Pred rekonstrukciju Vlade, koja se sprema kao gladan na ono mjesto – a koje ne bi ni bilo da nije iznuđena postupcima koje je otvorio DORH – u javnosti se proširila teza da je Andrej Plenković na teškim premijerskim mukama jer u Hrvatskoj nema pa nema kadrova za ministre. Ni svijećom se, dakle, ne da naći kvalitetne stručnjake koji bi znali voditi Vladine resore. Utoliko je, recimo, Plenković za ministra obnove sad mogao naći i zaposliti samo tog Ivana Paladinu, čovjeka koji ima repova više nego ježurko bodlji. Pa što da se radi!? Što? Kad u Hrvatskoj nemamo ljudi. Gdje da ih se nađe kad ih nema?
Dugo na domaćoj političkoj sceni nisam čula veću budalaštinu od toga iako ih bude na bacanje, i još k tome budalaštinu koju su svi počeli ponavljati kao papige. Jer u Hrvatskoj itekako ima izvrsnih, sposobnih, školovanih i visoko treniranih profesionalaca, uočavamo ih u svim područjima. Neka se iz Vladinog PR-a ne podcjenjuje vlastite građane koji vode velike i uspješne privatne tvrtke, koji pokreću start-upove, izvoze sve što proizvedu i dobivaju svjetska priznanja. Samo Plenković ne zove takve. Ili takvi neće s Plenkovićem i HDZ-om. Ili je kvaka u tome da ih nema u HDZ-u, premda je čak i to malo vjerojatno.
‘Plenković je nevjerojatno sujetan tip, šije ga možda samo Milanović’
Zapitajmo se zašto jedno, drugo i treće, a svi su odgovori lakši nego li pogoditi koliko mačka ima nogu ako jednu podigne. Ako ćemo krenuti od prvoga, a to je da premijer ni ne nudi ministarska mjesta najboljim primjercima iz nacionalne mase, moramo se odmah malo potpomoći psihologijom. Plenković je nevjerojatno sujetan tip, šije ga možda samo Zoran Milanović, te smo, eto, sreće.
Prepotentni, tašti i samozadovoljni karakteri, koji su zaljubljeni u svoju sliku i misle da im nitko nije ravan – ne podnose da im se itko suprotstavlja i da im servira svoje stavove ako im njima ne povlađuje. A ljudi najvrsniji u svojim strukama su, dakako, svojeglavi. Imaju svoje koncepcije, ideje i principe, jer inače, zaboga, ne bi ni dospjeli na vrh, i spremni su se za njih boriti i dokazivati da su u pravu.
A obično i jesu u pravu. Takvi će premijeru, predsjedniku i Papi reći u brk što misle jer sutra ne moraju biti ministri. Imaju pametnijega posla nego se ulizivati šefu pa će se vratiti u svoje zanimanje, opet s najboljim rezultatima.
‘Uvijek ima nekog Davora Filipovića, ili onog dotura Vicu iz Splita’
Kako to kod Plenkovića ne pije vodu, taj soj ni ne ulazi ni u kakav izbor. Ako se premijer katkad i zaletio pa nabasao na dotični profil, bilo mu je već nakon prvog razgovora jasno da mu takav ne treba. Uvijek ima nekog Davora Filipovića, ili onog dotura Vicu iz Splita, ili kakvog drugog stranačkog sivog miša, koji će pionirski deklamirati njegove rečenice, sretan i presretan što mu je ukazana tako vrhunaravna čast. To je, dakle, to.
Članak se nastavlja ispod oglasa
S tim je tijesno skopčano ovo drugo, a to je zbog čega se najsposobniji stručnjaci i menadžeri ne bi ni dali navući na službovanje za Vladu sve da im Plenković i obeća otvorene ruke i da će HDZ stajati iza njihovih ideja kao kositrena vojska. Pa znaju ljudi kako se stvari odvijaju, imaju oči.
Oni bi konačno navalili provesti neku reformu, zato su i došli, ali kako kad interesni lobiji, srašteni s vlašću i državnim budžetom, miniraju svaki korak naprijed. A šef orkestra im povlađuje da mu se ne raspadne mreža. Onda, vidjeli bi korupciju iznutra, ali ne bi ni tu smjeli ni zucnuti. Zato, hvala lijepa, bilo mi je drago, doviđenja.
‘I, na koncu, ima li kvalitetnih kadrova za ministre u HDZ-u?’
I, na koncu, ima li kvalitetnih kadrova za ministre u HDZ-u? Takvih koji usto ne mjerkaju ulazak u Vladu da bi namirili neke svoje privatne apetite ili se naprosto uhljebili na funkciji da im se to kaligrafski zapiše u CV, a da iza sebe ne ostave baš ništa? Po većini ovih ministara koji su u foteljama, reklo bi se da nema. Ja ipak vjerujem da ih ima, 200.000 članova je velika brojka. Valjda bi se i tu našlo stručnjaka prve klase koji su se u HDZ upisali zbog ideološke orijentacije, tradicije, Domovinskog rata ili nečega četvrtoga, a ne zbog sirovog koristoljublja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No ni takvi poštenjaci i idealisti opet Plenkoviću ne bi sjeli. Ne bi se ni oni dali svezati u kavez poslušnosti, drukanja i klimanja glavom. Otvarali bi usta kad se nađu razočaranima stranačkim politikama, mutežom, babom i stričevima, razbacivanjem javnog novca i parazitiranjem na državnim plaćama. Dakle, opet ne. Ni to.
Eto zato nema kadrova za Plenkovića. Ima ih u Hrvatskoj, ali ih nema. Bit će ih koliko hoćeš za vladu koja neće pucati od grabežnih ministarskih afera i koja će biti posvećena općem dobru svih svojih građana. Jednom ćemo valjda dobiti i takvu. Do tada neka se gombamo s ovim što se može dobiti, u skladu s paradigmom vladanja koju je od svojih prethodnika u HDZ-u preuzeo i Plenković.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković uz sebe ne želi sposobne i uspješne. Zato uvijek gura nekog Davora Filipovića ili dotura Vicu
Dugo na političkoj sceni nisam čula veću budalaštinu od toga da u Hrvatskoj nema kadrova za ministre
Neka se iz Vladinog PR-a ne podcjenjuje vlastite građane koji vode velike i uspješne privatne tvrtke, koji pokreću start-upove, izvoze sve što proizvedu i dobivaju svjetska priznanja. Samo Plenković ne zove takve. Ili takvi neće s Plenkovićem i HDZ-om
Pred rekonstrukciju Vlade, koja se sprema kao gladan na ono mjesto – a koje ne bi ni bilo da nije iznuđena postupcima koje je otvorio DORH – u javnosti se proširila teza da je Andrej Plenković na teškim premijerskim mukama jer u Hrvatskoj nema pa nema kadrova za ministre. Ni svijećom se, dakle, ne da naći kvalitetne stručnjake koji bi znali voditi Vladine resore. Utoliko je, recimo, Plenković za ministra obnove sad mogao naći i zaposliti samo tog Ivana Paladinu, čovjeka koji ima repova više nego ježurko bodlji. Pa što da se radi!? Što? Kad u Hrvatskoj nemamo ljudi. Gdje da ih se nađe kad ih nema?
Dugo na domaćoj političkoj sceni nisam čula veću budalaštinu od toga iako ih bude na bacanje, i još k tome budalaštinu koju su svi počeli ponavljati kao papige. Jer u Hrvatskoj itekako ima izvrsnih, sposobnih, školovanih i visoko treniranih profesionalaca, uočavamo ih u svim područjima. Neka se iz Vladinog PR-a ne podcjenjuje vlastite građane koji vode velike i uspješne privatne tvrtke, koji pokreću start-upove, izvoze sve što proizvedu i dobivaju svjetska priznanja. Samo Plenković ne zove takve. Ili takvi neće s Plenkovićem i HDZ-om. Ili je kvaka u tome da ih nema u HDZ-u, premda je čak i to malo vjerojatno.
‘Plenković je nevjerojatno sujetan tip, šije ga možda samo Milanović’
Zapitajmo se zašto jedno, drugo i treće, a svi su odgovori lakši nego li pogoditi koliko mačka ima nogu ako jednu podigne. Ako ćemo krenuti od prvoga, a to je da premijer ni ne nudi ministarska mjesta najboljim primjercima iz nacionalne mase, moramo se odmah malo potpomoći psihologijom. Plenković je nevjerojatno sujetan tip, šije ga možda samo Zoran Milanović, te smo, eto, sreće.
Prepotentni, tašti i samozadovoljni karakteri, koji su zaljubljeni u svoju sliku i misle da im nitko nije ravan – ne podnose da im se itko suprotstavlja i da im servira svoje stavove ako im njima ne povlađuje. A ljudi najvrsniji u svojim strukama su, dakako, svojeglavi. Imaju svoje koncepcije, ideje i principe, jer inače, zaboga, ne bi ni dospjeli na vrh, i spremni su se za njih boriti i dokazivati da su u pravu.
A obično i jesu u pravu. Takvi će premijeru, predsjedniku i Papi reći u brk što misle jer sutra ne moraju biti ministri. Imaju pametnijega posla nego se ulizivati šefu pa će se vratiti u svoje zanimanje, opet s najboljim rezultatima.
‘Uvijek ima nekog Davora Filipovića, ili onog dotura Vicu iz Splita’
Kako to kod Plenkovića ne pije vodu, taj soj ni ne ulazi ni u kakav izbor. Ako se premijer katkad i zaletio pa nabasao na dotični profil, bilo mu je već nakon prvog razgovora jasno da mu takav ne treba. Uvijek ima nekog Davora Filipovića, ili onog dotura Vicu iz Splita, ili kakvog drugog stranačkog sivog miša, koji će pionirski deklamirati njegove rečenice, sretan i presretan što mu je ukazana tako vrhunaravna čast. To je, dakle, to.
S tim je tijesno skopčano ovo drugo, a to je zbog čega se najsposobniji stručnjaci i menadžeri ne bi ni dali navući na službovanje za Vladu sve da im Plenković i obeća otvorene ruke i da će HDZ stajati iza njihovih ideja kao kositrena vojska. Pa znaju ljudi kako se stvari odvijaju, imaju oči.
Oni bi konačno navalili provesti neku reformu, zato su i došli, ali kako kad interesni lobiji, srašteni s vlašću i državnim budžetom, miniraju svaki korak naprijed. A šef orkestra im povlađuje da mu se ne raspadne mreža. Onda, vidjeli bi korupciju iznutra, ali ne bi ni tu smjeli ni zucnuti. Zato, hvala lijepa, bilo mi je drago, doviđenja.
‘I, na koncu, ima li kvalitetnih kadrova za ministre u HDZ-u?’
I, na koncu, ima li kvalitetnih kadrova za ministre u HDZ-u? Takvih koji usto ne mjerkaju ulazak u Vladu da bi namirili neke svoje privatne apetite ili se naprosto uhljebili na funkciji da im se to kaligrafski zapiše u CV, a da iza sebe ne ostave baš ništa? Po većini ovih ministara koji su u foteljama, reklo bi se da nema. Ja ipak vjerujem da ih ima, 200.000 članova je velika brojka. Valjda bi se i tu našlo stručnjaka prve klase koji su se u HDZ upisali zbog ideološke orijentacije, tradicije, Domovinskog rata ili nečega četvrtoga, a ne zbog sirovog koristoljublja.
No ni takvi poštenjaci i idealisti opet Plenkoviću ne bi sjeli. Ne bi se ni oni dali svezati u kavez poslušnosti, drukanja i klimanja glavom. Otvarali bi usta kad se nađu razočaranima stranačkim politikama, mutežom, babom i stričevima, razbacivanjem javnog novca i parazitiranjem na državnim plaćama. Dakle, opet ne. Ni to.
Eto zato nema kadrova za Plenkovića. Ima ih u Hrvatskoj, ali ih nema. Bit će ih koliko hoćeš za vladu koja neće pucati od grabežnih ministarskih afera i koja će biti posvećena općem dobru svih svojih građana. Jednom ćemo valjda dobiti i takvu. Do tada neka se gombamo s ovim što se može dobiti, u skladu s paradigmom vladanja koju je od svojih prethodnika u HDZ-u preuzeo i Plenković.