Pogledao sam novu srpsku seriju o odnosu Tita i Jovanke. Raskošna je i bitna za razumijevanje zajedničke prošlosti

Markovina o dokumentarnoj seriji 'Jovanka Broz i tajne službe' koja se upravo prikazuje na RTS-u

Neki opći dojam nakon prve četiri epizode jeste taj da serija potvrđuje sve one kuloarske i mitološke priče o pogubnom Jovakinom utjecaju na Tita, o spletkama koje je poduzimala i dalekosežnim problemima koje je takvo djelovanje proizvelo

Činjenica da je u jeku prevrednovanja Jugoslavije u srpskoj javnosti, javna radio televizija producirala korektnu i zanimljivu dokumentarnu seriju o odnosu Jovanke Broz i UDBE te o njenom kontroverznom odnosu s Titom, svjedoči u prilog tezi da, bez obzira na sveobuhvatan trud, resurse i institucije koji su im stajali i stoje na raspolaganju, nacionalisti jednostavno nisu uspjeli nametnuti isključivo revizionističku sliku prošlosti, niti eliminirati interese istraživača za nasljeđe Jugoslavije.

Inače je zanimljiva ta amplituda odnosa prema Jugoslaviji i njenoj baštini u Srbiji. U devedesetima se, suprotno onome što se stvarno radilo na rušenju te zemlje i pokretanju ratova za jugoslavensko nasljeđe, nominalno tvrdilo da se zemlja brani i pokušava sačuvati pa je čak i zajednica Srbije i Crne Gore sačuvala to ime, da bi nakon tog perioda u javnosti počeo preovladavati stav kako su s jednom i s drugom Jugoslavijom Srbi bili na gubitku.

Raskošno producirana i ozbiljno predstavljena

S bitnom razlikom što je kraljevina postajala sve prisutnija u javnosti, i to kroz nostalgičarske elemente, dok je SFRJ uglavnom prikazivana ili malo istraživana, opet u senzacionalističkom ključu i kroz dubinsko odbacivanje. Što ipak nije smetalo prisvajanju kompletnog nasljeđa kao u slučaju proslave 75. godišnjice oslobođenja Beograda ili obilježavanja 60. godišnjice prvog samita Nesvrstanih.

Dakle, u jeku tih društvenih procesa, unutar kojih su sve glasnije inicijative da i Jugoslovenska kinoteka ili Jugoslovensko dramsko pozorište promijene ime, na RTS-u se ukazala dokumentarna serija ‘Jovanka Broz i tajne službe’ redatelja Nedjeljka Kovačića i scenariste Svetka Kovača, raskošno producirana i ozbiljno predstavljena javnosti, koja se pušta u prime-timeu ponedjeljkom. U seriji se pojavljuje čitav niz sugovornika i ozbiljnih povjesničara pa i onih iz Hrvatske, poput Goldsteina, Jakovine i Klasića, ali i bivših političara i ljudi koji su bili Titovi bliski suradnici.

Plejada poznatih likova i događaja

Uz ovaj razgovorni dio i brojne arhivske snimke, od kojih su najimpresivnije one s putovanja Galebom, serija ima i ono što se u ovakvim dokumentarnim projektima najčešće ispostavlja kao problem, a to je igrani dio, u kojem, između ostalih, glume Snežana Savić, Nebojša Dugalić, Milica Tomašević, Gordan Kičić, Strahinja Blažić, Bojan Žirović i Maja Šuša. On međutim, iako na trenutke izgleda neprirodno nakalemljeno na ostatak materijala i s isforsiranom glumom, ipak ne ometa radnju, a nekada je čak i zanimljivo nadopuni, posebno nakon što se čovjek navikne na te dijelove.

U sadržajnom smislu, u fokusu su odnos Tita i Jovanke, njezin poseban odnos sa Stevom Krajačićem, zatim general Žeželj i Aleksandar Ranković te čitava plejada likova iz tog doba, preko kojih pratimo dramu koja se odvija u pozadini događaja koji su umnogome odredili jugoslavensku vanjsku, ali i unutrašnju politiku. S jedne strane je priča o Nesvrstanima, a s druge ona o Rankovićevoj smjeni i općenito reorganizaciji tajnih službi i zemlje u cjelini.

Dobar dojam nakon četiri epizode

Neki opći dojam nakon prve četiri epizode jeste taj da serija potvrđuje sve one kuloarske i mitološke priče o pogubnom Jovakinom utjecaju na Tita, o spletkama koje je poduzimala i dalekosežnim problemima koje je takvo djelovanje proizvelo.

Nastavak serije u kojem ćemo dočekati njeno udaljavanje od Tita i praktično stavljanje u kućni pritvor sve do smrti, bit će sigurno zanimljiviji, ponajprije iz vizure autorskog predstavljanja raspada zemlje i njenih posljednjih godina.

Ono što je pak već sada moguće zaključiti, jeste to da imamo vrlo gledljivu seriju koja još jednom potvrđuje kako dijelimo zajedničku prošlost i kako je puno bolje možemo razumijeti kada je promatramo iz različitih perspektiva, nego samo iz jedne.