Do sada se i ovdje među nama u Hrvatskoj, kao i bilo gdje drugo u normalnim zemljama, podrazumijevalo da je press konferencija javni događaj na kome sazivač iz politike, biznisa, kulture, sporta ili bilo koje druge domene staje pred novinare i odgovara na njihova slobodno formulirana pitanja. Plenković je, međutim, upravo oktroirao posve novi standard koji će, bude li sklopljena koalicija s Penavinom strankom, morati biti uvršten u buduće, pa i sadašnje, udžbenike novinarstva i odnosa s javnošću.
Nikakva pitanja, dakle, više neće biti bitna sastavnica takvih suočavanja između strane koja traži informacije važne za građane i strane koja ih ima i može dati, niti će novinarima biti dopušteno da po svojoj volji usmjeravaju press konferencije na sadržaje od javnog interesa. Kako će to ubuduće točno izgledati, Plenković je krajnje jasno i doslovno demonstrirao pred predstavnicima medija kojima se obratio nakon današnje sjednice Vlade.
Nije se ni trudio biti uljudan
Na toj takozvanoj presici, tehnički premijer nije pokušao ni odglumiti interes da uljudno odgovori i na jedno postavljeno pitanje. Naprosto je ignorirao što god mu je koji od izvjestitelja pokušao nametnuti kao temu, a razumljivo je da se ta momentalno sporna mjesta tiču napretka u razgovorima s DP-om o formiranju parlamentarne većine, DP-ovih ucjena u vezi s participacijom zastupnika nacionalnih manjina, mjeru spremnosti HDZ-a na popuštanje partneru bez kojeg nema nove Plenkovićeve vlade i slično.
Umjesto objašnjenja bilo koje izložene nejasnoće, nedoumice ili konstatacije utemeljene na već poznatim činjenicama, novinari i zainteresirani građani dobili su od Plenkovića konsekutivni niz omanjih bijesnih predavanja o korumpiranoj ljevici (“svi su korumpirani”) koja se navodno dere protiv glavnog državnog odvjetnika Turudića samo zato da njih ne bi hapsio, o Daliji Orešković, o Grbinu, Milanoviću, Puljkovima, Sandri Benčić i Mostu. Nakon što novinari eventualno uspiju završiti rečenicu, Plenković bi ih najprije odgurnuo ciničnim tvrdnjama da za to što ga pitaju “nije čuo”, nije čitao, ne zna “o čemu se radi”, a onda bi uslijedili njegovi ekstenzivni monolozi o onome što je “zapravo važno”, što “mediji i komentatori više ne smiju ignorirati” i što je “za hrvatsku javnost bitno”.
Uvid u to kako će se dalje komunicirati
Kako počelo, tako se i završilo. Iz te jedinstvene i krajnje bizarne priredbe, na kojoj je tehnički premijer nastupio kao akter koji će samovlasno odlučiti što će govoriti – a koja se ni po čemu ne može nazvati press konferencijom – vidjeli smo što treba očekivati u daljnjem razvoju komunikacije s novinarima i javnošću u režiji Andreja Plenkovića. Vi samo pitajte i drobite, a ja ću što ja hoću. Ja znam što je važno, vi ništa ne razumijete i ne znate. Moja je zadnja, a vi ste tu samo kao dekor i jer imate te kamere koje mi trebaju. Ja ću govoriti, a vi pažljivo slušajte. Vi ste nitko i ništa, ja sam sve.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Znam da nije realno, ali mediji mu više ne bi trebali ići na noge da ih ovako ponižava kao balavce i eunuhe. Može ga Marko Milić snimati u središnjici HDZ-a, ili u Vladi, ili ispred spomenika Franji Tuđmanu, pa neka se te snimke dostavljaju redakcijama. Možda da se donese i zakon po kojem se ti propagandni filmovi i transkripti moraju puštati integralno, bez rezanja, da se ne dirne ni zarez. I to, kako to traži Domovinski pokret za sve domoljubne teme, “u udarnim terminima” i na naslovnicama.
A ako netko ne bude slušao, bila bi to nepobitna zakonska osnova da ga se prvo javno opomene, a onda zabrani. Ma gdje nam je samo nestala ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek? Piše li novu definiciju press konferencije koju će autori novinarskih priručnika samo preuzeti da im bude lakše?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković se fino uskladio s autoritarnim idejama DP-a. Ova tzv. presica dala nam je uvid što možemo očekivati
Tehnički premijer nije pokušao ni odglumiti interes da uljudno odgovori i na jedno postavljeno pitanje
Znam da nije realno, ali mediji mu više ne bi trebali ići na noge da ih ovako ponižava kao balavce i eunuhe. Može ga Marko Milić snimati u središnjici HDZ-a, ili u Vladi, ili ispred spomenika Franji Tuđmanu, pa neka se te snimke dostavljaju redakcijama. Možda da se donese i zakon po kojem se ti propagandni filmovi i transkripti moraju puštati integralno
Već se vrlo lijepo Andrej Plenković usklađuje s autoritarnim idejama Domovinskog pokreta – čiji izborni program najavljuje snažan udar na slobodu medija – pa je u to ime danas korjenito redefinirao formu press konferencije.
Do sada se i ovdje među nama u Hrvatskoj, kao i bilo gdje drugo u normalnim zemljama, podrazumijevalo da je press konferencija javni događaj na kome sazivač iz politike, biznisa, kulture, sporta ili bilo koje druge domene staje pred novinare i odgovara na njihova slobodno formulirana pitanja. Plenković je, međutim, upravo oktroirao posve novi standard koji će, bude li sklopljena koalicija s Penavinom strankom, morati biti uvršten u buduće, pa i sadašnje, udžbenike novinarstva i odnosa s javnošću.
Nikakva pitanja, dakle, više neće biti bitna sastavnica takvih suočavanja između strane koja traži informacije važne za građane i strane koja ih ima i može dati, niti će novinarima biti dopušteno da po svojoj volji usmjeravaju press konferencije na sadržaje od javnog interesa. Kako će to ubuduće točno izgledati, Plenković je krajnje jasno i doslovno demonstrirao pred predstavnicima medija kojima se obratio nakon današnje sjednice Vlade.
Nije se ni trudio biti uljudan
Na toj takozvanoj presici, tehnički premijer nije pokušao ni odglumiti interes da uljudno odgovori i na jedno postavljeno pitanje. Naprosto je ignorirao što god mu je koji od izvjestitelja pokušao nametnuti kao temu, a razumljivo je da se ta momentalno sporna mjesta tiču napretka u razgovorima s DP-om o formiranju parlamentarne većine, DP-ovih ucjena u vezi s participacijom zastupnika nacionalnih manjina, mjeru spremnosti HDZ-a na popuštanje partneru bez kojeg nema nove Plenkovićeve vlade i slično.
Umjesto objašnjenja bilo koje izložene nejasnoće, nedoumice ili konstatacije utemeljene na već poznatim činjenicama, novinari i zainteresirani građani dobili su od Plenkovića konsekutivni niz omanjih bijesnih predavanja o korumpiranoj ljevici (“svi su korumpirani”) koja se navodno dere protiv glavnog državnog odvjetnika Turudića samo zato da njih ne bi hapsio, o Daliji Orešković, o Grbinu, Milanoviću, Puljkovima, Sandri Benčić i Mostu. Nakon što novinari eventualno uspiju završiti rečenicu, Plenković bi ih najprije odgurnuo ciničnim tvrdnjama da za to što ga pitaju “nije čuo”, nije čitao, ne zna “o čemu se radi”, a onda bi uslijedili njegovi ekstenzivni monolozi o onome što je “zapravo važno”, što “mediji i komentatori više ne smiju ignorirati” i što je “za hrvatsku javnost bitno”.
Uvid u to kako će se dalje komunicirati
Kako počelo, tako se i završilo. Iz te jedinstvene i krajnje bizarne priredbe, na kojoj je tehnički premijer nastupio kao akter koji će samovlasno odlučiti što će govoriti – a koja se ni po čemu ne može nazvati press konferencijom – vidjeli smo što treba očekivati u daljnjem razvoju komunikacije s novinarima i javnošću u režiji Andreja Plenkovića. Vi samo pitajte i drobite, a ja ću što ja hoću. Ja znam što je važno, vi ništa ne razumijete i ne znate. Moja je zadnja, a vi ste tu samo kao dekor i jer imate te kamere koje mi trebaju. Ja ću govoriti, a vi pažljivo slušajte. Vi ste nitko i ništa, ja sam sve.
Znam da nije realno, ali mediji mu više ne bi trebali ići na noge da ih ovako ponižava kao balavce i eunuhe. Može ga Marko Milić snimati u središnjici HDZ-a, ili u Vladi, ili ispred spomenika Franji Tuđmanu, pa neka se te snimke dostavljaju redakcijama. Možda da se donese i zakon po kojem se ti propagandni filmovi i transkripti moraju puštati integralno, bez rezanja, da se ne dirne ni zarez. I to, kako to traži Domovinski pokret za sve domoljubne teme, “u udarnim terminima” i na naslovnicama.
A ako netko ne bude slušao, bila bi to nepobitna zakonska osnova da ga se prvo javno opomene, a onda zabrani. Ma gdje nam je samo nestala ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek? Piše li novu definiciju press konferencije koju će autori novinarskih priručnika samo preuzeti da im bude lakše?