Politico: Kriza u Rusiji ne podsjeća na Oktobarsku revoluciju, već na neuspjeli puč koji je doveo do pada SSSR-a

Potom je s ukrajinskog jezika prešao na ruski pa poručio: “Čovjek iz Kremlja očito se jako boji i vjerojatno se negdje skriva. Siguran sam da više nije u Moskvi… On zna čega se boji jer je sam stvorio ovu prijetnju. Svo zlo, svi gubici, sva mržnja — on ih sam raspiruje. Što duže on može trčati između svojih bunkera, to ćete više svi izgubiti, svi oni koji su povezani s Rusijom.”

Putinovo vraćanje u prošlost

Putin, inače ljubitelj povlačenja povijesnih paralela, u subotu je podsjetio na ruski građanski rat koji je izbio 1917. godine dok se zemlja borila u Prvom svjetskom ratu – što pokazuje koliko je ozbiljno gledao na Prigožinovu prijetnju.

No, možda se, piše Politico, Putin trebao osvrnuti na neuspjeli puč u kolovozu 1991. protiv tadašnjeg sovjetskog čelnika Mihaila Gorbačova. Tada su tvrdolinijaši Komunističke partije, bijesni zbog njegovih pokušaja da progura reforme, zatočili Gorbačova i dovezli svoje tenkove u Moskvu.

Poput Prigožinove neuspjele pobune, kolovoški puč 1991. bio je kratkog vijeka – trajao je samo tri dana. Međutim, posljedice su bile katastrofalne za Sovjetski Savez – dovele su do gubitka povjerenja u komunistički režim, a do prosinca 1991. SSSR-a više nije bilo, podsjeća Politico.

Uloga Wagnera u ratu

Poznato je da su Wagnerovi plaćenici odigrali važnu ulogu u ruskoj invaziji na Ukrajinu. Kao neslužbeni ogranak oružanih snaga Kremlja, regrutirani iz ruskih zatvora i uličica, bili su među Putinovim najpotrošnijim ljudima. Ljudi s kapacitetom za užasna divljaštva, uključujući pogubljenja dezertera maljevima, bačeni su u najbrutalnije bitke te tako postali otpaci u čuvenoj ruskoj vojnoj mašini za mljevenje mesa, piše Politico.

Prošle zime, kada su ruske snage bile iscrpljene i demoralizirane uslijed rastuće ukrajinske protuofenzive koja je vratila Harkov i Herson, Moskva je upotrijebila Prigožinove plaćenike da popuni rupe u bojištu i da svojim regularnim trupama omogući predah.

Wagnerove snage bile su ključne u bitci za Bahmut, strateški grad u istočnoj Ukrajini koji je vidio neke od najžešćih borbi i najveće ruske gubitke u ratu.

Gdje će sada Wagnerovi plaćenici

Pitanje koje se svima nameće je – što se sada događa s paravojskom plaćenika koju je kontrolirao Prigožin. Preciznije, gdje idu nakon povlačenja iz Rusije. Podsjetimo, Prigožin je pristao na dogovor koji je uključivao zaustavljanje napredovanja njegovih plaćenika prema Moskvi i odlazak u izgnanstvo u Bjelorusiju. Bjeloruski vođa Aleksandar Lukašenko, snažan Putinov saveznik, pružio mu je utočište.

Kada je Prigožin uklonjen s puta, i vjerojatno izbjegava sve prozore tijekom navodnog egzila u Bjelorusiji, 25.000 Wagnerovih plaćenika će se ili vratiti odakle su došli ili potpisati ugovore s ruskim Ministarstvom obrane. Međutim, oni koji eventualno i potpišu nove ugovore teško sada mogu učiniti veliku razliku na ratnom polju, smatra Politico.

“Wagner je ruskoj vojsci kupio vrijeme tijekom zime”, rekao je Mick Ryan, vojni strateg i umirovljeni general bojnik australske vojske. “Ali s Wagnerom ili bez njega, Rusiji će biti teško pobijediti u ovom ratu”, dodao je. “Ukrajinci su apsolutno posvećeni spašavanju svoje zemlje, bore se za svoju slobodu. Rusi su na neki način zainteresirani za borbu protiv Ukrajine, kao i za međusobnu borbu.”

Prilika za Kijev

Pitanje je i koliko uopće Putin može vjerovati donedavnim Wagnerovim borcima, koji su bili spremni napasti Moskvu na Prigožinov znak. “Rusija je zapravo izgubila 25.000 vojnika. Na svakoga od njih (wagnerovaca) će se gledati sa sumnjom i smatrat će ih nepouzdanima”, rekao je za Times radio umirovljeni general pukovnik Ben Hodges, bivši general američkih snaga u Europi.

Istodobno, izvanredna događanja u Rusiji dali su ukrajinskim snagama prijeko potreban moralni poticaj. “To je snažan dokaz da se Rusiju može pobijediti i dobro je da je svijet to vidio”, rekla je ukrajinska zastupnica Kira Rudik.

Prigožinova pobuna prisilila je Kremlj da ojača kontrolu nad ruskim teritorijem, umjesto da svu moć svojih oružanih snaga usmjeri na Ukrajinu. To otvara prostor za Kijev – ako može dobiti vojnu opremu za koju kaže da je potrebna za probijanje ruskih pozicija.

Zlokoban znak za Putina

“Ako Ukrajinci to mogu iskoristiti, posebno na istoku, u blizini Bahmuta, na kraju dana im treba samo jedan prodor”, rekao je Ryan, vojni strateg. “Ako probiju rusku obranu i zadrže taj prodor otvorenim, Rusi će biti u pravim problemima – vrlo su krhki. Ukrajinci samo jednom to trebaju učiniti, a Rusi će nakon toga loviti svoj rep”, dodao je umirovljeni general bojnik australske vojske.

Uz sve to, Prigožinova gomila poruka na kanalu Telegram dovela je do općeg osjećaja među njegovim sunarodnjacima da “specijalna vojna operacija” ne ide onako kako bi trebala te da su, u najmanju ruku, Putinom manipulirali ljudi iz njegova okruženja.

Prigožinova implikacija da je Putin nedodirljiv, slab te da ga je lako prevariti – potpuna je suprotnost slici koju je on pažljivo njegovao tijekom desetljeća na čelu Rusije. A da zapovjednik Wagnera ima i svoju publiku u Rusiji pokazale su scene iz Rostova na Donu, gdje je mnoštvo Rusa dočekalo Wagnerove plaćenike skandiranjem i klicanjem.

People cheer as Yevgeny Prigozhin and his mercenary group’s convoy depart from the city of Rostov.

Here’s the latest on aftermath of the Wagner Group mutiny in Russia https://t.co/GavaSAs2wN pic.twitter.com/eTykexgWsr

— Bloomberg Asia (@BloombergAsia) June 26, 2023

‘Ovo je tek početak’

Možda je još znakovitiji bio Wagnerov odlazak iz grada, dok su se njihovi tenkovi i teško naoružane snage povlačili iz Rostova, nakon dogovora s Kremljem. Masa ljudi im je aplaudirala i mahala Wagnerovim zastavama, uz poruke “Odličan posao!”

“Mislim da je svijet vidio da Putin nije svemoguć”, kazala je ukrajinska zastupnica Rudik. Komentirajući dogovor prema kojem bi Prigožin trebao otići u Bjelorusiju, rekla je: “Mislim da je situacija bila vrlo slična Čarobnjaku iz Oza, gdje je Prigožin tražio velikog i strašnog Putina, a pokazalo se da je to samo čovjek koji je bio jako uplašen i morao je imati vođu druge zemlje, takozvanog predsjednika Lukašenka, da razgovara s njim kako bi ga urazumio”.

“Ono što se dogodilo u subotu nije kraj. To je bio tek početak i mislim da mnogi nacionalistički pokreti u Rusiji čekaju svoju priliku”, dodala je.