Portal za društvena i kulturna pitanja. I svijet koji dolazi.

Politika & Kriminal

Poduzetnik kojeg su biskupi prevarili za milijune ne odustaje. Sad se, doznajemo, probio do Bozanićevog ureda

Novi nastavak akcije Marijana Ravlića o kojoj Telegram redovito izvještava

Na početku zagrebačke turneje, prosvjeda protiv vrha Đakovačko-osječke biskupije koja mu je ostala dužna novac za izgradnju Duhovno-rekreacijskog centra Emaus, kraj Osijeka, poduzetnik Marijan Ravlić prošle se nedjelje suočio s neočekivanim problemom.

Kada je u nedjeljno prijepodne pred Mimarom parkirao dvije prikolice s jumbo-plakatima na kojima je lik Svetog oca Franje te aktualnog i umirovljenog đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića i Marijana Srakića i tekstom: ”Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!”, u trenutku se stvorila policija i naredila da smjesta makne prikolice.

‘Smetnuo sam Povorku ponosa s uma’

On je, prije svog glavnog cilja, postavljanja pomičnih jumbo-plakata pred Hrvatskom biskupskom konferencijom na Ksaveru, u nedjelju odlučio provozati prikolice Zagrebom pa je jedna od točaka na kojima se zaustavio bio i prostor ispred Muzeja Mimara. Ravlić je odbio maknuti prikolice pa su policajci pozvali dva pauka da ih uklone.

“Posve sam smetnuo s uma da se tog dana, u nedjelju popodne, u Zagrebu održavala Povorka ponosa, pa su policajci, vidjevši tekst: ”Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!”, upućenu đakovačkim biskupima Hraniću i Srakiću, to očito shvatili kao moju poruku sudionicima Povorke ponosa. Dva pauka ubrzo su stigla, a ja sam policajcima rekao da ne uklanjaju prikolice, da imam pravo na prosvjed, da to nema nikakve veze s Povorkom ponosa i da ću, budu li odlučili maknuti ih, sve snimiti i slike dostaviti medijima. Sa mnom je sve vrijeme, uz još jednog vozača, bio i snimatelj koji kamerom, od samog početka, bilježi cijelu prosvjednu akciju”, pričao nam je Ravlić u Osijeku u srijedu, dan nakon povratka iz Zagreba.

Kaže kako se među policajcima koji su intervenirali našao i vrlo pristojan, smiren Krešimir Mišić koji je brzo shvatio o čemu se radi i smirio situaciju. Riječ je o policajcu koji je 2002. zaustavio tadašnjeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, koji je vozio automobil u pripitom stanju, prijavio ga, pa potom dobio otkaz, no kasnije je ponovno vraćen u službu.

Mišić je porazgovarao s Ravlićem, dva pauka potom su otišla a ubrzo i prikolice. Ravlić je nastavio kružiti Zagrebom, dvije njegove prikolice provozale su se Ilicom, potom nakratko stale pred ulazom Hrvatske televizije na Prisavlju, produžile do TV Nove i RTL televizije.

Ravlić pred zgradom HRT-a

Dolazak pred Biskupsku konferenciju

“Jedino su iz RTL-a izašli novinari i porazgovarali sa mnom. Odlučio sam potom provozati prikolice do Zaprešića i Samobora. Pa smo se uputili na parking Westgatea. Potom smo otišli u hotel da se odmorimo jer nas je sutradan, u ponedjeljak, čekao naš glavni cilj: odlazak pred zgradu Hrvatske biskupske konferencije”, priča Ravlić.

Izjutra u ponedjeljak, dvije prikolice s jumbo-plakatima dospjele su na Ksaver i prvo su ih postavili pred zgradu Vojnog ordinarijata, nadomak zgrade HBK-a. Kada su pronašli prikladno mjesto gdje mogu postaviti prikolice s prosvjednim jumbo-plakatima, premjestili su ih najbliže moguće ulazu, uz stepenice koje vode do Hrvatske biskupske konferencije.

Pred zgradom Vojnog ordinarijata

U HBK-u ih nitko nije htio primiti

O epizodi pred zgradom HBK Telegram je već pisao, no ono što se dogodilo sljedećeg dana, u utorak, 7. lipnja, vrlo je zanimljivo. Kao što smo pisali u ponedjeljak, prvog dana prosvjeda pred zgradom HBK-a, Ravlić je razgovarao s Lucom Dabić, tajnicom generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije, dr. Krunoslava Novaka, i zamolio za razgovor s nadbiskupom Želimirom Puljićem, predsjednikom HBK.

“Rekla mi je da dođem sljedećeg dana izjutra oko devet ili deset sati jer da me danas nitko ne može primiti. A kad smo došli sutradan, priča se promijenila. Gospođa Dabić pozvala je policiju nezadovoljna što smo snimali zgradu HBK-a i naše plakate postavljene ispred ulaza. Policija je došla, već su nas poznavali i nisu nam pravili probleme. Zamolili su nas da maknemo prikolice, ali sam to odbio”, priča Ravlić i objašnjava kako mu je tajnica generalnog tajnika HBK-a, Luca Dabić rekla da se ponaša nepristojno i pitala ga kako bi se on osjećao da netko dođe pred njegovu kuću i počne snimati, na što je odgovorio kako Hrvatsku biskupsku konferenciju osjeća kao svoju kuću, jer je vjernik.

Kad su vidjeli da ih u HBK-u nitko ne želi primiti, Ravlić, snimatelj i vozač uputili su se na Kaptol. Oko 17 sati pozvonili su na broju 22, vrata im je ljubazno otvorila časna sestra Anđela i pitala što žele. Objasnili su razlog dolska i rekli kako bi se željeli sastati s kardinalom Josipom Bozanićem, a ona ih je zamolila da pričekaju. Potom je iz kardinalova ureda došao prečasni Marko Kovač, a potom im se pridružio i velečasni Matej Markić. Ravlić kaže kako su ih primili s poštovanjem i uvažavanjem. Dopustili su im i da automobilom uđu u prostor Kaptola i pozvali ih na razgovor u jedan od ureda.

Potrošili milijune na luksuzno uređenje

“Vrlo detaljno, gotovo sat vremena, objašnjavao sam razlog mog prosvjeda, upoznao ih kako sam prije dvije godine o svemu pisanim putem obavijestio i kardinala Bozanića, ali da nikakvih pomaka u rješavanju problema nije bilo. Detaljno sam im ispričao kako sam prevaren i kako je moja obiteljska tvrtka RAMS zbog neplaćenog duga Biskupije zapala u ozbiljne probleme. Pojasnio sam da moj cilj nije štetiti ugledu Katoličke crkve, jer joj i sam pripadam i ne želim im otežavati situaciju nakon incidenata poput onog kada je svećenik Domagoj Kelava ispred župnog dvora u Sukošanu nedavno pretukao časnu sestru Anetu, o čemu se mnogo pisalo”, prepričava.

“Prije nego što sam započeo prosvjed”, nastavlja Ravlić, “poslao sam pismo biskupu Đuri Hraniću i zamolio da spor riješimo mirno, no nikakvog odgovora nisam dobio. Tražim samo novac koji mi pripada i ne vjerujem u opravdanja koja su dolazila od biskupa Srakića kako Biskupija trenutno nema novca, jer su upravo u to vrijeme uređivali zgradu bivše plućne bolnice u Osijeku, zgradu koju im je vratila država.

Ondje je za uređenje zgrade Biskupskog vikarijata potrošeno 40-ak milijuna kuna, na luksuzne tapete i vrhunsku keramiku, skupocjene tepihe, klimatizaciju, grijanje i liftove, a nisu imali novca da meni plate obavljeni posao na gradnji Duhovno-rekreacijskog centra, koji sada iznajmljuju za komercijalne svrhe”, opisuje Ravlić razgovor na Kaptolu.

‘Držat ću ih tamo do sudnjega dana’

Veli i kako je rekao da mu se javilo nekoliko vlasnika prijevozničkih tvrtki i ponudilo da plakate istog sadržaja nalijepe na cerade svojih kamiona, no da je to odbio jer ne želi daljnju eskalaciju sukoba. Želi da se sve završi, da mu Biskupija plati dug i postupi temeljem pravomoćne i ovršne sudske presude Visokog trgovačkog suda kojom mu treba platiti oko 1,8 milijuna kuna. Kaže kako ga je ohrabrila potpora građana i kako su mu brojni vozači, dok je postavljalo prikolice s jumbo-plakatima pred zgradom Hrvatske biskupske konferencije i na drugim mjestima, trubili i mahali u znak podrške.

Dodaje kako su ga Kovač i Markić pozorno slušali, bilježeći što je govorio i obećali kako će o svemu izvijestiti kardinala Bozanića. Rekli su da Zagrebačka nadbiskupija ne može puno pomoći jer je Đakovačko-osječka biskupija autonomna i kako bi problem trebalo rješavati ondje. Ravlić se nakon razgovora na Kaptolu vratio u Osijek, a jumbo-plakati na prikolicama s likom Pape Franje i dvojice đakovačkih biskupa, Hranića i Srakića, s porukom ”Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!”, na hrvatskom i talijanskom jeziku, ostale su pred zgradom Hrvatske biskupske konferencije.

Pitamo Ravlića dokle ih ondje kani držati. ”Ako treba i do sudnjega dana”, odgovara. Najavljuje nastavak akcije, ali po običaju, o sadržaju ne želi govoriti.