Minus za HDZ
Nema nikakve sumnje da će to biti udarac izbornim izgledima vladajuće stranke, toga su svjesni i u samom HDZ-u. A i tamo se postavlja pitanje o tome koji je pravi razlog za ovako tvrdoglavo inzistiranje na ovoliko kontroverznom kadrovskom odabiru – samo koji mjesec pred parlamentarne izbore.
Nema, također, nikakve sumnje da ovo neće biti udarac izbornim izgledima koalicijskih partnera vladajuće stranke. Manjinski zastupnici će teško na Turudiću kompromitirati svoje izglede u vlastitim, često mikronskim biračkim tijelima, a ostali ionako ne postoje osim po milosti premijera koji će ih instalirati na izborne liste HDZ-a.
Znojni zagrljaj
Inzistiranje na Turudiću i crni mrak koji kulja iza prpošne priče o Lipoti, Radosti i ostalim veseljima, stoga u političkom svođenju računa daje samo jedan pozitivan ishod – onaj na izbornim izgledima današnje opozicije. Taj Turudić-efekt, dakako, neće biti dovoljan da neka od oporbenih lista pojedinačno prestigne HDZ, ali bi lako mogao do granica matematičke neodrživosti smanjiti mogućnost da Plenković nakon izbora opet skupi većinu u Saboru.
I sadašnji anketni odnosi pokazuju da HDZ neće moći do većine na način na koji je to ležerno napravio 2020. godine – uz suradnju s nekoliko sićušnih stranaka i manjincima, što znači da izbor Turudića, u najmanju ruku, gura Plenkovića u neugodni, znojni zagrljaj s Domovinskom pokretom. A i u tom zagrljaju će, čini se, trebati solidan kalkulator kako bi rezultat na kraju pokazao barem broj 76.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Poklon za opoziciju
Plenkovićevo tvrdoglavo inzistiranje na glavnom državnom odvjetniku, čije je povjerenje u javnosti odavno izgorjelo poput šibice, stoga je najbolji poklon za opoziciju pred svu silu izbora koji slijede narednih mjeseci. Samo, izgledno ustoličenje Ivana Turudića ima i druge implikacije osim određene promjene izgleda političkih stranaka na izborima.
Svaka akcija DORH-a ubuduće bit će dočekana ne nepovjerenjem, nego izrugivanjem javnosti. Dogodi li se, a hoće, da neka od tih akcija (ili njen izostanak) bude politički obojen, to bi mogao biti značajan korak prema premještanju političke borbe izvan institucija. A to nikad nije dobro.
Jače od javnog interesa
Drugo, Plenkovićevi posljednji javni istupi dodatno su podcrtali ciljeve i namjere lex AP-a, zakonskih izmjena kojima se pokušava onemogućiti da javnost dozna o korupcijskim aferama i mutnim poslovima nositelja političke i društvene moći. Plenković je danas otvoreno kazao kako smatra da u objavljenim Turudićevim porukama nema javnog interesa. Zlokobno je to podsjećanje na posljednju najavljenu izmjenu Kaznenog zakona kojom se, kao, išlo u susret zahtjevima javnosti i novinarske struke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U zakonu koji predviđa tri godine kazne zatvora za one od kojih procure informacije iz istraga dodat će se dio da to neće biti kažnjivo ako objavljeni materijal bude u “pretežitom javnom interesu”. A prvi koji će procjenjivati je li nešto u “pretežitom javnom interesu” bit će – DORH. Na čije će čelo Sabor, po želji Andreja “nije u javnom interesu” Plenkovića sutra izabrati Ivana Turudića. Mrak ubrzano postaje sve gušći.
Plenkovićevo tvrdoglavo inzistiranje na Turudiću tempirana je bomba za hrvatsko društvo
I u HDZ-u se čuje pitanje koji je stvarni razlog ovolikom Plenkovićevom guranju Turudića
I sadašnji anketni odnosi pokazuju da HDZ neće moći do većine na način na koji je to ležerno napravio 2020. godine - uz suradnju s nekoliko sićušnih stranaka i manjincima, što znači da izbor Turudića, u najmanju ruku, gura Plenkovića u neugodni, znojni zagrljaj s Domovinskom pokretom
Farsa, dakle, ide do kraja. Kao što je, kako je objavio premijer Andrej Plenković, cijelo predsjedništvo HDZ-a “bilo jedinstveno”, tako su i predstavnici vladajuće koalicije “jedinstveno stali” iza Ivana Turudića kao budućeg glavnog državnog odvjetnika.
Ništa, dakle, nije sporno, ni tajni sastanci s osumnjičenicima, ni uporno i sustavno laganje javnosti, ni sad već pomalo i zaboravljeni izleti u političke vode – Turudić će, ne bude li iznenađenja u “sudačkoj nadoknadi” do glasanja u Saboru, postati uvjerljivo najmoćniji čovjek u istražnom sustavu ove zemlje.
Minus za HDZ
Nema nikakve sumnje da će to biti udarac izbornim izgledima vladajuće stranke, toga su svjesni i u samom HDZ-u. A i tamo se postavlja pitanje o tome koji je pravi razlog za ovako tvrdoglavo inzistiranje na ovoliko kontroverznom kadrovskom odabiru – samo koji mjesec pred parlamentarne izbore.
Nema, također, nikakve sumnje da ovo neće biti udarac izbornim izgledima koalicijskih partnera vladajuće stranke. Manjinski zastupnici će teško na Turudiću kompromitirati svoje izglede u vlastitim, često mikronskim biračkim tijelima, a ostali ionako ne postoje osim po milosti premijera koji će ih instalirati na izborne liste HDZ-a.
Znojni zagrljaj
Inzistiranje na Turudiću i crni mrak koji kulja iza prpošne priče o Lipoti, Radosti i ostalim veseljima, stoga u političkom svođenju računa daje samo jedan pozitivan ishod – onaj na izbornim izgledima današnje opozicije. Taj Turudić-efekt, dakako, neće biti dovoljan da neka od oporbenih lista pojedinačno prestigne HDZ, ali bi lako mogao do granica matematičke neodrživosti smanjiti mogućnost da Plenković nakon izbora opet skupi većinu u Saboru.
I sadašnji anketni odnosi pokazuju da HDZ neće moći do većine na način na koji je to ležerno napravio 2020. godine – uz suradnju s nekoliko sićušnih stranaka i manjincima, što znači da izbor Turudića, u najmanju ruku, gura Plenkovića u neugodni, znojni zagrljaj s Domovinskom pokretom. A i u tom zagrljaju će, čini se, trebati solidan kalkulator kako bi rezultat na kraju pokazao barem broj 76.
Poklon za opoziciju
Plenkovićevo tvrdoglavo inzistiranje na glavnom državnom odvjetniku, čije je povjerenje u javnosti odavno izgorjelo poput šibice, stoga je najbolji poklon za opoziciju pred svu silu izbora koji slijede narednih mjeseci. Samo, izgledno ustoličenje Ivana Turudića ima i druge implikacije osim određene promjene izgleda političkih stranaka na izborima.
Svaka akcija DORH-a ubuduće bit će dočekana ne nepovjerenjem, nego izrugivanjem javnosti. Dogodi li se, a hoće, da neka od tih akcija (ili njen izostanak) bude politički obojen, to bi mogao biti značajan korak prema premještanju političke borbe izvan institucija. A to nikad nije dobro.
Jače od javnog interesa
Drugo, Plenkovićevi posljednji javni istupi dodatno su podcrtali ciljeve i namjere lex AP-a, zakonskih izmjena kojima se pokušava onemogućiti da javnost dozna o korupcijskim aferama i mutnim poslovima nositelja političke i društvene moći. Plenković je danas otvoreno kazao kako smatra da u objavljenim Turudićevim porukama nema javnog interesa. Zlokobno je to podsjećanje na posljednju najavljenu izmjenu Kaznenog zakona kojom se, kao, išlo u susret zahtjevima javnosti i novinarske struke.
U zakonu koji predviđa tri godine kazne zatvora za one od kojih procure informacije iz istraga dodat će se dio da to neće biti kažnjivo ako objavljeni materijal bude u “pretežitom javnom interesu”. A prvi koji će procjenjivati je li nešto u “pretežitom javnom interesu” bit će – DORH. Na čije će čelo Sabor, po želji Andreja “nije u javnom interesu” Plenkovića sutra izabrati Ivana Turudića. Mrak ubrzano postaje sve gušći.