Narativ vladajućih je sasvim jasan. Oko pljačke Ine institucije su profunkcionirale, uprava je smijenjena, sumnjivci pohapšeni. Što bi rekao jedan njihov prethodnik, “idemo dalje”. Slijede novi dani i nove afe… nove pobjede.
Međutim, priča o preprodaji Ininog hiperjeftinog plina na čemu su majstori zaradili milijardu kuna, ostavlja daleko previše otvorenih pitanja. Toliko ih je i tako su važna da se čini kako bi pokušaj njenog sahranjivanja pod tepihom novih dnevnopolitičkih aktualnosti mogao biti učinkovit kao zakapanje radioaktivnog otpada ispod tankog sloja zemlje.
Kome je još i po kojoj cijeni Ina prodavala plin?
Primarno pitanje je naravno – poslovna praksa. Je li doista ugovor o prodaji plina znatno ispod cijene i bez zaštitnih klauzula bila izmišljotina Damira Škugora i drugova ili je postojalo još sličnih poslova? Na kojima su odabrani, a na štetu firme kojoj je RH suvlasnik, okretali milijune i(li) milijarde novca?
Poslovna tajna ovdje dobro zvuči kao alibi, ali radi se o tvrtci od posebnog interesa za RH, pa malo transparentnosti ne bi loše došlo. Možda će biti dovoljno da Uprava, Nadzorni odbor i revizija prokopaju podatke pa kažu da je sve bilo okej? Teško – njima je sve bilo okej i dosad, dok se odjednom na računu umirovljenog maslinara nije pojavilo 500 milijuna kuna.
Kako natjerati mađarski Mol da promijeni model upravljanja?
Jedna od omiljenih mantri premijera Andreja Plenkovića, resornog ministra Davora Filipovića i ostalih dužnosnika vladajuće stranke je da treba promijeniti model upravljanja Inom. Odlična ideja! Kompanija od posebnog interesa za RH kojom uglavnom upravlja strana tvrtka, iako nema većinsko vlasništvo, doista vapi za takvom vrstom promjene.
Samo, kako nužnost takve promjene dosad nije pala na pamet Plenkoviću i ekipi koja šest godina vodi zemlju? I kako je misle provesti, odnosno, zašto bi Mol upravljačku palicu Inom koja im se dosad itekako isplatila, dobrovoljno ispustio?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Iz Vlade već dolaze najave o tome da će za promjenu modela upravljanja trebati šest mjeseci. Dobro je, napreduju. Kad su 2016. najavili otkup Ine od Mađara, Plenković je tvrdio da već imaju razrađen model koji neće opteretiti državni proračun. I doista nije. Nakon više od pet godina razvlačenja, Banski dvori su jednostavno objavili da Mol nije prihvatio njihovu ponudu. Zvuči kao predskazanje?
Banožić i vukovarski HDZ su umočeni u cijelu priču. Koliko?
Ključ priče o pljački Ine, međutim, vjerojatno nije uopće u toj kompaniji. Mnogo je zanimljivija Plinara istočne Slavonije (PIS), preko koje je išao gro plina koji je po jednako jeftinoj cijeni kupovalo OMS – Upravljanje (pa ga veselo prodavalo u inozemstvu). Zašto je PIS, pobogu, megajeftini Inin plin, uz kikiriki-maržu, prodavala likovima iz mikro-kompanije koja se dotad nije bavila energetskim biznisom?
U vodstvu Plinare istočne Slavonije, pritom, nema Mađara. Nema spornog modela upravljanja. Tvrtku vodi Vukovarsko-srijemska županija, koju vodi Vukovarsko-srijemski HDZ, koji vodi ministar obrane Mario Banožić. Vlada, međutim, izbjegava spominjati ulogu PIS-a u cijeloj priči revnije nego što je onomad Davor Filipović u SAD-u izbjegavao prelazak ceste dok je na semaforu bilo crveno svjetlo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koga HERA smatra “stručno osposobljenim” za dilanje plinom?
Osim članova Uprave Ine, ovu aferu je dosad glavom platio tek prvi čovjek Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) Danijel Žamboki. Niz vodu ga je pustila vladajuća većina u Saboru, nezadovoljna time što HERA nije obavljala svoju ulogu u nadzoru energetskog tržišta i nije primijetila goleme nepravilnosti koje su se javljale u trgovini jeftinim plinom iz Ine.
Samo, Žambokijeva žrtva fotelje neće biti ni blizu dovoljna. Ako će netko novi koga će tamo namjestiti isti oni koji su namjestili i Žambokija revnije obavljati nadzor energetskog tržišta – super. Ali, i dalje ostaje nevjerojatna činjenica da je dozvolu za trgovinu plinom dobila tvrtka s jednim zaposlenim i to na plaći od 1219 kuna.
Ta osoba je trebala ispuniti uvjet da je “stručno osposobljena za obavljanje energetske djelatnosti”. Je li ga doista ispunila – ne zna se, podatak o “stručnoj osposobljenosti” jedinog zaposlenika tvrtke koja je “okrenula” milijardu kuna HERA krije od javnosti. Znači li to da sličnih OMS – Upravljanja ima ili će biti još na hrvatskom energetskom tržištu?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hoće li smijenjeni članovi Uprave Ine dobiti i otpremnine i kamate?
Osim same afere, najgoru šamarčinu je Vlada pretrpjela od – svojih ljudi. Odnosno, od troje članova Uprave Ine koje su tamo iskadrovirali Plenković i njegovi, a koji nisu htjeli dati ostavke. Iako je mađarski dio uprave – na Plenkovićev poziv – napustio svoje funkcije.
Barbara Dorić, Niko Dalić i Darko Markotić su se dva tjedna pravili gluhi na pokušaje premijera da pred javnošću ispadne lider koji se odlučno obračunava s propustima. Nisu htjeli dati ostavke, nisu istupali u javnosti. Pretpostavlja se da im je motiv bio u tome da dobiju otkaz, s kojim, za razliku od ostavki – idu i vrlo bogate, vjerojatno milijunske otpremnine. Na kraju ih je Nadzorni odbor Ine smijenio, uz uvjeravanja politike da su našli način kako da im se ne isplate otpremnine. Koliko stvar miriši na sudske tužbe na kraju kojih će im se isplatiti i otpremnine i u međuvremenu nastale zatezne kamate – ništa ne govori toliko rječito kao izjave vladajućih na tu temu.
Glasnogovornik Vlade Marko Milić kaže kako “ne vjeruje” da imaju temelja za tužbe. Predsjednik saborskog Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić, pak, veli kako “ne bi ulazio u moguće pravosudne implikacije” oko smjene članova uprave Ine. Zvuči, totalno uvjerljivo. Ali, hej, dok hrvatsko sudstvo to riješi, tko zna gdje će biti i Milić, i Bačić, i Plenković i sadašnja Vlada. Ukratko, to bi mogao lako biti problem za – nekog drugog.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plinska afera u Ini nije gotova, čini se da je zapravo tek počela. A ključ je u kompaniji o kojoj je u HDZ-u iznenada zavladao tajac
Neodgovorena pitanja su toliko krupna i važna da će ih biti jako teško prekriti zaboravom
Iz Vlade već dolaze najave o tome da će za promjenu modela upravljanja Inom trebati šest mjeseci. Dobro je, napreduju. Kad su 2016. najavili otkup Ine od Mađara, Plenković je tvrdio da već imaju razrađen model koji neće opteretiti državni proračun. I doista nije - Mol ih je, pet godina kasnije, hladno otpilio
Narativ vladajućih je sasvim jasan. Oko pljačke Ine institucije su profunkcionirale, uprava je smijenjena, sumnjivci pohapšeni. Što bi rekao jedan njihov prethodnik, “idemo dalje”. Slijede novi dani i nove afe… nove pobjede.
Međutim, priča o preprodaji Ininog hiperjeftinog plina na čemu su majstori zaradili milijardu kuna, ostavlja daleko previše otvorenih pitanja. Toliko ih je i tako su važna da se čini kako bi pokušaj njenog sahranjivanja pod tepihom novih dnevnopolitičkih aktualnosti mogao biti učinkovit kao zakapanje radioaktivnog otpada ispod tankog sloja zemlje.
Kome je još i po kojoj cijeni Ina prodavala plin?
Primarno pitanje je naravno – poslovna praksa. Je li doista ugovor o prodaji plina znatno ispod cijene i bez zaštitnih klauzula bila izmišljotina Damira Škugora i drugova ili je postojalo još sličnih poslova? Na kojima su odabrani, a na štetu firme kojoj je RH suvlasnik, okretali milijune i(li) milijarde novca?
Poslovna tajna ovdje dobro zvuči kao alibi, ali radi se o tvrtci od posebnog interesa za RH, pa malo transparentnosti ne bi loše došlo. Možda će biti dovoljno da Uprava, Nadzorni odbor i revizija prokopaju podatke pa kažu da je sve bilo okej? Teško – njima je sve bilo okej i dosad, dok se odjednom na računu umirovljenog maslinara nije pojavilo 500 milijuna kuna.
Kako natjerati mađarski Mol da promijeni model upravljanja?
Jedna od omiljenih mantri premijera Andreja Plenkovića, resornog ministra Davora Filipovića i ostalih dužnosnika vladajuće stranke je da treba promijeniti model upravljanja Inom. Odlična ideja! Kompanija od posebnog interesa za RH kojom uglavnom upravlja strana tvrtka, iako nema većinsko vlasništvo, doista vapi za takvom vrstom promjene.
Samo, kako nužnost takve promjene dosad nije pala na pamet Plenkoviću i ekipi koja šest godina vodi zemlju? I kako je misle provesti, odnosno, zašto bi Mol upravljačku palicu Inom koja im se dosad itekako isplatila, dobrovoljno ispustio?
Iz Vlade već dolaze najave o tome da će za promjenu modela upravljanja trebati šest mjeseci. Dobro je, napreduju. Kad su 2016. najavili otkup Ine od Mađara, Plenković je tvrdio da već imaju razrađen model koji neće opteretiti državni proračun. I doista nije. Nakon više od pet godina razvlačenja, Banski dvori su jednostavno objavili da Mol nije prihvatio njihovu ponudu. Zvuči kao predskazanje?
Banožić i vukovarski HDZ su umočeni u cijelu priču. Koliko?
Ključ priče o pljački Ine, međutim, vjerojatno nije uopće u toj kompaniji. Mnogo je zanimljivija Plinara istočne Slavonije (PIS), preko koje je išao gro plina koji je po jednako jeftinoj cijeni kupovalo OMS – Upravljanje (pa ga veselo prodavalo u inozemstvu). Zašto je PIS, pobogu, megajeftini Inin plin, uz kikiriki-maržu, prodavala likovima iz mikro-kompanije koja se dotad nije bavila energetskim biznisom?
U vodstvu Plinare istočne Slavonije, pritom, nema Mađara. Nema spornog modela upravljanja. Tvrtku vodi Vukovarsko-srijemska županija, koju vodi Vukovarsko-srijemski HDZ, koji vodi ministar obrane Mario Banožić. Vlada, međutim, izbjegava spominjati ulogu PIS-a u cijeloj priči revnije nego što je onomad Davor Filipović u SAD-u izbjegavao prelazak ceste dok je na semaforu bilo crveno svjetlo.
Koga HERA smatra “stručno osposobljenim” za dilanje plinom?
Osim članova Uprave Ine, ovu aferu je dosad glavom platio tek prvi čovjek Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) Danijel Žamboki. Niz vodu ga je pustila vladajuća većina u Saboru, nezadovoljna time što HERA nije obavljala svoju ulogu u nadzoru energetskog tržišta i nije primijetila goleme nepravilnosti koje su se javljale u trgovini jeftinim plinom iz Ine.
Samo, Žambokijeva žrtva fotelje neće biti ni blizu dovoljna. Ako će netko novi koga će tamo namjestiti isti oni koji su namjestili i Žambokija revnije obavljati nadzor energetskog tržišta – super. Ali, i dalje ostaje nevjerojatna činjenica da je dozvolu za trgovinu plinom dobila tvrtka s jednim zaposlenim i to na plaći od 1219 kuna.
Ta osoba je trebala ispuniti uvjet da je “stručno osposobljena za obavljanje energetske djelatnosti”. Je li ga doista ispunila – ne zna se, podatak o “stručnoj osposobljenosti” jedinog zaposlenika tvrtke koja je “okrenula” milijardu kuna HERA krije od javnosti. Znači li to da sličnih OMS – Upravljanja ima ili će biti još na hrvatskom energetskom tržištu?
Hoće li smijenjeni članovi Uprave Ine dobiti i otpremnine i kamate?
Osim same afere, najgoru šamarčinu je Vlada pretrpjela od – svojih ljudi. Odnosno, od troje članova Uprave Ine koje su tamo iskadrovirali Plenković i njegovi, a koji nisu htjeli dati ostavke. Iako je mađarski dio uprave – na Plenkovićev poziv – napustio svoje funkcije.
Barbara Dorić, Niko Dalić i Darko Markotić su se dva tjedna pravili gluhi na pokušaje premijera da pred javnošću ispadne lider koji se odlučno obračunava s propustima. Nisu htjeli dati ostavke, nisu istupali u javnosti. Pretpostavlja se da im je motiv bio u tome da dobiju otkaz, s kojim, za razliku od ostavki – idu i vrlo bogate, vjerojatno milijunske otpremnine. Na kraju ih je Nadzorni odbor Ine smijenio, uz uvjeravanja politike da su našli način kako da im se ne isplate otpremnine. Koliko stvar miriši na sudske tužbe na kraju kojih će im se isplatiti i otpremnine i u međuvremenu nastale zatezne kamate – ništa ne govori toliko rječito kao izjave vladajućih na tu temu.
Glasnogovornik Vlade Marko Milić kaže kako “ne vjeruje” da imaju temelja za tužbe. Predsjednik saborskog Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić, pak, veli kako “ne bi ulazio u moguće pravosudne implikacije” oko smjene članova uprave Ine. Zvuči, totalno uvjerljivo. Ali, hej, dok hrvatsko sudstvo to riješi, tko zna gdje će biti i Milić, i Bačić, i Plenković i sadašnja Vlada. Ukratko, to bi mogao lako biti problem za – nekog drugog.