Nekad je nužno odabrati stranu

Pogled u BiH gdje su danas izbori. Najveća bitka je u Sarajevu

Danas se u BiH održavaju lokalni izbori, s izuzetkom Mostara

An elderly couple is sitting at a bus stop in Sarajevo, which is plastered with pre-election posters of the SDA party, otherwise known as the Bosniak Muslim Party. They are not really interested in the posters behind them.



Local elections 2020 in Bosnia and Herzegovina

These local elections come at a time of the Covid-19 pandemic, which has seen a sharp rise in the number of people infected every day in Bosnia since early October. After the heinous scandals over the procurement of medical equipment during the first wave of the pandemic in Bosnia and Herzegovina, the question is whether the voters will punish the political parties whose members were involved in the mentioned scandals. Because of Covid-19, pre-election rallies are banned or restricted with the approval of gatherings of very few people. The favorites, as always during the last 25 years since the end of the war in Bosnia, are parties with nationalist signs of the three constituent peoples in Bosnia and Herzegovina (Bosniaks, Serbs and Croats). Still, there is hope that the center's civic parties in conjunction with left-wing parties could make a surprise. We will see that after November 15, 2020.
//HADROVICAHMED_1750.13176/2010211713/Credit:Ahmed Hadrovic/SIPA/2010211715,Image: 564872134, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no

Čitava kampanja se nikako nije mogla otresti ratnih tema, optužbi i analiza oko toga tko je što radio u ratu, tko je patriot, a tko nije, što je najviše forsirala SDA u obračunu s kandidatima Naše stranke u Sarajevu. Čime dolazimo do najvažnije teme ovih izbora, a to je vlast u Kantonu i u gradu Sarajevu. Naime, bez obzira na to što Milorad Dodik i njegov SNSD imaju ozbiljnu opoziciju u Republici Srpskoj i što je moguće da ostvari i lošiji rezultat od onoga kojem se nada, u sadržajnom smislu između politika svih vodećih stranaka u tom entitetu nema neke bitnije razlike.

Lokalni izbori koji se danas održavaju u Bosni i Hercegovini, s izuzetkom Mostara čiji će građani ipak nakon 12 godina konačno moći birati lokalnu vlast, ali tek 20. prosinca, su posljednji pred dvogodišnju pauzu bez ikakvih izbora. Slično kao i u Hrvatskoj, ta pauza u kojoj neće biti skorije kampanje na vidiku predstavlja jedini period u kojemu je moguće očekivati nekakve konkretne reformske politike kojima bi se vladajući eventualno mogli zamjeriti vlastitom biračkom tijelu.

No, prateći situaciju posljednjih godina u Bosni i Hercegovini, izgledi da se nešto u toj zemlji i politici koja se u njoj vodi istinski promijeni gotovo su zanemarivi. Do istinskih promjena je pogotovo teško doći u ovakvom političkom uređenju zemlje, koga najbolje ilustrira činjenica za koje se sve razine vlasti održavaju današnji izbori. Biraju se tako 64 općinska vijeća u Federaciji Bosne i Hercegovine, 56 skupština općina u Republici Srpskoj, 120 načelnika općina u BiH, 14 gradskih vijeća u Federaciji BiH, sedam skupština gradova u Republici Srpskoj, 22 gradonačelnika u BiH i Skupština Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.

Kampanja prepuna bizarnosti

Dokazala je to i upravo završena kampanja koja je po bizarnostima, tipu marketingu i temama kojima se bavila većim dijelom izgledala kao da je riječ o epizodi kultne “Top liste nadrealista”, a ne o nekakvoj ozbiljnoj kampanji. Neinventivni plakati, dizajn za kojeg je sasvim očito da se malo tko s njim ozbiljno pozabavio, ogromni plakati na svakom uglu i gotovo duž svih cestovnih koridora s klasičnim portretima kandidata, pojedinačno i skupno, potom kandidati koji su se slikali kraj plakata s vlastitim fotografijom i to objavljivali na društvenim mrežama, a bilo je čak i onih koji su napravili kartonske replike vlastitih fotografija u prirodnoj veličini pa ih postavljali uz cestu, naravno također se fotografirajući kraj njih.

Je li im ovdje kao uzor poslužila Kolinda Grabar-Kitarović koja je istu takvu kartonsku repliku vlastite fotografije postavila na Pantovčaku s idejom da se ljudi fotografiju s maketom, vjerojatno nikada nećemo saznati, ali da je ona tu vrstu kiča uvela u mainstream na ovim prostorima, nitko joj ne može oduzeti. Zapaženu, ali jednako bizarnu kampanju odradio je nezavisni kandidat za gradonačelnika Bihaća, Emdžad Galijašević, uz pomoć nekadašnjeg pjevača Bijelog dugmeta, Alena Islamovića. Galijaševiću su video-potporu, između ostalih dali i Goran Bregović, Bruno Langer i Stipe Mesić, pri čemu se Bregović čak i u tom kratkom videu pokazao kao mag marketinga.

Poruke tragičnije od vizualnog izgleda

Poruke na plakatima i u čitavoj kampanji su uglavnom bile čak i tragičnije od vizualnog izgleda pa se tako zanemariv broj stranaka i kandidata zaista bavio komunalnim problemima sredina u kojima se natječu i budućih izgleda te načina života u tim gradovima, dok se najveći broj njih bavio tzv. visokom politikom, plasirajući ideje poput onih da je njihova politika ulazak u Europsku uniju i NATO, a vrhunac bizarnosti zabilježen je kod onih koji su na plakatima navodili da su djeca ili unuci ratnih veterana.

I inače čitava kampanja se nikako nije mogla otresti ratnih tema, optužbi i analiza oko toga tko je što radio u ratu, tko je patriot, a tko nije, što je najviše forsirala SDA u obračunu s kandidatima Naše stranke u Sarajevu. Čime dolazimo do najvažnije teme ovih izbora, a to je vlast u Kantonu i u gradu Sarajevu. Naime, bez obzira na to što Milorad Dodik i njegov SNSD imaju ozbiljnu opoziciju u Republici Srpskoj i što je moguće da ostvari i lošiji rezultat od onoga kojem se nada, u sadržajnom smislu između politika svih vodećih stranaka u tom entitetu nema neke bitnije razlike.

Zanimljiva situacija u Tuzli i Sarajevu

Zanimljivo će biti i u Tuzli gdje je Jasmin Imamoviću iz SDP-a, čovjek koji je odradio nekoliko mandata na čelu grada, dobio ozbiljnu konkurenciju iz lijevo-liberalnog spektra, no kako god da se u Tuzli završi, ne dovodi se u pitanje temeljno ideološko određenja grada. U Sarajevu pak gledamo vrlo neizvjesnu kampanju između konzervativne i nacionalističke SDA s jedne strane te tzv. četvorke koju predvode SDP i Naša stranka, pa bismo je mogli smatrati lijevo-liberalnom, što te dvije stranke doista u nekom civilizacijskom smislu i jesu.

No, činjenica da važan faktor u koaliciji predstavlja autentično klerikalna i jednako nacionalistička stranka Narod i pravda, Elmedina Dine Konakovića, čovjeka koji je otišao iz SDA stvari postaju kompliciranije. Uspije li ta verzija bosanskohercegovačkog Mosta steći značajniju političku moć i eventualno dođe u poziciju da ugrozi monopol SDA na bošnjačkoj političkoj sceni, moglo bi se lijevo-liberalnoj sceni dogoditi to da je tjerajući lisicu istjerala vuka.