Kronološki prvi je odmazda na radnom mjestu protiv zadarskog prometnog policajca koga nadređeni optužuju da je novinarima dao snimku na kojoj se vidi kako nedavno smijenjeni pomoćnik ravnatelja Policije Josip Ćelić nadmoćno dere 160 kilometara na sat gdje je stoci sitnog zuba dopušteno 50.
Drugi je teško ranjavanje afganistanskog izbjeglice kod Tuhobića koje se dogodilo u subotu. Žrtva je u međuvremenu četiri puta operirana, iz utrobe mu je izvađen policijski metak i leži u bolnici u stanju inducirane kome, s teško ozlijeđenim plućima, jetrom i kralježnicom, znači na rubu smrti.
Samo na gumb afera
U ta dva zabrinjavajuća dosjea o ponašanju u Policiji – oko kojih ministar Božinović glumi gljivu – skupio se niz postupaka koji otkrivaju pogodovanje i zataškavanje, šikaniranje i osvetu, drastično prekoračenje ovlasti i policijsku brutalnost i šalju upravo nedopustive poruke društvu.
Zadarski prometni policajac koji se, izgleda, u Ćelićevom slučaju ponio kao zviždač udaljen je s radnog mjesta. Protiv njega su pokrenuti stegovni i kazneni postupak pod optužbom da je odao službenu tajnu i lako je moguće da će ostati bez posla. Bez posla zato nije ostao Ćelić – samo je premješten – mada je svima jasno da on nikada ne bi bio natjeran na ostavku da za njegov mjesecima stari i u sustavu pomno prešućeni prometni ispad nije saznala javnost.
Ova vlast radi isključivo na taj gumb umjesto da krive ljude sama drastično eliminira iz sustava kad ih je već dovela na istaknute položaje. Po istoj špranci odletjeli su, uostalom, i ministri Kuščević, Tolušić i Žalac, jedino zato i tek onda kad su njihove koruptivne afere naširoko razotkrivene u medijima. Nužni potezi se vuku samo kad blamaža bukne i postane politički opasna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto su donijeli zakon o zviždačima?
A koliko Božinović i njegov resor drže do zakona pokazuje u ovom novom slučaju totalna gluhoća na zakon o zviždačima koji je stupio na snagu 1. srpnja ove godine. Akt se službeno zove ‘Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti’, napisan je i usvojen zahvaljujući ovoj Vladi i njezinoj saborskoj većini, a u nizu odredaba štiti osobe koje razotkriju prljavštine od svih vidova osvetničkog zlostavljanja poslodavca.
A što su to ‘nepravilnosti’ o kojima u javnom interesu treba progovarati iako to tek rijetki čine, vrlo jasno kaže taj zakon. To su sva ‘kršenja zakona i drugih propisa te nesavjesno upravljanje javnim dobrima, javnim sredstvima (…) povezana s obavljanjem poslova kod poslodavca’. Zakon u tom smislu zabranjuje poslodavcu da zviždača ‘stavi u nepovoljan položaj’ zbog otkrivanja nepravilnosti.
Što sve može pasti nosiocima moći na pamet?
Opisujući što sve može pasti na pamet nosiocima moći kad se razbjesne na nekog ‘crva’ koji im se petlja u posao, Zakon nabraja: ‘otkaz ugovora o radu, prestanak državne službe, uznemiravanje, nemogućnost napredovanja, neisplatu i smanjenje plaće i drugih naknada, pokretanje stegovnog postupka, izricanje stegovnih mjera ili kazni, raspored ili premještaj na drugo radno mjesto’ i tako dalje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I – pazi još ovo – Zakon posebno napominje da se ‘prijava nepravilnosti ne može smatrati povredom čuvanja poslovne tajne’.
Luđačka vožnja kao službena tajna
No, u Policiji su svejedno đonom udarili na neutjecajnog prometnog policajca stegovnim i kaznenim postupkom. I ipak se usude pozvati na to da luđačka vožnja bivšeg zamjenika ravnatelja policije zaslužuje povlašteni status službene tajne. A sve to uživa implicitnu podršku ministra Božinovića. Da nije tako, Božinović bi tu blamažu zaustavio. Ali nije. Ne poznaje zakon? Ma kakvi. To je korozivni sindrom autoritarne vlasti. Umisle se da su jači od ičega. A nije loše ni pedagoški zastrašiti sve druge koji bi o nečemu progovorili.
Sud će najvjerojatnije jednom obraniti ovog savjesnog zadarskog prometnog policajca koji valjda nije mogao gledati kako se za Ćelića prikriva sve ono zbog čega bi nadrljao ko žuti svatko drugi. Osim, možda, Božinovića. Ali do zadovoljštine će proći još puno godina ako ministar tome ne stane na kraj, a ni po čemu se ne vidi da se oko toga imalo krzma.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Slučaj izrešetanog izbjeglice još je gori jer će nesretni Afganistanac možda napustiti Hrvatsku u limenom kovčegu. No Policija i vladajuća politika udružile su se da pronađu i serviraju sve moguće izgovore i opravdanja za bezobzirno postupanje hrvatskih pograničnih snaga o kome su se po svijetu već odavna proširile najgore i vrlo dokumentirane glasine.
Puška je tu da puca
Sada je, evo, zabijen metak u tijelo jednog čovjeka, a bilo je samo pitanje vremena kad će se i to dogoditi. Jer puška je uvijek tu da puca, a ne da recitira petrarkističke sonete. Tako ponosno rasuđuje i povjerenik sindikata policije sudeći po njegovoj čudovišnoj izjavi koja poručuje da je veliki poklon žrtvi što joj se život pokušava spasiti u javnoj bolnici ‘na teret hrvatskih poreznih obveznika’.
A Božinović pušta da se javnosti mažu oči kontradiktornim policijskim priopćenjima u kojima jedan dan piše da se policajac okliznuo, drugi dan da je htio pucati u zrak jer je htio dozvati kolegu kao da je to dopušten način ‘dozivanja’, a onda treći dan shvatimo da nije riječ o jednom slučajnom metku, nego o rafalu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U slučaju propucanog migranta, ništa se neće dogoditi
Da je kakav policajac prosvirao u trbuh nekog našega izvan bilo kakve opasnosti po sebe samoga, digla bi se kuka i motika. Tražila bi se odgovornost i tko je kriv, prekidale bi se saborske rasprave. Ali u ovom slučaju: ništa. Božinović, njegovi podređeni i premijer očito računaju na to da će malo koga biti briga za nekog očajnika iz Afganistana.
Kao što očekuju da se neće podići demonstracije zbog nekog anonimnog zadarskog policajca s dna kace. To je, na žalost, istina. Ali to pokazuje kakvo debelokožačko društvo postajemo. Ovakva vlast takvom razvoju stvari udara smjer i drži zastavu. A ministar policije korača u prvom redu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Počela je odmazda protiv policajca koji je raskrinkao Ćelića, propucan je migrant. A što radi ministar?
Premijer i ministar unutarnjih poslova opasno su tihi oko afere propucanog migranta
Da je kakav policajac prosvirao u trbuh nekog našega, digla bi se kuka i motika. Tražila bi se odgovornost i tko je kriv, prekidale bi se saborske rasprave. Ali u ovom slučaju: ništa. Božinović i premijer očito računaju na to da će malo koga biti briga za nekog očajnika iz Afganistana. Kao što ne očekuju demonstracije zbog nekog anonimnog zadarskog policajca s dna kace. To je, na žalost, istina. Ali to pokazuje kakvo debelokožačko društvo postajemo. Ovakva vlast takvom razvoju stvari udara smjer i drži zastavu. Ministar policije korača u prvom redu.
Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović ima trenutno u Policiji dva velika otvorena skandala s kojima operira na krajnje sporan, bolje reći sramotan način. A njegov šef, premijer Plenković, u to se nema ni volje ni vremena umiješati.
Kronološki prvi je odmazda na radnom mjestu protiv zadarskog prometnog policajca koga nadređeni optužuju da je novinarima dao snimku na kojoj se vidi kako nedavno smijenjeni pomoćnik ravnatelja Policije Josip Ćelić nadmoćno dere 160 kilometara na sat gdje je stoci sitnog zuba dopušteno 50.
Drugi je teško ranjavanje afganistanskog izbjeglice kod Tuhobića koje se dogodilo u subotu. Žrtva je u međuvremenu četiri puta operirana, iz utrobe mu je izvađen policijski metak i leži u bolnici u stanju inducirane kome, s teško ozlijeđenim plućima, jetrom i kralježnicom, znači na rubu smrti.
Samo na gumb afera
U ta dva zabrinjavajuća dosjea o ponašanju u Policiji – oko kojih ministar Božinović glumi gljivu – skupio se niz postupaka koji otkrivaju pogodovanje i zataškavanje, šikaniranje i osvetu, drastično prekoračenje ovlasti i policijsku brutalnost i šalju upravo nedopustive poruke društvu.
Zadarski prometni policajac koji se, izgleda, u Ćelićevom slučaju ponio kao zviždač udaljen je s radnog mjesta. Protiv njega su pokrenuti stegovni i kazneni postupak pod optužbom da je odao službenu tajnu i lako je moguće da će ostati bez posla. Bez posla zato nije ostao Ćelić – samo je premješten – mada je svima jasno da on nikada ne bi bio natjeran na ostavku da za njegov mjesecima stari i u sustavu pomno prešućeni prometni ispad nije saznala javnost.
Ova vlast radi isključivo na taj gumb umjesto da krive ljude sama drastično eliminira iz sustava kad ih je već dovela na istaknute položaje. Po istoj špranci odletjeli su, uostalom, i ministri Kuščević, Tolušić i Žalac, jedino zato i tek onda kad su njihove koruptivne afere naširoko razotkrivene u medijima. Nužni potezi se vuku samo kad blamaža bukne i postane politički opasna.
Zašto su donijeli zakon o zviždačima?
A koliko Božinović i njegov resor drže do zakona pokazuje u ovom novom slučaju totalna gluhoća na zakon o zviždačima koji je stupio na snagu 1. srpnja ove godine. Akt se službeno zove ‘Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti’, napisan je i usvojen zahvaljujući ovoj Vladi i njezinoj saborskoj većini, a u nizu odredaba štiti osobe koje razotkriju prljavštine od svih vidova osvetničkog zlostavljanja poslodavca.
A što su to ‘nepravilnosti’ o kojima u javnom interesu treba progovarati iako to tek rijetki čine, vrlo jasno kaže taj zakon. To su sva ‘kršenja zakona i drugih propisa te nesavjesno upravljanje javnim dobrima, javnim sredstvima (…) povezana s obavljanjem poslova kod poslodavca’. Zakon u tom smislu zabranjuje poslodavcu da zviždača ‘stavi u nepovoljan položaj’ zbog otkrivanja nepravilnosti.
Što sve može pasti nosiocima moći na pamet?
Opisujući što sve može pasti na pamet nosiocima moći kad se razbjesne na nekog ‘crva’ koji im se petlja u posao, Zakon nabraja: ‘otkaz ugovora o radu, prestanak državne službe, uznemiravanje, nemogućnost napredovanja, neisplatu i smanjenje plaće i drugih naknada, pokretanje stegovnog postupka, izricanje stegovnih mjera ili kazni, raspored ili premještaj na drugo radno mjesto’ i tako dalje.
I – pazi još ovo – Zakon posebno napominje da se ‘prijava nepravilnosti ne može smatrati povredom čuvanja poslovne tajne’.
Luđačka vožnja kao službena tajna
No, u Policiji su svejedno đonom udarili na neutjecajnog prometnog policajca stegovnim i kaznenim postupkom. I ipak se usude pozvati na to da luđačka vožnja bivšeg zamjenika ravnatelja policije zaslužuje povlašteni status službene tajne. A sve to uživa implicitnu podršku ministra Božinovića. Da nije tako, Božinović bi tu blamažu zaustavio. Ali nije. Ne poznaje zakon? Ma kakvi. To je korozivni sindrom autoritarne vlasti. Umisle se da su jači od ičega. A nije loše ni pedagoški zastrašiti sve druge koji bi o nečemu progovorili.
Sud će najvjerojatnije jednom obraniti ovog savjesnog zadarskog prometnog policajca koji valjda nije mogao gledati kako se za Ćelića prikriva sve ono zbog čega bi nadrljao ko žuti svatko drugi. Osim, možda, Božinovića. Ali do zadovoljštine će proći još puno godina ako ministar tome ne stane na kraj, a ni po čemu se ne vidi da se oko toga imalo krzma.
Slučaj izrešetanog izbjeglice još je gori jer će nesretni Afganistanac možda napustiti Hrvatsku u limenom kovčegu. No Policija i vladajuća politika udružile su se da pronađu i serviraju sve moguće izgovore i opravdanja za bezobzirno postupanje hrvatskih pograničnih snaga o kome su se po svijetu već odavna proširile najgore i vrlo dokumentirane glasine.
Puška je tu da puca
Sada je, evo, zabijen metak u tijelo jednog čovjeka, a bilo je samo pitanje vremena kad će se i to dogoditi. Jer puška je uvijek tu da puca, a ne da recitira petrarkističke sonete. Tako ponosno rasuđuje i povjerenik sindikata policije sudeći po njegovoj čudovišnoj izjavi koja poručuje da je veliki poklon žrtvi što joj se život pokušava spasiti u javnoj bolnici ‘na teret hrvatskih poreznih obveznika’.
A Božinović pušta da se javnosti mažu oči kontradiktornim policijskim priopćenjima u kojima jedan dan piše da se policajac okliznuo, drugi dan da je htio pucati u zrak jer je htio dozvati kolegu kao da je to dopušten način ‘dozivanja’, a onda treći dan shvatimo da nije riječ o jednom slučajnom metku, nego o rafalu.
U slučaju propucanog migranta, ništa se neće dogoditi
Da je kakav policajac prosvirao u trbuh nekog našega izvan bilo kakve opasnosti po sebe samoga, digla bi se kuka i motika. Tražila bi se odgovornost i tko je kriv, prekidale bi se saborske rasprave. Ali u ovom slučaju: ništa. Božinović, njegovi podređeni i premijer očito računaju na to da će malo koga biti briga za nekog očajnika iz Afganistana.
Kao što očekuju da se neće podići demonstracije zbog nekog anonimnog zadarskog policajca s dna kace. To je, na žalost, istina. Ali to pokazuje kakvo debelokožačko društvo postajemo. Ovakva vlast takvom razvoju stvari udara smjer i drži zastavu. A ministar policije korača u prvom redu.