Policajci otkrili najveću tvornicu droge u Europi pa shvatili da iza nje stoje Vučićevi ljudi. Detalji su ludi
S istraživačkim novinarom tjednika NIN Vukom Cvijićem razgovarali smo o megaaferi Jovanjica
“Svaka država ima svoju mafiju, ali je samo kod nas mafija imala svoju državu”. Tim riječima je 2003. godine pokojni srbijanski premijer Zoran Đinđić, koji tjedan prije nego će na njega Zemunski klan izvršiti atentat, komentirao zbilju svoje zemlje koja će se, kako će se kasnije pokazati, trajno urezati u DNK političkog funkcioniranja Srbije.
Posljednje tri i pol godine Srbiju potresa afera Jovanjica. Riječ je se o istoimenoj farmi nedaleko od Beograda na kojoj je otkrivena, kako je to opisao inspektor koji je sudjelovao u istrazi ovog slučaja, najveća plantaža marihuane na području Europe, a s kojom su povezani brojni akteri iz samog političkog vrha. Afera je ponovno u fokusu zbog svjedočenja dvojice inspektora, Slobodana Milenkovića i Dušana Mitića koji su zaslužni za njezino otkriće.
Uske veze s vladajućima
Policijske inspektore je do farme, na kojoj se marihuana proizvodila od 2016. do 2019. godine, doveo njezin vlasnik Predrag Koluvija, poduzetnik koji je od države dobivao višemilijunske poticaje za Jovanjicu i koji je dubinski uvezan s policijskim, obavještajnim i vladajućim strukturama u Srbiji.
Njegove veze sežu sve do bivšeg šefa tamošnje tajne službe BIA-e, aktualnog ministra unutarnjih poslova Bratislava Gašića, te do predsjednika države Aleksandra Vučića.
Koluviju se nerijetko moglo vidjeti u Vučićevu društvu, a on je Jovanjicu, koju se u javnosti predstavljalo kao farmu na kojoj se proizvodi organsko voće i povrće, često hvalio. Dvojac je viđen i na raznim gospodarskim forumima unutar i izvan države.
Velika tvornica marihuane
Dobro upućeni u ovaj slučaj kažu kako se priča o Jovanjici ne bi otkrila da Koluviju u studenom 2019. nije zaustavila policija na autocesti Beograd-Niš. On se s vozačem nalazio u luksuznom Audiju A8 koji je autocestom jurio s upaljenim rotirkama.
Sumanutu jurnjavu primijetila je ekipa policije koju su pretekli, a s kojom se nalazio spomenuti inspektor Slobodan Milenković, inače načelnik Četvrtog odjela za borbu protiv droge u beogradskoj policijskoj upravi, ujedno i sin policijskog generala i dugogodišnjeg tjelohranitelja Slobodana Miloševića.
Kada su Koluviju zaustavili, on je policajcima dao lažne dokumente MUP-a. Nakon što je utvrđeno da ti papiri nisu vjerodostojni, s vlasnikom Jovanjice uputili su se prema farmi. Kada su došli na nju, shvatili su da se baš i ne radi o mjestu za uzgoj hrane, već o ogromnoj tvornici marihuane.
Enormni politički pritisci
Kanabis nije jedina stvar koju su tamo zatekli. Među više od 60 tisuća stabljika nalazili su se i mnogi zaposlenici BIA-e, vojne tajne službe VBA-e i Ministarstva unutarnjih poslova, koji su brinuli za sigurnost farme.
Otkriće Jovanjice ozbiljno je uzdrmalo srbijansku vlast, a kada su otvorene istrage i započeli sudski procesi, inspektor Milenković i njegov kolega Mitić, koji su ukazali na spregu politike i kriminala, pretrpjeli su ogromne pritiske koji su ponajviše dolazili iz političkih i obavještajnih krugova.
Vučić branio Koluviju
O jednoj od najskandaloznijih afera u Srbiji Telegram je razgovarao s Vukom Cvijićem, istraživačkim novinarom utjecajnog beogradskog tjednika NIN, koji je ekstenzivno pratio slučaj u koji su ljudi u samom vrhu struktura vlasti umočeni do krajnjih granica.
Kada je otkrivena afera Jovanjica, priča Cvijić, u tabloidima bliskima režimu zajedno s pojedinim političarima iz vladajućih redova krenule su difamacije protiv inspektora Milenkovića i Mitića, a govornica srpskog parlamenta koristila se za obračun sa svima koji iznose sumnje o aferi. “Sam predsjednik Srbije u jednom trenutku stavio se u ulogu odvjetnika prvooptuženog Koluvije.
No, njegov stvarni odvjetnik je jedan od dužnosnika vladajuće Srpske napredne stranke, Vladimir Đukanović. On je, kao i mnogi drugi političari, govornicu parlamenta koristio za obranu Koluvije. S njim je napravio i televizijski intervju, a zbog toga je imao postupak pred Odvjetničkom komorom zbog nedostojnosti. Zbog toga je novčano kažnjen”, priča Cvijić.
Dopisivanje sa šefom BIA-e
Skreće nam pažnju i na ministra Gašića koji je bio usko vezan za Koluviju. Njihov odnos je do posljednjeg detalja raspleo u članku za ovotjedno izdanje NIN-a. Kako kaže za Telegram, između Gašića i vlasnika Jovanjice postojalo je nešto više od običnog poznanstva.
“Gašić se dopisivao s Koluvijom dok je bio čelnik BIA-e, on je to priznao. Kazao je kako su razmijenili poruke oko Dana BIA-e, međutim inspektor Mitić je u svom svjedočenju naveo da je ta prepiska bila puno sadržajnija te da se Koluvija hvalio koliko je on zapravo blizak s aktualnim ministrom policije.
To nikada nije ispitano do kraja jer nije napravljeno vještačenje svih njegovih mobitela, a niti mobitela predstavnika vlasti koji se vežu uz Jovanjicu, među kojima je i Vučićev brat Andrej Vučić, kojeg su neki iz opozicije označili kao osobu povezanu s farmom”, kaže Cvijić.
Vulin snimljen na Jovanjici
A predstavnici vlasti bili su rado viđeni gosti na Jovanjici. Zoran Babić, član predsjedništva Srpske napredne stranke bio je u obilasku farme 2016. i tom prilikom kazao da su poduzetnici poput Koluvije pravi primjer da se uz dobar poslovni plan u Srbiji može postići uspjeh.
Jedna od najistaknutijih persona koje se moglo vidjeti na Jovanjici, a čije je kasnije tumačenje njegova pojavljivanja tamo izazvalo salve smijeha, svakako je aktualni šef BIA-e i bivši ministar resora povezanih s policijom, obavještajcima i vojskom, Aleksandar Vulin. Televizijske kamere snimile su ga na Jovanjici 2015., kada je obnašao jednu od silnih ministarskih dužnosti u svojoj političkoj karijeri – onu ministra rada.
Obučen u plavo radničko odijelo, s navučenim bijelim gumenim rukavicama na rukama, Vulin je okopavao paradajz. “Srbija ima stotine tisuća hektara neobrađene zemlje, a Jovanjica je pokazatelj što bi zaista trebali raditi”, rekao je tada Vulin. Osim toga, na društvenim mrežama pojavila se i njegova fotografija s jednim od danas optuženih u aferi.
‘Imao je brojne afere’
“Vulin je kasnije kazao kako se uopće ne sjeća da je bio na Jovanjici. Očito nije mogao smisliti bolji izgovor za to, a sada je još i pod sankcijama jedne od najmoćnijih zemalja u svijetu, SAD-a i to zbog povezanosti s organiziranim kriminalom”, kaže Cvijić.
S obzirom da je Vulin pod sankcijama SAD-a i zbog trgovanja narkoticima, pitamo Cvijića je li to zbog Jovanjice, no on kaže da se to ne može sa sigurnošću tvrditi. “Vulin je imao brojne afere.
Uostalom, on je bio šef ureda Koordinacijskog centra za Kosovo i Metohiju, a tu je imao nekih korupcijskih afera, od uniformi koje su naručene pa nikada nisu poslane, ili kamera koje su nabavljene, a nikada nisu postavljene. Ne znamo koje su sve veze i na što se misli kada se spominje Vulin”, govori.
Pronađeni dokumenti VBA-e
Koluvija, očito, nije samo bio dobro povezan s dužnosnicima BIA-e, nego i VBA-e. Tijekom pretresa njegovih ureda na Jovanjici pronađen je dokument VBA-e u kojem je bilo navedeno da je Koluvija potpukovnik u toj službi. “Njegova povezanost s policijskim i obavještajnim strukturama je zapravo neobjašnjiva.
Ranije je imao sitna kaznena djela i nije bio povezivan s ozbiljnim organiziranim kriminalom, pa se nameće logično pitanje kako je moguće da je na jednom mjestu uspio okupiti pripadnike često suprotstavljenih službi i stoji li iza svega netko moćniji”, priča Cvijić. Indikativno je i svjedočenje inspektora Mitića koji je na sudu kazao kako je konačni cilj akcije Jovanjica bila uhititi Gašića.
Kao što je ranije spomenuto, u trenutku izbijanja afere Jovanjica, Gašić je bio na čelnoj poziciji BIA-e, da bi nakon tog postao ministar unutarnjih poslova. Novinar NIN-a tumači kako se na čelnim pozicijama BIA-e, srbijanskog MUP-a i Ministarstva obrane, ali i u slučaju Jovanjice, uvijek može vidjeti iste aktere – Vulina i Gašića. Ili, kako je Civijić poentirao u svom tekstu za NIN: “Dok su se Aleksandar Vulin i Bratislav Gašić mijenjali na najvažnijim pozicijama u sigurnosnom sektoru, na Jovanjici je cvjetala marihuana.”
Obavještajci pratili Milenkovića
“U međurazdoblju kada je Gašić već bio ministar policije, a Vulin još uvijek nije postavljen na čelo BIA-e, u studenome 2022. inspektor Milenković otkrio je da ga prate pripadnici ove tajne službe i to tako da je savladao jednog od njih. Iz BIA-e nikada nije stiglo objašnjenje zašto su ga pratili.
Inspektori su tri puta pozivani na poligraf, a jedan od poligrafista bio je Dejan Kojić, brat Ivice Kojića, šefa kabineta predsjednika Srbije. Goran Colić, koji je ujedno bio na visokoj poziciji u BIA-i, prešao je u MUP s Gašićem i postao šef unutarnje kontrole koja sada proganja Milenkovića i Mitića.
Colić je uvijek bio zadužen za neke, recimo to tako, važne poslove. Kako smo objavili u NIN-u, čuvao je Vojislava Šešelja kad se ovaj vraćao iz Haaga, bio je član uprave nogometnog kluba Partizan, pa se kasnije u tu priču uključio Velja Nevolja. Colić je bio i jedan od dvojice policajaca koji su pratili Darka Šarića kada se predao, ali ni ta predaja nikada nije do kraja objašnjena”, kaže Cvijić.
Progon neistomišljenika
Afera Jovanjica teško se može usporediti s bilo kojom aferom na ovim prostorima ili u svijetu. To potvrđuje i Cvijić. Kaže kako takvo što nije vidio niti u zemljama koje su bile označene kao sjedište organiziranog kriminala i narkokartela. “Niti u tim zemljama visoki dužnosnici i državne službe nisu tako združeno branili afere, kao što je to u Srbiji slučaj s Jovanjicom”, kaže Cvijić.
Jovanjica je, kaže novinar NIN-a, dobar primjer toga što se dogodi kada se na neki način zarobe sve institucije u državi u kojoj je vlast praktički u rukama jednog čovjeka. “Moram napomenuti da postoji više takvih slučajeva, poput onog zviždača Aleksandra Obradovića koji je otkrio korupcijski skandal s izvozom oružja u državnoj tvrtki Krušik pa je, umjesto da bude nagrađen što je ukazao na korupciju, bio uhićen. To se događa i s policajcima koji nešto otkriju.
Policajac Dejan Jović koji je uhitio Velju Nevolju bio je proganjan, svi šefovi BIA-e koji su bili zaslužni za akciju ‘Balkanski ratnik’ su smijenjeni i provučeni kroz tabloidno blato. Krim inspektor Milan Vukomanović iz Kragujevca, koji je istraživao najvećeg trgovca oružjem u Srbiji Slobodana Tešića, je također proganjan i otjeran. Policajac Nebojša Blagotić iz Niša koji je vodio istragu protiv Vučićevog kuma i vlasnika Informera Dragana J. Vučićevića također je poslan u penziju protiv svoje volje”, priča Cvijić.
Pravosudni epilog afere
Afera Jovanjica je dobila i svoj sudski epilog u vidu Jovanjice 1 i Jovanjice 2, a prvooptuženi u oba slučaja je Koluvija. U Jovanjici 1 je optužen da je organizirao uzgoj i prodaju marihuane, a u Jovanjici 2 da je bio vođa grupe koju su činili policajci i pripadnici drugih sigurnosnih službi, koji su osiguravali Jovanjicu i pomagali vlasniku farme. No, suđenje u slučaju Jovanjice 2 nikad nije krenulo jer se konstantno odgađa pripremno ročište, to se dogodilo već više od 20 puta.
U javnom prostoru objavljeno je kako bi se oba predmeta mogla spojiti u Jovanjicu 3, ali do toga još nije došlo. “Milenković je podnio kaznenu prijavu za Jovanjicu 3, a u njoj postoji jedno ime i dosta NN, odnosno nepoznatih osoba. Taj predmet bi trebao otkriti tko je od struktura vlasti umiješan u slučaj. Postoje sumnje da se možda ne bi moglo provesti istragu za Jovanjicu 3 zbog silnog pritiska vlasti”, kaže Cvijić.
‘Milenković ima detalje’
U sudskim postupcima je do sada svjedočio samo Mitić, a Milenkovićevo svjedočenje tek slijedi. Pitamo Cvijića što se može očekivati od Milenkovića na sudu. “Inspektor Mitić je rekao da Milenković ima detaljne informacije o Jovanjici i da može puno toga podrobnije objasniti – pritiske, ulogu ljudi iz MUP-a, Gašića i Vulina.
Ono što mi je bilo zanimljivo na posljednjem sudskom ročištu je da se dobar dio pitanja Koluvijinog odvjetnika odnosio na obranu ne njihovog branjenika, već Gašića, Vulina i Andreja Vučića”, objašanjava.
Jedno od ključnih pitanja koje se nameće u cijeloj priči je i može li istraga dovesti do samog vrha vlasti, do Aleksandra Vučića. “Trebalo bi provjeriti kakve su veze Vučića i Koluvije, jesu li malo dublje od onoga kada ga je vodio po gospodarskim forumima i javno ga branio”, tvrdi.
Srpska vlast u strahu
Pitamo Cvijića kakve su šanse da se institucije, koje su očito završile u kandžama jedne osobe, samog Vučića, oslobode i da djeluju neovisno. “Institucije se mogu osloboditi samo kada ljudi koji rade u njima počnu zaista raditi svoj posao, ne osvrćući se na političke pritiske. Za to je potrebna promjena volje”, tvrdi.
A političkih pritisaka nije bilo samo na institucije i inspektore koji su otkrili aferu, nego i na novinare koji su pisali o njoj, uključujući Cvijića. “Svi novinari koji su se bavili i pisali o takvim temama su predmet napada nekih dužnosnika i tabloida, pa tako i ja. To se, nažalost, stalno događa i postalo je uobičajeno, ali za mene je to znak da radim nešto dobro. Ako izostaju ti napadi onda bih mogao reći da sam negdje pogriješio”, kaže kroz smijeh.
“Za mene novinarstvo znači istraživanje. Istražujemo što vlast radi i radi li u javnom interesu, to je naš posao. Posao novinara u Srbiji nije lak jer prva stvar koju je ova vlast napravila, koja je bila i devedesetih na vlasti, je kontrola medija. Mnogi mediji u Srbiji su postali propagandni servisi ove vlasti koji se koriste i za obračun s novinarima koji se trude profesionalno raditi svoj posao”, dodaje. Na pitanje trebaju li, s obzirom na sve što je iznio, srpski političari biti u strahu, Cvijić zaključuju: “Već jesu.”