Pojavili su se ozbiljni problemi u odnosima Kijeva i Washingtona. Ukrajini bi bilo pametno da ubrzo dovrši rat
Situacija nije vidljiva na prvi pogled - u javnosti Biden i Zelenski još uvijek djeluju blisko
Od početka ruske invazije u veljači 2022. godine, Ukrajina je primila daleko najviše pomoći koju SAD šalje stranim državama. To je prvi put da je jedna europska zemlja zauzela prvo mjesto među primateljima američke pomoći još otkada je administracija Harryja Trumana kroz Marshallov plan usmjerila goleme iznose u obnovu Drugim svjetskim ratom poharanog kontinenta. Kada se zbroji vrijednost gotovine i materijalne pomoći, ponajviše vojne, administracija predsjednika Joea Bidena poslala je Ukrajini više od 75 milijardi dolara, prema podacima Kielskog instituta za svjetsku ekonomiju.
Naravno, napadnutoj zemlji pomogli su i deseci drugih saveznika, uključujući većinu članica NATO-a i Europske unije, ali prilično je izvjesno da bez američke pomoći Ukrajina ne bi imala ni približno ovoliko uspjeha u obrani od ruske agresije. Realno gledano, da SAD nije naoružao Ukrajinu sustavima poput Javelina, HIMARS-a i drugih sad već proslavljenih oružja, rat bi vjerojatno već završio pobjedom Vladimira Putina.
Tri goruća problema
Zbog toga su prilično iznenađujuće informacije koje danas donosi Politico o napetostima koje su se pojavile na relaciji između Washingtona i Kijeva. Situacija o kojoj piše taj portal nije vidljiva na prvi pogled – u javnosti Biden i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski još uvijek djeluju blisko, što je dojam koji je pojačao iznenadni posjet američkog predsjednika Kijevu prije tri tjedna.
No, na temelju razgovora s 10 dužnosnika, zakonodavaca i stručnjaka, Politico navodi točke oko kojih se saveznici sve ozbiljnije razilaze. To su sabotaž Sjevernog toka, krvavu, iscrpljujuću obranu strateški nevažnog ukrajinskog grada Bahmuta; i ukrajinski planu za napad na regiju u kojoj su ruske snage ukopane gotovo već čitavo desetljeće.
Treba li i dalje braniti Bahmut?
Ruska vojska opsjeda Bahmut od početka ljeta 2022. godine, a napore da ga osvoje pojačale su prošle jeseni, nakon serije poraza koji su kulminirali ukrajinskim oslobađanjem Hersona. Grad u Donjeckoj oblasti proteklih nekoliko mjeseci najteže je bojište na stotine kilometara dugačkoj liniji fronta. Gubici obje strane procjenjuju se u desecima tisuća poginulih vojnika, a premda su najviše stradali plaćenici ruske organizacije Wagner, i ukrajinski branitelji podnijeli su strašnu žrtvu.
Bahmut je do danas pretvoren u tinjajuće ruševine među kojima su se ukopali ukrajinski vojnici, dok im Zelenski zabranjuje da se povuku. Više američkih dužnosnika i visokih vojnih zapovjednika izrazilo je zabrinutost da Ukrajina u tom gradu troši toliko ljudstva i opreme, da bi to moglo umanjiti njezinu sposobnost pokretanja velike protuofenzive koja se očekuje ovoga proljeća.
“Ne treba zanemariti ogroman trud koji su ukrajinski vojnici uložili u obranu Bakhmuta, ali mislim da je njegova vrijednost više simbolična nego strateška i operativna vrijednost,” rekao je ministar obrane Lloyd Austin. Riječ je o jasnoj poruci koju je Zelenski odlučio ignorirati, a odluku da se Bahmut nastavi braniti nametnuo je i zapovjedniku ukrajinske vojske Valeriju Zalužnom, koji je bio spreman narediti povlačenje.
Napetosti zbog sabotaže Sjevernog toka
Drugo problematično mjesto u odnosima Washingtona i Kijeva pojavilo se nedavno, kada su američke obavještajne službe prvi put sugerirale da je “proukrajinska skupina” odgovorna za uništenje Sjevernog toka. Svi detalji nisu izašli u medije, ali ono što je objavljeno ozbiljno je uzdrmalo teoriju na kojoj inzistira Ukrajina, prema kojoj je Moskva odgovorna za sabotiranje cjevovoda kojima je ruski plin bio isporučivan Europi.
Obavještajci su naglasili kako ne vjeruju da su Zelenski ili njegovi suradnici bili umiješani u sabotažu, ali Bidenova administracija signalizirala je Kijevu da se određena vrsta napada neće tolerirati izvan granica Ukrajine. Do slične situacije došlo je kada je pod automobil istaknutog ruskog nacionalista Aleksandra Dugina podmetnuta bomba, koja je usmrtila njegovu kćer.
Zelenski je tvrdoglav
Treća krizna točka zasad se samo nazire, ali ako Ukrajina u ranije spomenutoj ofenzivi uspije potisnuti okupatore s područja između rijeke Dnipra i Crnog mora, ta bi točka mogla postati najveći problem u odnosima SAD-a i Ukrajine. Temelj problema leži u tome što Zelenski od početka rata neumoljivo inzistira da se čitav nacionalni teritorij Ukrajine mora vratiti pod kontrolu Kijeva, i to prije početka bilo kakvih pregovora s Rusijom. To uključuje i poluotok Krim, koji je pod kontrolom Rusije od 2014. godine
Takva nepopustljivost ne sviđa se Washingtonu, gdje strahuju od reakcije Moskve u slučaju većeg ukrajinskog napada na poluotok koji ima golemu stratešku vrijednost za kontrolu Crnog mora. Državni tajnik Antony Blinken dao je do znanja Kijevu da bi ukrajinsko potencijalno oslobađanje Krima bila crvena linija za Putina, što bi moglo dovesti do dramatične eskalacije, koja bi mogla završiti uporabom nuklearnog oružja.
Može li Ukrajina uopće osloboditi Krim?
Osim toga, u Pentagonu postoje ozbiljne sumnje oko toga hoće li ukrajinske snage moći izbaciti Rusiju s Krima čak i kada budu u potpunosti naoružane sofisticiranim zapadnim oružjem. Uspješan napad na poluotok koji je s kopnom povezan vrlo uskom prevlakom gotovo je nemoguć bez pomorskih snaga, a mornarica je rod vojske u kojem Ukrajina najviše zaostaje za neprijateljem.
Izvjesno je da bi inzistiranje na oslobađanju Krima moglo bi značajno produžiti rat. Iako se Biden u javnim istupima čvrsto drži politike prema kojoj će sve odluke od vođenju sukoba i sklapanju mira prepustiti Zelenskom, ukrajinskom predsjedniku već je signalizirano da Amerika ne može zauvijek podržavati Ukrajinu onom količinom pomoći koju je slala tijekom proteklih godinu dana.
Rat bi trebalo završiti prije izbora
Jasno je da tri spomenuta spora zasad nisu toliko ozbiljna da bi mogla dovesti do raskidanja saveza između SAD-a i Ukrajine. Ali očito je i to da odnos saveznika više nije idiličan, te da bi u dogledno vrijeme mogle uslijediti veće napetosti oko pitanja kako će i kada rat završiti. S obzirom na to da se iduće godine u SAD-u održavaju predsjednički izbori, nije isključeno da u Bijelu kuću zasjedne Donalda Trumpa ili netko sličan njemu, što bi moglo dovesti do naglog prekida američke podrške Ukrajini.
Posljedice nadolazećih izbora Kijev bi mogla osjetiti i ranije, ako Biden procjeni da mu šanse za drugi mandat ugrožava nezadovoljstvo američkih građana zbog golemih troškova rata u Ukrajini. To znači da bi Zelenski i njegovi suradnici trebali početi razmišljati o završavanju rata tijekom ove godine. Kako im za postizanje zadovoljavajućeg odnosa snaga za pregovaračkim stolom treba još barem jedna velika vojna pobjeda, proljetna ofenziva čini se posve izvjesnom.