Gard je ono što je doista teško shvatljivo. Dva mjeseca pred izbore prednost tvoje stranke je u okviru statističke pogreške, unatoč pandemiji koja je podignula brojke svim vladajućim strankama po Europi. Pritom ti i relativna pobjeda garantira tek zeznute pregovore oko formiranja Vlade u koju bi lako mogao biti primoran primiti ljude s kojima si se duboko posvađao na ljudskoj razini, poput Zlatka Hasanbegovića ili bilo koga iz Mosta.
Gard potpune nepogrešivosti
Andrej Plenković, međutim, danas javno nastupa s gardom potpune nepogrešivosti. Vođu opozcije vrijeđa sarkastično govoreći o njegovim visokim kvalitetama, novinarima tumači kako oni, eto, nisu u stanju kontekstualizirati stvari, a u predizborni ring, savršeno nepotrebno dovlači čovjeka koji, za razliku od njega, nema što izgubiti.
Sve ono što HDZ-u ne treba u kampanji naredna dva mjeseca može se sažeti u samo dvije riječi – Zoran Milanović. Pa ipak, upravo je Andrej Plenković taj koji Milanovića neprestano vraća u dnevnopolitički ring, predstavljajući ga, de facto, kao glavnog protivnika njegove stranke.
Pogreška iz predsjedničke kampanje
Najskuplje lekcije su one koje se ne nauče. A čini se da Plenković nije ama baš ništa naučio iz predsjedničkih izbora koje je od Milanovića izgubila njegova kandidatkinja Kolinda Grabar-Kitarović. Plenković i njegovi su tad bili potpuno uvjereni da Hrvatska neće birati bivšeg premijera za kojeg su neprestano tvrdili da je serijski gubitnik već pokazao što može u politici. Pogriješili su spektakularno.
Milanović je, nadalje, po posljednjoj objavljenoj anketi (Cro barometar) najpopularniji političar u Hrvatskoj. Pozitivnim ga smatra 76, a negativnim 20 posto ispitanika. Kako stoji stvarni Plenkovićev takmac? Davora Bernardića pozitivnim smatra 41, a negativnim 48 posto anketiranih.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No brainer
U takvim okolnostima predizborna taktika je, što bi rekli Ameri, “no brainer” – nešto oko čega ne treba ni razmišljati. Jasno je koga HDZ treba ocrtati kao svog glavnog protivnika i na čije slabe strane treba igrati – a ta osoba ne sjedi na Pantovčaku, neopterećno svjesna toga da joj idući izbori dolaze na dnevni red tek za pet godina.
Plenković si, međutim, ne može pomoći. U situaciji kad bi na bilo kakvo Milanovićevo spominjanje njega i HDZ-a najbolje bilo odmahnuti rukom i priču prebaciti na Bernardića, Beljaka i ostale koji Plenkovića čekaju na izborima, premijer drži dugotrajno predavanje oko ustaškog pozdrava s dvostrukim konotacijama, oko Milanovićevog karaktera i dosadašnjeg toleriranja ZDS, propošno docira novinarima i, jasno, govori o svojim neponovljivim europskim uspjesima.
Prednost HDZ-a je, valja ponoviti, u okviru statističke greške. U tim okolnostima, oslikavanje predsjednika Republike kao ultimativnog protivnika te stranke na izborima na kojima Milanović uopće ne sudjeluje, ludo je suvišan rizik.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto Andrej Plenković vodi kampanju na Zoranu Milanoviću?
Najskuplje lekcije su one koje se ne nauče. Onu iz predsjedničke kampanje Plenković očito nije usvojio.
Sve ono što HDZ-u ne treba u kampanji naredna dva mjeseca može se sažeti u samo dvije riječi - Zoran Milanović. Pa ipak, upravo je Andrej Plenković taj koji Milanovića neprestano vraća u dnevnopolitički ring, predstavljajući ga, defacto, kao glavnog protivnika njegove stranke.
Gard je ono što je doista teško shvatljivo. Dva mjeseca pred izbore prednost tvoje stranke je u okviru statističke pogreške, unatoč pandemiji koja je podignula brojke svim vladajućim strankama po Europi. Pritom ti i relativna pobjeda garantira tek zeznute pregovore oko formiranja Vlade u koju bi lako mogao biti primoran primiti ljude s kojima si se duboko posvađao na ljudskoj razini, poput Zlatka Hasanbegovića ili bilo koga iz Mosta.
Andrej Plenković je, zapravo, u politički prilično nezgodnoj situaciji. Pobjeda je neizvjesna, ali je zato izvjesno da bi mogla biti dosta trpkog okusa. I svaki postotak, mandat, glas bi mogao činiti razliku između preživljavanja i spektakularne propasti.
Gard potpune nepogrešivosti
Andrej Plenković, međutim, danas javno nastupa s gardom potpune nepogrešivosti. Vođu opozcije vrijeđa sarkastično govoreći o njegovim visokim kvalitetama, novinarima tumači kako oni, eto, nisu u stanju kontekstualizirati stvari, a u predizborni ring, savršeno nepotrebno dovlači čovjeka koji, za razliku od njega, nema što izgubiti.
Sve ono što HDZ-u ne treba u kampanji naredna dva mjeseca može se sažeti u samo dvije riječi – Zoran Milanović. Pa ipak, upravo je Andrej Plenković taj koji Milanovića neprestano vraća u dnevnopolitički ring, predstavljajući ga, de facto, kao glavnog protivnika njegove stranke.
Pogreška iz predsjedničke kampanje
Najskuplje lekcije su one koje se ne nauče. A čini se da Plenković nije ama baš ništa naučio iz predsjedničkih izbora koje je od Milanovića izgubila njegova kandidatkinja Kolinda Grabar-Kitarović. Plenković i njegovi su tad bili potpuno uvjereni da Hrvatska neće birati bivšeg premijera za kojeg su neprestano tvrdili da je serijski gubitnik već pokazao što može u politici. Pogriješili su spektakularno.
Milanović je, nadalje, po posljednjoj objavljenoj anketi (Cro barometar) najpopularniji političar u Hrvatskoj. Pozitivnim ga smatra 76, a negativnim 20 posto ispitanika. Kako stoji stvarni Plenkovićev takmac? Davora Bernardića pozitivnim smatra 41, a negativnim 48 posto anketiranih.
No brainer
U takvim okolnostima predizborna taktika je, što bi rekli Ameri, “no brainer” – nešto oko čega ne treba ni razmišljati. Jasno je koga HDZ treba ocrtati kao svog glavnog protivnika i na čije slabe strane treba igrati – a ta osoba ne sjedi na Pantovčaku, neopterećno svjesna toga da joj idući izbori dolaze na dnevni red tek za pet godina.
Plenković si, međutim, ne može pomoći. U situaciji kad bi na bilo kakvo Milanovićevo spominjanje njega i HDZ-a najbolje bilo odmahnuti rukom i priču prebaciti na Bernardića, Beljaka i ostale koji Plenkovića čekaju na izborima, premijer drži dugotrajno predavanje oko ustaškog pozdrava s dvostrukim konotacijama, oko Milanovićevog karaktera i dosadašnjeg toleriranja ZDS, propošno docira novinarima i, jasno, govori o svojim neponovljivim europskim uspjesima.
Prednost HDZ-a je, valja ponoviti, u okviru statističke greške. U tim okolnostima, oslikavanje predsjednika Republike kao ultimativnog protivnika te stranke na izborima na kojima Milanović uopće ne sudjeluje, ludo je suvišan rizik.