Plenković želi mijenjati zakone da bi spriječio objave o istragama protiv političara. Poznata profesorica ga je upravo sasjekla

Objava informacija iz istraga

Iz ministrovog izlaganja izvjesno je da je mislio na optužnicu u aferi softver koja još nije potvrđena.

“Imamo situaciju da se postupak iz sudnice seli u javnost i to utječe na pravo okrivljenika, na pravično suđenje, na privatnost i dovodi u pitanje smisao i svrhu kaznenog postupka”, rekao je prije nekoliko tjedana Malenica.

Dodao je da se na stručnoj razini treba raspraviti o tome postoji li potreba za izmjenom zakonskih propisa, ali da, s druge strane, treba omogućiti i pravo medija da izvještavaju o kaznenom postupku i pravo građana da znaju određene informacije iz sudskih postupaka.

Istraga odavno više nije tajna

Nakon ovih najava premijera Plenkovića i njegovog ministra za komentar smo zamolili profesoricu Zlatu Đurđević, predstojnicu Katedre za kazneno procesno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu. Ona je, naime, o ovoj problematici govorila još 2014. kada je izmjenom Zakona o kaznenom postupku istraga prestala biti tajna, te postala nejavna.

To je značilo da tijekom istrage ispitivanje okrivljenika ili svjedoka nije bilo javno, no o rezultatima istrage moglo se bez ograničenja izvještavati. Dok je istraga još bila tajna, u nekoliko su navrata novinari pozivani na obavijesne razgovore ukoliko bi objavili njezin sadržaj. Sada to više nije moguće, no ne zna se što točno planira Plenković sa svojim suradnicima.

“I danas mislim da je dobro da je istraga tada prestala biti tajna. To je bio i zahtjev Europskog suda za ljudska prava koji jasno kaže da istraga ne smije biti tajna. Tajnost se može proglasiti ukoliko je to potrebno za probitak postupka, no ako je nešto od interesa javnosti za to se mora znati. Upravo zato smo mijenjali u ZKP-u istragu iz tajne u nejavnu”, ističe profesorica Đurđević.

Javnost ima pravo znati

Podsjeća kako ni okrivljenici nisu imali pravo uvida u dokaze kada je istraga bila tajna, a sada im je to omogućeno od početka kaznenog postupka. To je, podsjeća, rekao i Ustavni sud RH.

“Tko može spriječiti okrivljenika ili branitelja da u javnost izađe s dokazima koje država ima protiv njega”, pita sada profesorica Đurđević ponavljajući kako je sve što se u vezi nejavne istrage objavljuje pitanje interesa javnosti. Ukazuje i da političari imaju niži stupanj zaštite privatnosti, što se odnosni na njihov obiteljski život, ali posebno na sumnje o mogućnoj povezanosti s nekim kaznenih djelom.

“Premijer spominje političku štetu koja se nanosi objavama dijelova istrage. Pa zar nije veća politička šteta to što imamo klijentelističku državu, nego nešto što je izašlo u javnost”, ocjenjuje profesorica Đurđević. Slaže se kako u ovom času nije sasvim jasno o kakvim se mogućim izmjenama zakona govori i na koga bi se one točno donosile, no tajnost istrage, prema njezinim riječima, ne smije se vraćati.

Tajnost istrage protivna EU pravilima

Još 2013. u svom znanstvenom radu profesorica Đurđević navela je kako se javna kontrola istrage može omogućiti kroz realiziranje prava na pristup informacijama, odnosno istražne radnje moraju biti podložne javnoj kontroli.

“Prema Članku 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava mediji imaju pravo i dužnost obavještavati javnost o stvarima od javnog interesa, a javnost ima pravo na pristup informacijama. Opća tajnost istrage krši ova konvencijska prava i protivna je Preporuci Vijeća Europe o dostavljanju podataka medijima o kaznenim postupcima.

U obrazloženju Preporuke je izričito navedeno da su neke države članice propisale nacionalnim pravom tajnost kaznenih istraga i policijskih izvida kao fundamentalno procesno načelo, međutim kako je naveo ESLJP, apsolutna tajnost kaznene istrage protivna je Članku 10. EKLJP. Istovremeno tijela kaznenog postupka imaju legitimni interes spriječiti ‘curenje’ informacija koje bi ugrozilo istragu, sigurnost policijskog ili pravosudnog djelatnika ili žrtava”, napisala je profesorica Đurđević, a i danas za Telegram potvrđuje da taj svoj raniji stav nije promijenila.

Nema razloga za tajenje dokaza

Ističe na kraju kako tajnost istrage ne osigurava povjerenje javnosti u zakonitost, neovisnost i učinkovitost vođenja te istrage i primjene prisilnih mjera.

“Upitna je i opravdanost ove odredbe u većini postupaka jer se u istrazi prikupljaju dokazi koji će se javno izvoditi na raspravi, te ih u pravilu nema razloga tajiti niti u ovom stadiju postupka. Iznimka su istražne radnje koje su po svojoj prirodi tajne kao što su posebne dokazne radnje”, zaključuje profesorica Đurđević.

Pri tome misli na prisluškivanje i tajno praćenje, a kao što je poznato za odavanje tih tajnih mjera gotovo nitko nije kazneno odgovarao.

Pravi ‘drukeri’ još su na slobodi

Nitko, dakle, nije identificiran iako su procurile informacije koje su doista tajne, što je uostalom ukazala i profesorica Đurđević. Svi se još sjećaju kako je minirana akcija protiv elitnih prostitutki još 2011., jer im je netko dojavio da ih se prati. No, do danas se ne zna tko je to bio. Nije jasno ni kako je Josipa Rimac, bivša HDZ-ova državna tajnica otkrila bubu u svom automobilu, a ni tko je Draganu Kovačeviću, bivšem šefu JANAF-a natuknuo da će biti uhićen pa se pokušao riješiti dokaza bacivši mobitel u rijeku Savu.

Nakon što je uhićen bivši MUP-ov informatičar Franjo Varga koji je za Zdravka Mamića i Ivicu Todorića fabricirao SMS prepisku najviših državnih i pravosudnih dužnosnika, doznalo se da je svega par trenutaka ranije telefonom obavješten da policija dolazi po njega. Javio mu je to Blaž Curić, nekadašnji vozač u Ministarstvu poljoprivrede i kum bivšeg potpredsjednika Sabora Milijana Brkića. No, tko je tu tajnu informaciju odao Curiću nikada nije rasvijetljeno.

Ovdje valja posjetiti i da se još uvijek sudi policajcima za koje USKOK tvrdi da su bili dio skupine predvođene poduzetnikom Vladom Rajićem, koja je trgovala informacijama iz tajnih istraga. Rajić je svoju ulogu u toj aferi priznao i potvrdio da je godinama prosljeđivao informacije kojima su tajne istrage minirane.