Vlada je ovaj put, čini se, zaista odlučila ograničiti rad trgovina nedjeljom. Riječ je o nedvojbeno protudemokratskom, gospodarski opasnom i općenito društveno neprihvatljivom i licemjernom potezu. Evo zašto. Prije svega, zabrana rada nedjeljom načelno je protudemokratska, jer nam ograničava pravo na rad. Zašto bi, pobogu, u slobodnom društvu država smjela određivati kad netko želi raditi?
Svatko mora imati pravo da sam odredi kad želi raditi, u okviru određenih zajedničkih kriterija i financijskih pravila. To znači da rad nedjeljom mora biti posebno i dodatno plaćen, i da se tvrtke koje rade nedjeljom trebaju fleksibilno i s razumijevanjem odnositi prema radnicima koji ne mogu raditi nedjeljom.
Međutim, zabraniti rad nedjeljom vrijednosno je potpuno neprihvatljiv potez; u New Yorku i Londonu, dakle u samim središtima liberalne demokracije, kao i u obližnjoj Veneciji, sve normalno radi nedjeljom, pa čak i blagdanima. U Veneciji su, primjerice, trgovine otvorene na sam Božić, jer je Venecija turistički grad, koji živi i od shoppinga.
‘Zemlja koja živi od turizma zatvara dućane’
S druge strane, u komunističkoj Jugoslaviji trgovine nisu smjele raditi nedjeljom, što je još jedan očigledan dokaz da zabrana rada nedjeljom spada u ideološki arsenal represivnih režima. Sad se, naravno, može izvući protuargument da se nedjeljom ne radi u Austriji i Njemačkoj. Međutim, ovdje je riječ o tradicijskim pitanjima, koja u Hrvatskoj nisu relevantna.
U Hrvatskoj su trgovine proradile nedjeljom čim je srušen komunizam ili godinu dana ranije, dok je jugoslavenski premijer bio ekonomski liberal Ante Marković. U krajnjoj liniji, ni u Austriji i Njemačkoj zabrana rada nedjeljom nije potpuna i doslovna. Primjerice, pojedine bečke trgovine poznatog lanca vinoteka Wein & Co rade nedjeljom od 11 do 22 sata, dok su druge zatvorene.
Zabrana rada nedjeljom definitivno jest protudemokratska. Nadalje, zabrana rada nedjeljom ekonomski je štetan korak. Osobna potrošnja jedan je od najvažnijih generatora rasta bruto društvenog proizvoda. Shopping centri velik dio svog tjednog prometa ostvaruju nedjeljom. Zatvaranje shopping centara nedjeljom izravni je udar na rast BDP-a. Ne treba posebno naglašavati kako je sasvim sumanuto da zemlja koja živi od turizma zatvara dućane, u kojima turisti troše svaki dan, pa tako i nedjeljom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Zabrana rada nedjeljom krajnje je licemjerna’
Naposljetku, zabrana rada nedjeljom društveno je neprihvatljiva i licemjerna zbog dva razloga. Prvo, Hrvati masovno žele kupovati nedjeljom. Da Hrvati ne žele kupovati nedjeljom, shopping centri danas ne bi bili puni. A jesu. Odluka o zabrani rada nedjeljom posve se očigledno suprotstavlja životnim navikama velikog broja hrvatskih građana (štogod ankete govorile o radu nedjeljom).
Drugo, zabrana rada nedjeljom krajnje je licemjerna, jer nameće dodatnu razinu društvene neravnopravnosti. Nedjeljom, dakle, normalno rade policija i vatrogasci, aerodromsko i kolodvorsko osoblje, taksisti i vozači u javnom prijevozu, medijske redakcije, bolnički liječnici i medicinske sestre te tisuće i tisuće konobara i kuhara. Svi će oni, osim konobara u shopping centrima, nastaviti raditi i ako Plenković uvede zabranu rada nedjeljom.
Zabrana rada nedjeljom vrijedit će, znači, samo za zaposlene u trgovinama dok će tisuće i tisuće konobara i dalje uredno raditi. I recepcionera, i hotelskih čistača i čistačica, i tako dalje, i tako dalje. Zašto za njih ne bi vrijedila zabrana rada nedjeljom? Zato što bi društvo stalo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Ovdje se radi o fejkanoj zabrani rada nedjeljom’
Stvarna zabrana rada nedjeljom potpuno je nemoguća. Ovdje se radi o fejkanoj, vrlo selektivnoj zabrani rada nedjeljom, koja ima dva cilja: odobrovoljiti Katoličku Crkvu i sindikate, osobito trgovačke. Andrej Plenković dovoljno je inteligentan da sve to zna.
Postoje samo dva bitna razloga da Plenković uvede zabranu rada nedjeljom. Riječ je o osiguranju potpore Crkve na idućim parlamentarnim izborima, i o uspostavljanju boljih odnosa Vlade i sindikata; ti odnosi, kako vidimo, trenutno nisu idealni.
Premijer Plenković čini se spremnim donijeti višestruko katastrofalnu odluku o zabrani rada nedjeljom zato da bi u idućem izbornom ciklusu Crkvi i sindikalistima mogao reći kako ispunjava svoja obećanja. Pa će svećenici na nedjeljnim misama upućivati vjernike da glasaju za HDZ. Prilično jadno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković uvodi lažnu, selektivnu zabranu rada nedjeljom koja ima dva cilja: odobrovoljiti Crkvu i sindikate
Zašto je zabrana rada nedjeljom duboko protudemokratski, ekonomski štetan i društveno licemjeran potez
Premijer Plenković čini se spremnim donijeti višestruko katastrofalnu odluku o zabrani rada nedjeljom zato da bi u idućem izbornom ciklusu Crkvi i sindikalistima mogao reći kako ispunjava svoja obećanja. Pa će svećenici na nedjeljnim misama upućivati vjernike da glasaju za HDZ. Prilično jadno.
Vlada je ovaj put, čini se, zaista odlučila ograničiti rad trgovina nedjeljom. Riječ je o nedvojbeno protudemokratskom, gospodarski opasnom i općenito društveno neprihvatljivom i licemjernom potezu. Evo zašto. Prije svega, zabrana rada nedjeljom načelno je protudemokratska, jer nam ograničava pravo na rad. Zašto bi, pobogu, u slobodnom društvu država smjela određivati kad netko želi raditi?
Svatko mora imati pravo da sam odredi kad želi raditi, u okviru određenih zajedničkih kriterija i financijskih pravila. To znači da rad nedjeljom mora biti posebno i dodatno plaćen, i da se tvrtke koje rade nedjeljom trebaju fleksibilno i s razumijevanjem odnositi prema radnicima koji ne mogu raditi nedjeljom.
Međutim, zabraniti rad nedjeljom vrijednosno je potpuno neprihvatljiv potez; u New Yorku i Londonu, dakle u samim središtima liberalne demokracije, kao i u obližnjoj Veneciji, sve normalno radi nedjeljom, pa čak i blagdanima. U Veneciji su, primjerice, trgovine otvorene na sam Božić, jer je Venecija turistički grad, koji živi i od shoppinga.
‘Zemlja koja živi od turizma zatvara dućane’
S druge strane, u komunističkoj Jugoslaviji trgovine nisu smjele raditi nedjeljom, što je još jedan očigledan dokaz da zabrana rada nedjeljom spada u ideološki arsenal represivnih režima. Sad se, naravno, može izvući protuargument da se nedjeljom ne radi u Austriji i Njemačkoj. Međutim, ovdje je riječ o tradicijskim pitanjima, koja u Hrvatskoj nisu relevantna.
U Hrvatskoj su trgovine proradile nedjeljom čim je srušen komunizam ili godinu dana ranije, dok je jugoslavenski premijer bio ekonomski liberal Ante Marković. U krajnjoj liniji, ni u Austriji i Njemačkoj zabrana rada nedjeljom nije potpuna i doslovna. Primjerice, pojedine bečke trgovine poznatog lanca vinoteka Wein & Co rade nedjeljom od 11 do 22 sata, dok su druge zatvorene.
Zabrana rada nedjeljom definitivno jest protudemokratska. Nadalje, zabrana rada nedjeljom ekonomski je štetan korak. Osobna potrošnja jedan je od najvažnijih generatora rasta bruto društvenog proizvoda. Shopping centri velik dio svog tjednog prometa ostvaruju nedjeljom. Zatvaranje shopping centara nedjeljom izravni je udar na rast BDP-a. Ne treba posebno naglašavati kako je sasvim sumanuto da zemlja koja živi od turizma zatvara dućane, u kojima turisti troše svaki dan, pa tako i nedjeljom.
‘Zabrana rada nedjeljom krajnje je licemjerna’
Naposljetku, zabrana rada nedjeljom društveno je neprihvatljiva i licemjerna zbog dva razloga. Prvo, Hrvati masovno žele kupovati nedjeljom. Da Hrvati ne žele kupovati nedjeljom, shopping centri danas ne bi bili puni. A jesu. Odluka o zabrani rada nedjeljom posve se očigledno suprotstavlja životnim navikama velikog broja hrvatskih građana (štogod ankete govorile o radu nedjeljom).
Drugo, zabrana rada nedjeljom krajnje je licemjerna, jer nameće dodatnu razinu društvene neravnopravnosti. Nedjeljom, dakle, normalno rade policija i vatrogasci, aerodromsko i kolodvorsko osoblje, taksisti i vozači u javnom prijevozu, medijske redakcije, bolnički liječnici i medicinske sestre te tisuće i tisuće konobara i kuhara. Svi će oni, osim konobara u shopping centrima, nastaviti raditi i ako Plenković uvede zabranu rada nedjeljom.
Zabrana rada nedjeljom vrijedit će, znači, samo za zaposlene u trgovinama dok će tisuće i tisuće konobara i dalje uredno raditi. I recepcionera, i hotelskih čistača i čistačica, i tako dalje, i tako dalje. Zašto za njih ne bi vrijedila zabrana rada nedjeljom? Zato što bi društvo stalo.
‘Ovdje se radi o fejkanoj zabrani rada nedjeljom’
Stvarna zabrana rada nedjeljom potpuno je nemoguća. Ovdje se radi o fejkanoj, vrlo selektivnoj zabrani rada nedjeljom, koja ima dva cilja: odobrovoljiti Katoličku Crkvu i sindikate, osobito trgovačke. Andrej Plenković dovoljno je inteligentan da sve to zna.
Postoje samo dva bitna razloga da Plenković uvede zabranu rada nedjeljom. Riječ je o osiguranju potpore Crkve na idućim parlamentarnim izborima, i o uspostavljanju boljih odnosa Vlade i sindikata; ti odnosi, kako vidimo, trenutno nisu idealni.
Premijer Plenković čini se spremnim donijeti višestruko katastrofalnu odluku o zabrani rada nedjeljom zato da bi u idućem izbornom ciklusu Crkvi i sindikalistima mogao reći kako ispunjava svoja obećanja. Pa će svećenici na nedjeljnim misama upućivati vjernike da glasaju za HDZ. Prilično jadno.