Plenković se izruguje zakonima vlastite države
Kršenje zakona, u priči s veledrogerijama, ne brine ni ministra financija
Premijer Andrej Plenković i njegova Vlada ne poštuju zakone države koju trenutno vode, što se vidi na primjeru duga za lijekove koji iznosi već više od šest milijardi kuna, i što je problem kojeg, sudeći prema izjavama, ne namjeravaju tako skoro riješiti.
Poznato je da hrvatski zdravstveni sustav, konkretno bolnice, već godinama kasne s plaćanjima lijekova i medicinske opreme. Rokovi plaćanja nerijetko su se rastezali i do 900 dana, što je prema važećim propisima protuzakonito.
Plenković: veledrogerije ‘nisu gladne kruha’
Naime, 2012. godine, u sklopu Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi propisano je da rokovi plaćanja iznose maksimalno 30 do 60 dana, no država, bilo da se radi o lokalnoj – osnivači velikoj broja bolnica su županije, ili državnoj, smatra da za nju zakoni ne vrijede.
Takvog je mišljenja, očito i sam premijer Plenković, s obzirom na to da je nedavno na apele veledrogerija da im se plate dugovi odgovorio da “nisu gladne kruha”, da imaju novca i da su lijekovi skupi, iako je vjerojatno svjestan da su bolnice s ovakvim dugovima i rokovima (ne)plaćanja zapravo u prekršaju.
Da netko ne plati doprinos za zdravstveno osiguranje, ovrha bi mu stigla u roku od 15 dana i teško da bi mu uvažili, kao opravdanje za neplaćanje, da kaže da “država ima novca”.
Kršenje zakona ne brine ni ministra financija
Da kršenje zakona ne brine ni ministra financija Zdravka Marića vidljivo je iz njegovih izjava nakon sastanka s veledrogerijama. Marić, čije ministarstvo zna biti prilično revno u utjerivanju dugova prema državi, nakon sastanka o dugu za lijekove rekao je da je njegova svrha bila “razmjena mišljenja”, iako je nejasno kakva su mišljenja razmjenjivali, s obzirom na to da je situacija prilično jasna – država ne plaća lijekove.
Zanimljivo je i da je Marić izjavio da ga je na sastanku zanimalo “koliki je ukupni volumen obveza i koliki su rokovi plaćanja” iako bi upravo njegovo ministarstvo trebalo nadzirati takve stvari. Kroz sustav fiskalizacije praktički uvode financijski “Big Brother”, a s druge strane nemaju pojma što, kako i kada država i njene institucije plaćaju ili ne plaćaju. Dok državne inspekcije kontroliraju rokove plaćanja među privatnim firmama, ministar financija se o dugu državnih bolnica informira na sastancima s dobavljačima.
Građani plaćaju zdravstveno, a po lijekove će u inozemstvo
Situacija s dugom za lijekove potpuno je izmakla kontroli, pa je tako danas objavljeno da bolnica u Zaboku, zbog obustava isporuke, ima zaliha za samo još dva tjedna. Pitanje je hoće li se situacija iz bolnica preliti i na ostatak sustava, i hoće li se pojaviti nestašice i u ljekarnama.
Uglavnom, hrvatski građani koji su, naravno, i financijeri zdravstvenog sustava, dolaze u apsurdnu situaciju, da svakog mjeseca državi uplaćuju nemali iznos za zdravstveno, a da će još dodatno morati štedjeti novac kako bi mogli kupiti lijekove negdje u inozemstvu.
Radnik s prosječnom plaćom od sedam tisuća kuna HZZO-u mjesečno plaća oko 1.635 kuna. To je godišnji iznos od 19.620 kuna. Doprinos za zdravstveno 2019. godine povećan je s 15 na 16,5 posto, što je rezultiralo rastom prihoda HZZO-a za dvije milijarde kuna – s 25 na 27 milijardi. No, u nefunkcionalan sustav koliko god novca da se ubaci, nikada neće biti dovoljno.