ostalog, nema ni definiranog roka. Dakle, Most bi mogao i 37 tjedana, a ne 37 dana sistematizirati svoje potpise. Malo je, jasno, neobično kad premijer koji je ušao u šestu godina mandata, konstatira da je neki zakon “totalno bez veze”, no, ovdje je stvar mnogo ozbiljnija.
Naime, Plenkovićeva Vlada je izmjene Zakona o referendumu najavila još u svibnju. Da bi i sam premijer o tome govorio u listopadu: “Čini mi se da bi, s obzirom na činjenicu da postojeća zakonska regulativa ima dosta praznina, bilo dobro da prionemo izradi novog Zakona o referendumu koji bi na jedan precizniji i jasniji način regulirao sve ono što nije trenutno dovoljno kvalitetno regulirano”, govorio je Plenković, nezadovoljan referendumskim inicijativama koje je doživljavao uperenim protiv svoje vlasti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što bi im rekao Plenković?
Vrijeme je, dakle, ponekad dosta relativno. Svibanjska najava i premijerova izjava o izmjeni Zakona o referendumu iz listopada, naime, nisu ovogodišnje. Nego iz sad već pomalo davne, 2018. godine. Tad su premijera zasvrbjele referendumske inicijativa “Istina o Istanbulskoj” i “Narod odlučuje”. No, pompozno najavljivane izmjene su zastale negdje u bespućima povijesne zbiljnosti i do nove referendumske inicijative se više nisu spominjale.
Iako vrijeme jest ponekad dosta relativno, nema sumnje oko toga što bi Plenković iz 2021. godine zajedljivo dobacio dinamičnom dvojcu koji se 2018. godine dohvatio izmjene Zakona o referendumu. “Što čekate?”, pita tako danas Mostovce premijer Plenković, ni ne sluteći da se zapravo obraća tri godine starijem sebi i bivšem resornom ministru Lovri Kuščeviću.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković prigovara Mostu što će potpise predati nakon 37 dana? On mijenja Zakon o referendumu već tri i pol godine
Premijer kaže da je referendumski zakon 'totalno bez veze'. Zato je valjda i najavio da se ide u njegovu izmjenu još 2018. godine
Činjenica da Mostu, koji će potpise prebrojavati i sistematizirati, dakle, treba 37 dana, ne iskače pretjerano iz vremenske crte drugih referendumskih inicijativa. Pogotovo kad se uzme u obzir da oni, za razliku od drugih, to rade u vrijeme kad padaju i božićni i novogodišnji blagdani
Kad je referendum u pitanju, toliki razmak između pompoznih najava i realizacije doista je teško opravdati. Ili, kako je danas, provocirajući Mostovce zbog pet tjedana razmaka od kraja prikupljanja potpisa pa do njihove najavljene predaje Saboru poručio Andrej Plenković: “Što čekate?”.
Vrijeme je, međutim, ponekad dosta relativno. Evo, recimo, predaja potpisa. Istina, Most će oboriti rekord u danima koji će proteći od zadnjeg dana prikupljanja potpisa za referendumsku inicijativu, do njihove svečane predaje predsjedniku Sabora. Ali, s obzirom na blagdansko vrijeme u kojem se sve događa, teško da samo iz te činjenice mogu izvlačiti sumnje i teorije zavjere.
Prosjek je dvadesetak dana
Naime, donesu li Grmoja, Petrov, Miletić (tresući se od sreće) i ostali potpise za svoj referendum protiv Stožera i Covid potvrda 24. siječnja, od zadnjeg dana prikupljanja potpisa do njihove predaje proći će 37 dana. Ostalim većim referendumskim inicijativama u posljednjih desetak godina trebala su u prosjeku 22 dana od isteka roka za prikupljanje potpisa do njihovog donošenja u parlament, kako bi se nastavila zakonom propisana procedura za izjašnjavanje građana.
Najbrže je potpise dostavio Stožer za obranu Vukovara koji je htio pooštriti uvjete za upotrebu pisma nacionalne manjine, to jest, otežati korištenje ćirilice u Hrvatskoj. Prije sedam godina, njima je trebalo tek 15 dana da Saboru dostave svojih skoro 600 tisuća potpisa. S druge strane, preklani su sindikatima okupljenima u inicijativu “67 je previše”, koja je naposljetku srušila Plenkovićevu mirovinsku reformu, trebala 32 dana da na Markov trg donesu svojih gotovo 750 tisuća potpisa.
Na granicama trilera
Činjenica da Mostu, koji će potpise prebrojavati i sistematizirati, dakle, treba 37 dana, ne iskače pretjerano iz vremenske crte drugih referendumskih inicijativa. Pogotovo kad se uzme u obzir da oni, za razliku od drugih, to rade u vrijeme kad padaju i božićni i novogodišnji blagdani. Uz sve to, Sabor je na pauzi do 15. siječnja.
To opet ne znači da ovih rekordnih 37 dana nemaju u sobi i dodatnu poruku. Da Most ima preko pola milijuna potpisa, prilično je izvjesno da bi dali sve od sebe da već na prvi radni dan Sabora budu na Markovom trgu, s gomilom kutija i prikladnom pompom. No, iz Mosta kažu da su na oko 400 tisuća, što cijelu priču gura prema granicama trilera. Minimum za raspisivanje referenduma je malo više od 368 tisuća potpisa, a u dosadašnjim inicijativama ih je oko deset posto naknadno proglašeno – nevažećima. Dakle, doslovno svaki potpis može biti ključan i u Mostu će sigurno nastojati minuciozno pregledati svaku listu koju će dobiti s terena.
“Totalno bez veze”
Vrijeme je, međutim, ponekad dosta relativno i veliki razmak između pompoznih najava i realizacije – kad je referendum u pitanju – nekad je jako teško opravdati. Nekad, štoviše, i nemoguće. Evo, recimo, Plenković.
“Idemo na novi Zakon o referendumu, jer ovo je totalno bez veze”, tako je danas nezadovoljno opisao referendumska pravila koja dozvoljavaju inicijatorima da potpise mogu predati i godinama nakon njihovog prikupljanja. Jer, u zakonu, između svega ostalog, nema ni definiranog roka. Dakle, Most bi mogao i 37 tjedana, a ne 37 dana sistematizirati svoje potpise. Malo je, jasno, neobično kad premijer koji je ušao u šestu godina mandata, konstatira da je neki zakon “totalno bez veze”, no, ovdje je stvar mnogo ozbiljnija.
Naime, Plenkovićeva Vlada je izmjene Zakona o referendumu najavila još u svibnju. Da bi i sam premijer o tome govorio u listopadu: “Čini mi se da bi, s obzirom na činjenicu da postojeća zakonska regulativa ima dosta praznina, bilo dobro da prionemo izradi novog Zakona o referendumu koji bi na jedan precizniji i jasniji način regulirao sve ono što nije trenutno dovoljno kvalitetno regulirano”, govorio je Plenković, nezadovoljan referendumskim inicijativama koje je doživljavao uperenim protiv svoje vlasti.
Što bi im rekao Plenković?
Vrijeme je, dakle, ponekad dosta relativno. Svibanjska najava i premijerova izjava o izmjeni Zakona o referendumu iz listopada, naime, nisu ovogodišnje. Nego iz sad već pomalo davne, 2018. godine. Tad su premijera zasvrbjele referendumske inicijativa “Istina o Istanbulskoj” i “Narod odlučuje”. No, pompozno najavljivane izmjene su zastale negdje u bespućima povijesne zbiljnosti i do nove referendumske inicijative se više nisu spominjale.
Iako vrijeme jest ponekad dosta relativno, nema sumnje oko toga što bi Plenković iz 2021. godine zajedljivo dobacio dinamičnom dvojcu koji se 2018. godine dohvatio izmjene Zakona o referendumu. “Što čekate?”, pita tako danas Mostovce premijer Plenković, ni ne sluteći da se zapravo obraća tri godine starijem sebi i bivšem resornom ministru Lovri Kuščeviću.