Porezna u Slavonskom Brodu 2009. sklopila ugovor s mutnim tipovima i do danas platila 23 milijuna kuna za najam prostora

Nevjerojatan iznos posljedica je ugovora potpisanog s tvrtkom Temo d.o.o.

Porezna uprava Ministarstva financija potvrdila je Telegramu da je za zakup poslovnog prostora Porezne ispostave i njezina područnog ureda u Slavonskom Brodu od lipnja 2009. do studenog 2021. platila ukupno 23.767.903,20 kuna. Taj nevjerojatan iznos, oko 3,2 milijuna potrošenih eura, posljedica je ugovora kojeg je 15. lipnja 2009., dva tjedna prije nego što će tadašnji premijer Ivo Sanader podnijeti ostavku, Ministarstvo financija potpisalo s tvrtkom Temo d.o.o. iz Slavonskog Broda. Na čelu Ministarstva financija bio je Ivan Šuker, u to vrijeme i potpredsjednik hrvatske Vlade.

Taj ugovor bio je skandalozan: za 2925,60 četvornih metara poslovnog prostora u Slavonskom Brodu, Ministarstvo financija privatnoj tvrtki Temo d.o.o. plaćalo je enormnih 13,35 eura po metru četvornom, ili mjesečno oko 39.000 eura. Godišnje, dakle, gotovo pola milijuna eura.

Napuhana cijena

Koliko je cijena najma bila prenapuhana najbolje se vidi sljedećem usporedbom: da je po toj cijeni u Slavonskom Brodu netko iznajmio stan, od recimo 40 četvornih metara, mjesečno bi najam plaćao oko 535 eura. Na oglasima koji se još mogu naći, stan od 39 m² u istoj zgradi u kojoj je prostor iznajmila Porezna uprava, u ulici Petra Svačića 1 b u Slavonskom Brodu, mogao se u najam dobiti za 190 eura mjesečno. Razlika je drastična.

Ugovor o najmu nešto manje od 3000 metara četvornih potpisan je, rekli smo, sredinom 2009. Do tada, Porezna uprava u Slavonskom Brodu radila je na tri lokacije: u vlastitom prostoru, prostoru Brodsko-posavske županije i Grada Slavonski Brod, kojem je plaćala 25.000 kuna najma mjesečno. Preseljenjem u Brod Tower mjesečni troškovi najma popeli su se na fantastičnih 290.000 kuna ili gotovo 12 puta više.

Ulaz u zgradu Porezne uprave u Slavonskom brodu

Tvrtka s liste srama dužnika

No, tko je bila ta sretna tvrtka Temo, kojoj je pala žlica u med da u doba teške recesije kakva je vladala u Hrvatskoj, sklopi posao snova s Ministarstvom financija? Upotrijebili smo riječ “bila” jer Temo više ne postoji; tvrtka je otišla u stečaj 28. siječnja 2015., a iz Sudskog registra brisana je 2. listopada 2020. Kako je poslovala najbolje se vidi iz sljedećeg podatka:

S nagomilanim poreznim dugom od 47.455.260,51 kuna u 2014. godini, Temo d.o.o. bila je sedma na “listi srama” poreznih dužnika u cijeloj Hrvatskoj. No, unatoč tome uredno je poslovala s Ministarstvom financija, naplaćujući im mjesečnu kiriju od 39.000 eura.

Veza braće Matas i Ivana Šukera

Kad se pogleda u Sudski registar, vidljivo je kako je tvrtka Temo iz Slavonskog Broda ranije nosila naziv Ecos gradnja. Adresa obje tvrtke bila je ista: Sjeverna vezna cesta 29, u Slavonskom Brodu. No, Ecos gradnja iz Slavonskog Broda sestrinska je tvrtka Ecos trgovine iz Zagreba, u suvlasništvu braće Davora i Zlatka Matasa. Njih se pak, u vrijeme gradnje Brod Towera, povezivalo s tadašnjim ministrom financija Ivanom Šukerom, jednim od najmoćnijih ljudi u državi tijekom Sanaderove vladavine.

Braća Matas, pisalo se tada po medijima, bili su iznimno bliski sa Šukerom, čime se onda objašnjavala “misterija” kako je Temo uspio po enormno visokoj cijeni iznajmiti Poreznoj upravi čak tri tisuće kvadratnih metara poslovnog prostora.

Optužbe na račun braće i tvrtke

I tako je bilo sve do 2. svibnja 2012. (na čelu Ministarstva financija tada je SDP-ov Slavko Linić) kada dolazi do sklapanja novog ugovora s trgovačkim društvom Mostarkić d.o.o., a cijena najma drastično se smanjuje na 4,80 eura za četvorni metar.

Nikola Mostarkić, vlasnik spomenute tvrtke, koja sada – kako su nam potvrdili u Poreznoj upravi – najam iznajmljenog prostora naplaćuje više od 14.000 eura mjesečno, nakon izgradnje Brod Towera, teško je optuživao braću Matas, tvrdeći kako su neplaćanjem podizvođača i kooperanata upropastili više brodskih firmi, među ostalim i njegovu, Brod Konstruktor koja je zapošljavala 50-ak radnika.

Temo nije plaćao izvedene radove, ali im je obećavao unosne poslove na gradnji Colosseuma, velikog trgovačkog centra u Slavonskom Brodu. No, upravo je Mostarkićeva tvrtka sada “sljednik” propale tvrtke Temo: oni i danas naplaćuju najam poslovnog prostora Ministarstvu financija, fakturirajući im više od 100.000 kuna mjesečno.

Intrigantna gradnja Brod Towera

I sama gradnja Brod Towera sa stotinjak stanova i velikim poslovnim prostorima bila je više nego zanimljiva. Investitor, tvrtka Temo, najavila je gradnju četverokatnice, a onda izlila temelje koji mogu podnijeti zgradu s dvostruko više katova, pa su počeli ucjenjivati Grad Slavonski Brod da im umjesto četverokatnice, kako je bilo projektirano, dopusti gradnju osmerokatnice.

Zbog toga se morao mijenjati i urbanistički plan grada. Sve to očito nije moglo ići bez jakih političkih veza, a njih, kako se vidjelo, nije manjkalo. “Kad su se nadmetali za kupnju zemljišta, dali su nevjerojatno veliku ponudu u odnosu na ostale zainteresirane, jer su već tada znali da će graditi zgradu od osam, a ne četiri kata”, kaže Telegramu osoba upoznata sa slučajem.

Kako je Mostarkić došao do prostora?

S Nikolom Mostarkićem, vlasnikom tvrtke koju je nazvao po svom prezimenu, željeli smo razgovarati kako je došlo do toga da je on sada vlasnik poslovnog prostora u Brod Toweru u kojem je smještena Porezna uprava. No, uporno, u dva dana, nije odgovarao na više SMS poruka i nekoliko telefonskih poziva. Naši sugovornici u Slavonskom Brodu kažu kako je Mostarkiću u preuzimanju tog poslovnog prostora pomogao tamošnji kontroverzni poduzetnik Tomo Opačak, brat saborske zastupnice Marine Bilić Opačak.

Razlog zašto se Mostarkić nije javljao na pozive novinara možda je presuda Općinskog suda u Dubrovniku, nepravomoćno donesena ovih dana. U ljeto sad već davne 2014. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podiglo je optužnicu u kojoj je teretilo Opačka kako je bio “mozak operacije” u prijevari kupnje kontrolnog paketa dionica građevinskog poduzeća Ragusa iz Dubrovnika. U istoj optužnici spominje se i Nikola Mostarkić.

Opačak je, kako piše u optužnici, Jakovu i Davoru Terziću poslao bankovno jamstvo za dionice, ali im dogovoreni iznos nikada nije uplaćen na račun. Kasnije, nakon samo mjesec dana, Opačak i Mostarkić prodali su te, neplaćene dionice, Damiru Iviću. Zbog prijevare oca i sina Terzić, nakon maratonskog suđenja, dužeg od šest godina, kazna bliskim suradnicima, Tomislavu Opačku i Nikoli Mostarkiću napokon je izrečena ovih dana: Opačak je osuđen na godinu dana bezuvjetnog zatvora, a Mostarkiću, poslovnom partneru Ministarstva financija, dosuđen je rad za opće dobro.