Šest godina nije malo vremena, ali opet nekako djeluje kao prekratak rok za kolektivnu amneziju. Pa ipak, čini se da se upravo to događa na priči o bivšem predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku, njegovom (potencijalnom?) sukobu interesa i njegovoj političkog sudbini.
Naime, ovotjedna presuda Visokog upravnog suda RH kojom je poništena odluka Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa iz 2016. godine, u javnosti je uglavnom hladno interpretirana tako da, eto, Karamarko nije bio u sukobu interesa. I da je, a tu tezu je prisnažio na Facebooku i sam bivši predsjednik HDZ-a, eto, čovjek nepotrebno otišao iz politike.
Kako je doista pao Karamarko
Ajoj. Krenimo od ostavke. Tomislav Karamarko nije dao ostavku zbog odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Ta teza bila bi jednaka onoj da je 2017. godine HNS pretrčao iz oporbe u zagrljaj HDZ-u zbog krize u Agrokoru.
Naime, kao i kod HNS-a 2017. godine s Agrokorom, Karamarkova neslavna odiseja godinu ranije samo je počela s odlukom Povjerenstva o kršenju Zakona o sprječavanju sukoba interesa zbog poslovnog odnosa njegove partnerice s lobistom MOL-a. HDZ-ov tadašnji koalicijski partner, Most, zbog toga je ultimativno tražio Karamarkovu ostavku, na što je HDZ u Saboru – srušio zajednički Vladu.
Presložio samog sebe
A onda je krenuo pokušaj preslagivanja. “Obećao sam stranci da ću uspjeti formirati saborsku većinu, nisam uspio i mislim da je normalno u civiliziranom svijetu da se snosi odgovornost”, kazao je Karamarko tad dajući ostavku na mjesto predsjednika stranke. Uglavnom, nije bivši predsjednik HDZ-a odstupio zbog sukoba interesa, već zbog neuspjeha u onom u čemu je samo godinu dana kasnije uspio Andrej Plenković – u osiguravanju “političke stabilnosti” time da Most zamijeni preletačima iz opozicije, odnosno, prevarom birača.
Sam Karamarko je tad tvrdio kako Vlada Mosta i HDZ-a “nije mogla funkcionirati”, kako HDZ u toj kombinaciji “nije imao pristup bitnim odlukama” i kako su “bitna ministarstva uzeli mostovci”. Sukob interesa je tu, očito, bio samo kapljica koja je prelila čašu jedne zlosretno formirane i nefunkcionalne koalicije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Je li Karamarko uopće bio u sukobu interesa?
A je li Karamarko uopće tad bio u sukobu interesa? Odnosno, je li u redu da čovjek čija partnerica (kasnije supruga) sa svojom firmom radi za lobista MOL-a na sastancima nacionalnih tijela RH zagovara da Hrvatska odustane od arbitraže s MOL-om oko Ine? Sa suštinom ovog pitanja se Visoki upravni sud uopće nije bavio u presudi koja je objavljena ovog tjedna.
Naime, odlučeno je tek kako Povjerenstvo uopće nije imalo ovlasti baviti se ovim slučajem, jer ovakvo ponašanje dužnosnika nije opisano u odredbama zakona koje propisuju sankcioniranje dužnosnika radi nedozvoljenog djelovanja. Povjerenstvo je ustvrdilo da je Karamarko prekršio načela obnašanja dužnosti (da obnaša dužnost časno, pošteno, nepristrano…). Sud je, pak, zaključio da se Povjerenstvo ne smije baviti kršenjem načela obnašanja dužnosti.
Što se, pobogu, promijenilo?
Tu negdje, zapravo, počinje pravi spektakl, koji s Karamarkom i cijelim ovim slučajem nema previše veze. Naime, ovotjednu presudu Visokog upravnog suda donio je navlas isti sastav sudskog vijeća koje je odlučivalo o istom ovom slučaju 2018. godine. Tad su, međutim, ovu istu sad ukinutu odluku Povjerenstva o Tomislavu Karamarku – potvrdili.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što se, pobogu, promijenilo? Kako se kaže u ovotjednoj presudi, Ustavni sud je donio odluku koja je bila uvjet za promjenu dotad ustaljene sudske prakse. Odluka Ustavnog suda je, zapravo, bila niz pitanja upućenih sudovima oko ovlasti Povjerenstva, na koja su brzo počeli stizati odgovori s crvenim pečatom – prekoračenje.
Meta uzvraća udarac
Kako je dotad sudska praksa bila potpuno drugačija, ključno je pitanje zbog čega je cijela sudska vertikala u zemlji, uz Ustavni sud, odlučila otprilike od 2018. godine okrenuti ploču i poništavati odluke koje su od 2014. godine rutinski – potvrđivali? Jer, ni zakon, ni način rada Povjerenstva se u te četiri godine nisu mijenjali.
Promijenila se, međutim, meta. Kako je bio uspješniji od Karamarka u očuvanju “političke stabilnosti” (prevari birača s HNS-om), tako je Plenković, očito, bio učinkovitiji i u razračuvanju s Povjerenstvom za odlučivanje o sukobu interesa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Povjerenstvo je umrtvljeno, živio Kodeks
Problemi su počeli nakon što se ovo tijelo počelo baviti s novim premijerom, njegovim kumom u diplomaciji, stranačkim izletom u Finsku Vladinim avionom, te prije svega ulogom Andreja Plenkovića u aferi Borg, odnosno promjeni vlasništva nad Agrokorom. I, eto, sigurno sasvim slučajno, sudovi su počeli donositi odluke kojima su Povjerenstvu značajno skresane dotad rutinski konzumirane ovlasti.
Naposljetku je, eto, donesen i novi Zakon o sprječavanju sukoba interesa u kojem se pazilo da se još jasnije iscrtaju precizne granice djelovanja ovog tijela, da bi se prije nekoliko tjedana stvar rutinski zakucala. O sukobu interesa članova Vlade odlučivat će, na osnovu novog Kodeksa ponašanje članova izvršne vlasti, Vijeće za provedbu tog dokumenta. U kojem će većinu imati – članovi izvršne vlasti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Podsjetnik: Karamarko nije otišao zbog sukoba interesa nego zato što nije uspio, poput Plenkovića, prevariti birače
Karamarko nije uspio presložiti saborsku većinu nakon raskida s Mostom. Plenković jest
Bivši predsjednik HDZ-a nije odstupio zbog sukoba interesa, već zbog neuspjeha u onom u čemu je samo godinu dana kasnije uspio Andrej Plenković - u osiguravanju “političke stabilnosti” time da Most zamijeni preletačima iz opozicije
Šest godina nije malo vremena, ali opet nekako djeluje kao prekratak rok za kolektivnu amneziju. Pa ipak, čini se da se upravo to događa na priči o bivšem predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku, njegovom (potencijalnom?) sukobu interesa i njegovoj političkog sudbini.
Naime, ovotjedna presuda Visokog upravnog suda RH kojom je poništena odluka Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa iz 2016. godine, u javnosti je uglavnom hladno interpretirana tako da, eto, Karamarko nije bio u sukobu interesa. I da je, a tu tezu je prisnažio na Facebooku i sam bivši predsjednik HDZ-a, eto, čovjek nepotrebno otišao iz politike.
Kako je doista pao Karamarko
Ajoj. Krenimo od ostavke. Tomislav Karamarko nije dao ostavku zbog odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Ta teza bila bi jednaka onoj da je 2017. godine HNS pretrčao iz oporbe u zagrljaj HDZ-u zbog krize u Agrokoru.
Naime, kao i kod HNS-a 2017. godine s Agrokorom, Karamarkova neslavna odiseja godinu ranije samo je počela s odlukom Povjerenstva o kršenju Zakona o sprječavanju sukoba interesa zbog poslovnog odnosa njegove partnerice s lobistom MOL-a. HDZ-ov tadašnji koalicijski partner, Most, zbog toga je ultimativno tražio Karamarkovu ostavku, na što je HDZ u Saboru – srušio zajednički Vladu.
Presložio samog sebe
A onda je krenuo pokušaj preslagivanja. “Obećao sam stranci da ću uspjeti formirati saborsku većinu, nisam uspio i mislim da je normalno u civiliziranom svijetu da se snosi odgovornost”, kazao je Karamarko tad dajući ostavku na mjesto predsjednika stranke. Uglavnom, nije bivši predsjednik HDZ-a odstupio zbog sukoba interesa, već zbog neuspjeha u onom u čemu je samo godinu dana kasnije uspio Andrej Plenković – u osiguravanju “političke stabilnosti” time da Most zamijeni preletačima iz opozicije, odnosno, prevarom birača.
Sam Karamarko je tad tvrdio kako Vlada Mosta i HDZ-a “nije mogla funkcionirati”, kako HDZ u toj kombinaciji “nije imao pristup bitnim odlukama” i kako su “bitna ministarstva uzeli mostovci”. Sukob interesa je tu, očito, bio samo kapljica koja je prelila čašu jedne zlosretno formirane i nefunkcionalne koalicije.
Je li Karamarko uopće bio u sukobu interesa?
A je li Karamarko uopće tad bio u sukobu interesa? Odnosno, je li u redu da čovjek čija partnerica (kasnije supruga) sa svojom firmom radi za lobista MOL-a na sastancima nacionalnih tijela RH zagovara da Hrvatska odustane od arbitraže s MOL-om oko Ine? Sa suštinom ovog pitanja se Visoki upravni sud uopće nije bavio u presudi koja je objavljena ovog tjedna.
Naime, odlučeno je tek kako Povjerenstvo uopće nije imalo ovlasti baviti se ovim slučajem, jer ovakvo ponašanje dužnosnika nije opisano u odredbama zakona koje propisuju sankcioniranje dužnosnika radi nedozvoljenog djelovanja. Povjerenstvo je ustvrdilo da je Karamarko prekršio načela obnašanja dužnosti (da obnaša dužnost časno, pošteno, nepristrano…). Sud je, pak, zaključio da se Povjerenstvo ne smije baviti kršenjem načela obnašanja dužnosti.
Što se, pobogu, promijenilo?
Tu negdje, zapravo, počinje pravi spektakl, koji s Karamarkom i cijelim ovim slučajem nema previše veze. Naime, ovotjednu presudu Visokog upravnog suda donio je navlas isti sastav sudskog vijeća koje je odlučivalo o istom ovom slučaju 2018. godine. Tad su, međutim, ovu istu sad ukinutu odluku Povjerenstva o Tomislavu Karamarku – potvrdili.
Što se, pobogu, promijenilo? Kako se kaže u ovotjednoj presudi, Ustavni sud je donio odluku koja je bila uvjet za promjenu dotad ustaljene sudske prakse. Odluka Ustavnog suda je, zapravo, bila niz pitanja upućenih sudovima oko ovlasti Povjerenstva, na koja su brzo počeli stizati odgovori s crvenim pečatom – prekoračenje.
Meta uzvraća udarac
Kako je dotad sudska praksa bila potpuno drugačija, ključno je pitanje zbog čega je cijela sudska vertikala u zemlji, uz Ustavni sud, odlučila otprilike od 2018. godine okrenuti ploču i poništavati odluke koje su od 2014. godine rutinski – potvrđivali? Jer, ni zakon, ni način rada Povjerenstva se u te četiri godine nisu mijenjali.
Promijenila se, međutim, meta. Kako je bio uspješniji od Karamarka u očuvanju “političke stabilnosti” (prevari birača s HNS-om), tako je Plenković, očito, bio učinkovitiji i u razračuvanju s Povjerenstvom za odlučivanje o sukobu interesa.
Povjerenstvo je umrtvljeno, živio Kodeks
Problemi su počeli nakon što se ovo tijelo počelo baviti s novim premijerom, njegovim kumom u diplomaciji, stranačkim izletom u Finsku Vladinim avionom, te prije svega ulogom Andreja Plenkovića u aferi Borg, odnosno promjeni vlasništva nad Agrokorom. I, eto, sigurno sasvim slučajno, sudovi su počeli donositi odluke kojima su Povjerenstvu značajno skresane dotad rutinski konzumirane ovlasti.
Naposljetku je, eto, donesen i novi Zakon o sprječavanju sukoba interesa u kojem se pazilo da se još jasnije iscrtaju precizne granice djelovanja ovog tijela, da bi se prije nekoliko tjedana stvar rutinski zakucala. O sukobu interesa članova Vlade odlučivat će, na osnovu novog Kodeksa ponašanje članova izvršne vlasti, Vijeće za provedbu tog dokumenta. U kojem će većinu imati – članovi izvršne vlasti.