Poduzetnik iz Slavonije za Telegram otkriva skandal: ‘Policija me zbog jednog SMS-a strpala na psihijatriju, htjeli su me zadržati mjesec dana’

Sve je počelo porukom poslanoj kćeri, koja je sadržaj, istog dana kad je primila očev SMS, 22. veljače ove godine, promptno proslijedila požeškoj policiji, a ovi odmah potražili Jelića. Rekli su da će ga odvesti na Odjel psihijatrije Opće županijske bolnice u Požegi. Veli, nije se protivio. Znajući da nije kriv, pošao je s njima ali je ubrzo shvatio da stvari postaju ozbiljne kada je dežurni psihijatar naložio policiji da ga odvezu u Popovaču.

Htjeli ga zadržati najmanje mjesec dana

“Strpali su me u sanitetsko vozilo i u pratnji policije odvezli u Neuropsihijatrijsku bolnicu dr. Ivan Barbot u Popovači. Nisu mi dali vremena ni da uzmem donje rublje, pidžamu, higijenske potrepštine, čak ni četkicu za zube. Mislio sam kako će me ondje pregledati i poslati doma. No, pravi je šok nastao kad su mi, čim sam došao u Popovaču, rekli kako ću ondje ostati najmanje mjesec dana. Nikada se ranije nisam liječio na psihijatriji”, kaže Jelić i pokazuje otpusno pismo u kojem to uistinu piše. Za ovu priču to je važan podatak.

Kad su ga primili u bolnicu dali su mu, veli, neku staru, rasparenu i zakrpanu pidžamu i smjestili u sobu u kojoj je bilo još sedmero pacijenata. Posluženi ručak, kaže, bio je potpuno nejestiv: nekakve okruglica od soje s naznakama mesa i pire krumpir, bez umaka. Plus dvije kriške kruha. Toliko je sve bilo suho i neukusno da nije uspio progutati ni zalogaj.

“Ne znam odakle dolazi hrana, ali ono što su nam poslužili mislim da ne vrijedi više od nekoliko kuna”, kaže Jelić u razgovoru za Telegram.

‘Odveli su me na prisilnu infuziju’

Najteže je, objašnjava, bilo noću. Pacijenti u njegovoj sobi mahom su teški bolesnici nakljukani sedativima. Čvrsto su spavali i toliko glasno hrkali da do jutra nije oka sklopio. Ujutro je ponovno tražio da ga puste kući, ali su mu rekli da to nije moguće te da zbog suicidalnih namjera mora ostati na motrenju bar mjesec dana.

“Bio sam očajan”, nastavlja Jelić. “Mada sam po prirodi radoznala osoba i mada me uvijek zanimalo kako psihijatrijske bolnice funkcioniraju iznutra, moje je iskustvo bilo bolno. Odbio sam ručak, jednako neukusan kao i dan ranije i najavio kako ću prestati piti vodu ako me ne puste kući. Tada su me odveli iz sobe i dali mi prisilnu infuziju”.

I sljedeća je noć, priča Jelić, bila besana. Kada je ujutro shvatio kako ga i dalje namjeravaju držati na prisilnom liječenju, nazvao je svog poznanika, jednog uglednog požeškog liječnika, ispričao što se dogodilo i zamolio ga za pomoć. Ovaj je odgovorio kako je jedini način da izađe iz Neuropsihijatrijske bolnice sudsko rješenje, pa mu je pomogao u kontaktu sa Županijskim sudom u Sisku.

Sud zatražio sudsko vještačenje

Sud je tada zatražio vještačenje koje je obavio stalni sudski vještak, psihijatar Domagoj Štimac. Njegov nalaz, kako je citirano u rješenju Županijskog suda u Sisku, pokazao je kako Jelić ne pokazuje simptome koji bi zahtijevali hospitalizaciju te da prisilno zadržavanje nije neophodno.

Sutkinja Lucijana Vukelić potom je, uz Jelića, saslušala i Gorana Tošića, voditelja odjela Neuropsihijatrijske bolnice dr. Ivan Barbot u Popovači gdje se pacijent liječio. Tošić je, stoji u sudskom rješenju, tada odustao od prijedloga za određivanje prisilnog smještaja Jelića.

Sutkinja je u rješenju kojim je 25. veljače naloženo da se Jelića odmah otpusti iz bolnice, napisala i kako je on ”privatni poduzetnik koji vodi vlastitu firmu već 40 godina s 30-ak zaposlenih” i kako mu ”boravak u bolnici čini štetu”. I dalje, kako njegov prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi nije nužan, te da se ”eventualna potreba liječenja može provoditi ambulantno”.

Kukavičje gnijezdo u Popovači

Zanimljivo da je istoga dana klinička psihologinja bolnice u Popovači dr. Greta Znika također napisala kako Jelićevi rezultati dobiveni na skali auto destruktivnosti ”ne ukazuju na aktualno izražene autodestruktivne tendencije”. No, i pored toga, da nije bilo mišljenja sudskog vještaka i rješenja sutkinje Vukelić, Đuro Jelić bio bi zadržan u bolnici.

“Da sam ostao ondje još nekoliko dana, među stvarno teškim bolesnicima, mislim da bih i sam psihički obolio. Sreća je što sam poznavao požeškog liječnika koji je bio upoznat s mojim zdravstvenim stanjem i kojem je bilo jasno da nemam psihičkih problema pa se zauzeo za mene. Da nije bilo tako zadržali bi me u ”kukavičjem gnijezdu” u Popovači najmanje 30 dana i tko zna kako bi sve završilo”, priča Đuro Jelić.

U kratkom telefonskom razgovoru za Telegram Goran Tošić, voditelj odjela Neuropsihijatrijske bolnice dr. Ivan Barbot u Popovači, gdje se liječio Jelić, rekao je samo kako je s njihove strane sve učinjeno ”maksimalno korektno i maksimalno brzo”, te da ne stoji Jelićeva tvrdnja kako bi bez intervencije požeškog liječnika koji je potaknuo Županijski sud u Sisku, Jelić ostao 30 dana u Popovači.

Iz psihijatrije odbili detaljno govoriti o slučaju

Ništa više od toga, naglasio je ne može nam reći, dodavši kako ćemo iz ravnateljstva dobiti pisani odgovor na naš upit zašto se g. Jelića pokušalo zadržati na prisilnom liječenju 30 dana te je li točno da je zbog odbijanja hrane (za koju je rekao da je potpuno nejestiva) prisilno odveden na infuziju.

Sa službene e-adrese ravnateljstva Neuropsihijatrijske bolnice dr. Ivan Barbot u Popovači, primili smo nepotpisani odgovor u kojem stoji kako sukladno članku 25. Zakona o zaštiti prava pacijenata i članku 23. stavak 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama nismo u mogućnosti davati nikakve informacije i podatke o liječenju Đure Jelića niti je on izjavio ili im dopustio da možemo davati bilo kakve informacije o njegovom stanju i boravku u toj ustanovi.

Međutim, Jelić se sam obratio Telegramu i ustupio svu dokumentaciju koja svjedoči na koji je način otpremljen u Popovaču, te kako je odande uspio izaći tek zahvaljujući rješenju Županijskog suda u Sisku.

SMS poruka kao razlog za prisilni smještaj na psihijatriju

”Ono što možemo reći”, stoji dalje u nepotpisanom odgovoru ravnateljstva Neuropsihijatrijske bolnice u Popovači, ”je da je sve poduzeto u skladu s pravilima struke i važećim zakonskim propisima te da nije bilo nikakve ‘prisilne primjene i odvođenja na infuziju’. Hrana se priprema u skladu s propisanim standardima i normativima za pripremu bolničke prehrane. Informacije kojima vi raspolažete su jednostrane i subjektivne. Više od navedenog vam ne možemo govoriti iz gore navedenih razloga”, stoji u odgovoru Telegramu.

Slučaj Đure Jelića koji je Telegramu, kako bi upozorio na moguće slične slučajeve, bez ustezanja dao svu dokumentaciju iz koje je vidljivo kako je dospio u Popovaču i kako je ondje trebao ostati najmanje 30 dana (a da se pritom nikada nije liječio na psihijatriji), ali izašao je ranije, samo zahvaljujući rješenju Županijskog suda u Sisku, pokazuje kako i jedna poruka, parafraza dijaloga iz Shakespeareovog Hamleta, poslana u obliku SMS poruke, može biti razlog za prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu.

Da nije imao poznanika, liječnika, upoznatog s njegovim stvarnim zdravstvenim stanjem, u Popovači bi ostao mjesec dana, možda i duže.