Nakon izbijanja svake nove afere, kao što je naprimjer recentna „Afera SMS“, premijer Andrej Plenković primjenjuje navlas isti obrazac. Na prigodnim konferencijama za novinstvo umjesto odgovora na pitanja vezana uz aferu troši vrijeme svekolike javnosti nabrajajući grandiozne uspjehe svoje šestogodišnje vladavine.
Budući da u politici ipak nije sve u retoričkim vještinama i umjetničkome dojmu, nego je ponešto i u vrlo mjerljivim upravljačkim uspjesima i neuspjesima premijer Plenković zaslužio je suočavanje i s brojčanim rezultatima posljedica svoje vladavine.
Prema njegovim riječima HDZ je stranka desnoga centra koja zagovara „moderni suverenizam te kršćanske i obiteljske vrijednosti“ pa bi i zbog toga trebalo usporediti nekoliko trenutačnih najvažnijih demografskih pokazatelja s onima na početku njegove vladavine.
Demografski kolaps nacije
Prema podacima DZS-a u šest godina koje su prethodile dolasku Andreja Plenkovića na premijersku funkciju (2011.-2016.) u Hrvatskoj je bilo rođeno 237 513 beba, a umrla 309 701 osoba. U narednih šest godina (2017.-2022.) broj rođenih smanjen je na 215 983, a broj umrlih povećan na 335 076 te je negativno prirodno kretanje stanovništva povećano sa 72 188 na 119 093 (više umrlih nego rođenih).
Jednostavnije rečeno, u vrijeme šestogodišnje vladavine Andreja Plenkovića samo u razlici između ukupnoga broja rođenih i preminulih izgubljen je grad veličine Rijeke, a ukupno povećanje demografskog gubitka u odnosu na prethodnih šest godina odgovara veličini jednog Karlovca ili Varaždina.
Ako negativnom prirodnom kretanju stanovništva pridodamo i podatke o vanjskim migracijama, odnosno o broju doseljenih iz inozemstva i odseljenih osoba u inozemstvo i onima najmanje upućenima trebali bi biti jasni razmjeri demografskoga kolapsa nacije. U razdoblju od 2012. do 2016. godine iz Hrvatske se odselilo 115 054, a u nju se uselilo 55 666 osoba. U narednih pet godina, od 2017. do 2021., iselilo se 201 485, a uselile su se 146 834 osobe.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatska nema imigracijsku politiku
U tri posljednje godine na svakih 10 odseljenih uselio se devet osoba iz inozemstva te je tako Hrvatska bez ikakve naročite pažnje i zainteresiranosti javnosti ušla u fazu zamjene ovdašnjega stanovništva. Premijer Plenković nije nikada javno progovorio o hrvatskome demografskom kolapsu, a tek je ovih dana obilazeći stranačke ogranke počeo stidljivo spominjati „demografsku revitalizaciju“ kao jednu od tri prioritetne politike, uz klimatske promjene i digitalnu transformaciju.
Krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća Franjo Tuđman krenuo je u pohod na vlast propovijedajući jedinstvo „domovinske i iseljene Hrvatske“ uz obećanje da će omogućiti povratak one iseljene u preporođenu domovinu. Nakon tri desetljeća vladavine HDZ-a rezultat je radikalno drugačiji, sukladan uspješnosti njegovoga upravljanja Hrvatskom.
U „preporođenu domovinu“ umjesto brojne hrvatske dijaspore ponajviše useljavaju azijski slabije obrazovani radnici, a iz nje trajno odlaze uglavnom educirani i na europskome tržištu rada konkurentni hrvatski građani. Hrvatska nema nikakvu imigracijsku politiku, a rapidno povećanje broja stranih radnika nije posljedica nekoga osmišljenog plana već isključivo rezultat potreba na tržištu rada. Školskim rječnikom, Andrej Plenković nije ni pristupio ispitu iz demografske i imigracijske politike, vjerojatno je i nju proglasio „netemom“, pa za nju nije mogao dobiti čak ni ocjenu nedovoljan.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto Hrvatska nije mogla brže od susjeda
Premijer Andrej Plenković više je nego uvjeren da je fiskalna politika njegove Vlade vrlo uspješna, da je zbog takve fiskalne politike i njegove osobne umješnosti u pribavljanju i korištenju europskoga novca Hrvatska u proteklih šest godina ekonomski napredovala brže i snažnije od drugih usporedivih zemalja. Na žalost po premijera, a još više po hrvatske građane to njegovo uvjerenje je jako daleko od realnosti.
Prema podacima Svjetske banke u razdoblju od 2016. do 2021. godine hrvatski BDP u stalnim američkim dolarima iz 2015. porastao je za 13,65 %. U grupi 14 usporedivih istočnoeuropskih država manji rast zabilježile su jedino Češka i Slovačka, a najviše su rasla gospodarstva Estonije (22,36 %), Poljske (21,80%), Rumunjske (20,61 %), Litve (20,22 %) i Srbije (18,64 %).
Zanimljivo je da su veći gospodarski rast od Hrvatske zabilježile i bitno razvijenija Slovenija (17,27 %), susjedna Mađarska (17,80 %) i u mnogim elementima nefunkcionalna Bosna i Hercegovina (14,71 %) pa bi bilo nadasve zanimljivo saznati premijerovo objašnjenje zašto Hrvatska nije mogla brže, bolje i više od svojih susjeda, ako se već ne može natjecati s ostalim istočnoeuropskim državama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatska je zadržala isto mjesto na ljestvici
Šest godina slušamo da Vlada „rasterećuje gospodarstvo“, a protekle tri i da ta ista Vlada „pomaže gospodarstvu i građanima“ transferirajući milijarde proračunskih kuna. Hrvatska je prema podacima Svjetske banke 2016. oporezivanjem prikupila 21 % vrijednosti svoga BDP-a pa je po toj mjeri porezne presije Hrvatska bila četvrta u usporedivoj grupi istočnoeuropskih država (iza Estonije, Mađarske i Latvije).
Nakon pet godina Hrvatska je zadržala isto mjesto na ljestvici spustivši odnos ukupno prikupljenih poreza u odnosu na BDP na 20,6 %. Za usporedbu, Slovenija je u istom razdoblju smanjila taj odnos s 18,6 % na 16,9 %, Rumunjska sa 17,1 % na 14,2 % , a Češka s 14,9 % na 14,3 %.
Kada bi Hrvatska imala odnos ukupno prikupljenih poreza i BDP-a kao Slovenija 2021. godine, građanima i gospodarstvu ostalo bi 2,5 milijardi eura više, a kada bi bila poput Češke i Rumunjske, hrvatsko gospodarstvo i građani raspolagali bi s barem 4 milijarde eura više.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Fiskalna politika ne može dobiti prolaznu ocjenu
Svatko razuman trebao bi postaviti pitanje treba li se Andrej Plenković hvaliti redistribucijom proračunskoga novca ako je u pet godina uspio smanjiti poreznu presiju za neznatna 0,4 postotna boda BDP-a te ako je hrvatska porezna presija značajno viša nego u usporedivim članicama Europske unije. Dodatni grijeh hrvatske porezne politike je pretjerana ovisnost o porezu na potrošnju i izbjegavanje uvođenja poreza na imovinu. Zbog svega toga ni fiskalna politika obje vlade Andreja Plenkovića ne može dobiti prolaznu ocjenu.
Ustrajno sam tražio neki brojčani pokazatelj kojim bih dokazao barem djelomičnu uspješnost šestogodišnje vladavine Andreja Plenkovića i najbolje što sam pronašao je povećanje medijana raspoloživoga dohotka po stanovniku u odnosu na prosjek Europske unije.
Hrvatski medijan povećan je sa 36,13 % (2016.) na 43,88 % (2021.) , ali u tome razdoblju manje su porasli medijani (izraženi kao odnos prema prosjeku EU) samo u četiri zemlje (Češka, Slovenija, Slovačka i Mađarska) od ukupno 11 usporedivih država.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Svaka treća osoba materijalno deprivirana
Povećanje raspoloživoga dohotka ukupnoga stanovništva nije bilo dovoljno ravnomjerno raspoređeno te je udio onih u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti u populaciji starijoj od 65 godina povećan s 26,5 % (2016.) na 32,4 % (2021.) što znači da je u Hrvatskoj i prije inflacijske 2022. godine svaka treća osoba starije životne dobi bila materijalno deprivirana.
U susjednoj Sloveniji od 2016. do 2021. taj udio je smanjen s 17,6 % na 17,1 % te je valjda jasno da su hrvatski socijalni transferi prvenstveno usmjereni očuvanju vjernosti biračkoga tijela, a ne borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti.
Andrej Plenković ostat će zapamćen kao najdugovječniji hrvatski premijer, rječit i elokventan, obrazovan i europski umrežen, zaslužan za ulazak Hrvatske u Schengen i uvođenje eura, ali i odgovoran za novu razvojnu fazu rođačkoga kapitalizma, bujanje kapilarne korupcije i nepotizma, elementarno nesposobnu upravljačku kastu, daljnje ekonomsko zaostajanje Hrvatske i potpuni demografski slom nacije. Mladi lav koji je obećavao da će promijeniti HDZ da bi promijenio Hrvatsku na kraju je ostao predugo, a nije promijenio gotovo ništa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković se hvali grandioznim uspjesima svoje vladavine. Izvukli smo detaljne podatke, totalno ga pokapaju
Mladi lav koji je obećavao da će promijeniti HDZ i Hrvatsku na kraju nije promijenio gotovo ništa
Andrej Plenković ostat će zapamćen kao najdugovječniji hrvatski premijer, rječit i elokventan, obrazovan i europski umrežen, zaslužan za ulazak Hrvatske u Schengen i uvođenje eura, ali i odgovoran za razvojnu fazu rođačkoga kapitalizma, bujanje kapilarne korupcije i nepotizma, daljnje ekonomsko zaostajanje i demografski slom
Nakon izbijanja svake nove afere, kao što je naprimjer recentna „Afera SMS“, premijer Andrej Plenković primjenjuje navlas isti obrazac. Na prigodnim konferencijama za novinstvo umjesto odgovora na pitanja vezana uz aferu troši vrijeme svekolike javnosti nabrajajući grandiozne uspjehe svoje šestogodišnje vladavine.
Budući da u politici ipak nije sve u retoričkim vještinama i umjetničkome dojmu, nego je ponešto i u vrlo mjerljivim upravljačkim uspjesima i neuspjesima premijer Plenković zaslužio je suočavanje i s brojčanim rezultatima posljedica svoje vladavine.
Prema njegovim riječima HDZ je stranka desnoga centra koja zagovara „moderni suverenizam te kršćanske i obiteljske vrijednosti“ pa bi i zbog toga trebalo usporediti nekoliko trenutačnih najvažnijih demografskih pokazatelja s onima na početku njegove vladavine.
Demografski kolaps nacije
Prema podacima DZS-a u šest godina koje su prethodile dolasku Andreja Plenkovića na premijersku funkciju (2011.-2016.) u Hrvatskoj je bilo rođeno 237 513 beba, a umrla 309 701 osoba. U narednih šest godina (2017.-2022.) broj rođenih smanjen je na 215 983, a broj umrlih povećan na 335 076 te je negativno prirodno kretanje stanovništva povećano sa 72 188 na 119 093 (više umrlih nego rođenih).
Jednostavnije rečeno, u vrijeme šestogodišnje vladavine Andreja Plenkovića samo u razlici između ukupnoga broja rođenih i preminulih izgubljen je grad veličine Rijeke, a ukupno povećanje demografskog gubitka u odnosu na prethodnih šest godina odgovara veličini jednog Karlovca ili Varaždina.
Ako negativnom prirodnom kretanju stanovništva pridodamo i podatke o vanjskim migracijama, odnosno o broju doseljenih iz inozemstva i odseljenih osoba u inozemstvo i onima najmanje upućenima trebali bi biti jasni razmjeri demografskoga kolapsa nacije. U razdoblju od 2012. do 2016. godine iz Hrvatske se odselilo 115 054, a u nju se uselilo 55 666 osoba. U narednih pet godina, od 2017. do 2021., iselilo se 201 485, a uselile su se 146 834 osobe.
Hrvatska nema imigracijsku politiku
U tri posljednje godine na svakih 10 odseljenih uselio se devet osoba iz inozemstva te je tako Hrvatska bez ikakve naročite pažnje i zainteresiranosti javnosti ušla u fazu zamjene ovdašnjega stanovništva. Premijer Plenković nije nikada javno progovorio o hrvatskome demografskom kolapsu, a tek je ovih dana obilazeći stranačke ogranke počeo stidljivo spominjati „demografsku revitalizaciju“ kao jednu od tri prioritetne politike, uz klimatske promjene i digitalnu transformaciju.
Krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća Franjo Tuđman krenuo je u pohod na vlast propovijedajući jedinstvo „domovinske i iseljene Hrvatske“ uz obećanje da će omogućiti povratak one iseljene u preporođenu domovinu. Nakon tri desetljeća vladavine HDZ-a rezultat je radikalno drugačiji, sukladan uspješnosti njegovoga upravljanja Hrvatskom.
U „preporođenu domovinu“ umjesto brojne hrvatske dijaspore ponajviše useljavaju azijski slabije obrazovani radnici, a iz nje trajno odlaze uglavnom educirani i na europskome tržištu rada konkurentni hrvatski građani. Hrvatska nema nikakvu imigracijsku politiku, a rapidno povećanje broja stranih radnika nije posljedica nekoga osmišljenog plana već isključivo rezultat potreba na tržištu rada. Školskim rječnikom, Andrej Plenković nije ni pristupio ispitu iz demografske i imigracijske politike, vjerojatno je i nju proglasio „netemom“, pa za nju nije mogao dobiti čak ni ocjenu nedovoljan.
Zašto Hrvatska nije mogla brže od susjeda
Premijer Andrej Plenković više je nego uvjeren da je fiskalna politika njegove Vlade vrlo uspješna, da je zbog takve fiskalne politike i njegove osobne umješnosti u pribavljanju i korištenju europskoga novca Hrvatska u proteklih šest godina ekonomski napredovala brže i snažnije od drugih usporedivih zemalja. Na žalost po premijera, a još više po hrvatske građane to njegovo uvjerenje je jako daleko od realnosti.
Prema podacima Svjetske banke u razdoblju od 2016. do 2021. godine hrvatski BDP u stalnim američkim dolarima iz 2015. porastao je za 13,65 %. U grupi 14 usporedivih istočnoeuropskih država manji rast zabilježile su jedino Češka i Slovačka, a najviše su rasla gospodarstva Estonije (22,36 %), Poljske (21,80%), Rumunjske (20,61 %), Litve (20,22 %) i Srbije (18,64 %).
Zanimljivo je da su veći gospodarski rast od Hrvatske zabilježile i bitno razvijenija Slovenija (17,27 %), susjedna Mađarska (17,80 %) i u mnogim elementima nefunkcionalna Bosna i Hercegovina (14,71 %) pa bi bilo nadasve zanimljivo saznati premijerovo objašnjenje zašto Hrvatska nije mogla brže, bolje i više od svojih susjeda, ako se već ne može natjecati s ostalim istočnoeuropskim državama.
Hrvatska je zadržala isto mjesto na ljestvici
Šest godina slušamo da Vlada „rasterećuje gospodarstvo“, a protekle tri i da ta ista Vlada „pomaže gospodarstvu i građanima“ transferirajući milijarde proračunskih kuna. Hrvatska je prema podacima Svjetske banke 2016. oporezivanjem prikupila 21 % vrijednosti svoga BDP-a pa je po toj mjeri porezne presije Hrvatska bila četvrta u usporedivoj grupi istočnoeuropskih država (iza Estonije, Mađarske i Latvije).
Nakon pet godina Hrvatska je zadržala isto mjesto na ljestvici spustivši odnos ukupno prikupljenih poreza u odnosu na BDP na 20,6 %. Za usporedbu, Slovenija je u istom razdoblju smanjila taj odnos s 18,6 % na 16,9 %, Rumunjska sa 17,1 % na 14,2 % , a Češka s 14,9 % na 14,3 %.
Kada bi Hrvatska imala odnos ukupno prikupljenih poreza i BDP-a kao Slovenija 2021. godine, građanima i gospodarstvu ostalo bi 2,5 milijardi eura više, a kada bi bila poput Češke i Rumunjske, hrvatsko gospodarstvo i građani raspolagali bi s barem 4 milijarde eura više.
Fiskalna politika ne može dobiti prolaznu ocjenu
Svatko razuman trebao bi postaviti pitanje treba li se Andrej Plenković hvaliti redistribucijom proračunskoga novca ako je u pet godina uspio smanjiti poreznu presiju za neznatna 0,4 postotna boda BDP-a te ako je hrvatska porezna presija značajno viša nego u usporedivim članicama Europske unije. Dodatni grijeh hrvatske porezne politike je pretjerana ovisnost o porezu na potrošnju i izbjegavanje uvođenja poreza na imovinu. Zbog svega toga ni fiskalna politika obje vlade Andreja Plenkovića ne može dobiti prolaznu ocjenu.
Ustrajno sam tražio neki brojčani pokazatelj kojim bih dokazao barem djelomičnu uspješnost šestogodišnje vladavine Andreja Plenkovića i najbolje što sam pronašao je povećanje medijana raspoloživoga dohotka po stanovniku u odnosu na prosjek Europske unije.
Hrvatski medijan povećan je sa 36,13 % (2016.) na 43,88 % (2021.) , ali u tome razdoblju manje su porasli medijani (izraženi kao odnos prema prosjeku EU) samo u četiri zemlje (Češka, Slovenija, Slovačka i Mađarska) od ukupno 11 usporedivih država.
Svaka treća osoba materijalno deprivirana
Povećanje raspoloživoga dohotka ukupnoga stanovništva nije bilo dovoljno ravnomjerno raspoređeno te je udio onih u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti u populaciji starijoj od 65 godina povećan s 26,5 % (2016.) na 32,4 % (2021.) što znači da je u Hrvatskoj i prije inflacijske 2022. godine svaka treća osoba starije životne dobi bila materijalno deprivirana.
U susjednoj Sloveniji od 2016. do 2021. taj udio je smanjen s 17,6 % na 17,1 % te je valjda jasno da su hrvatski socijalni transferi prvenstveno usmjereni očuvanju vjernosti biračkoga tijela, a ne borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti.
Andrej Plenković ostat će zapamćen kao najdugovječniji hrvatski premijer, rječit i elokventan, obrazovan i europski umrežen, zaslužan za ulazak Hrvatske u Schengen i uvođenje eura, ali i odgovoran za novu razvojnu fazu rođačkoga kapitalizma, bujanje kapilarne korupcije i nepotizma, elementarno nesposobnu upravljačku kastu, daljnje ekonomsko zaostajanje Hrvatske i potpuni demografski slom nacije. Mladi lav koji je obećavao da će promijeniti HDZ da bi promijenio Hrvatsku na kraju je ostao predugo, a nije promijenio gotovo ništa.