Posjet kineskog predsjednika Putinu vijest je dana. Njegov plan je Rusiju učiniti još ovisnijom o Kini

Nakon što su u Pekingu donedavni smrtni neprijatelji Saudijska Arabija i Iran potpisali sporazum o obnavljanju diplomatskih donosa, Xi Jinping otišao je korak dalje te je predložio je zemljama Arapskog zaljeva i Iranu održavanje summita u Pekingu koji bi bio posvećen pronalaženju obostrano prihvatljivih rješenja za suživot u ovom dijelu svijeta. To je dokaz da Kina izlazi iz svojevrsne izolacije te da želi postati jedan od globalnih lidera 21. stoljeća.

Xi želi učiniti Moskvu još ovisnijom o Kini

Za razliku od Putina koji želi ojačati veze s Pekingom, Xi Jinping ima jedan posve drugačiji cilj: želi učiniti Moskvu još ovisnijom od Pekinga. Naime, bez izravne kineske pomoći Rusija bi već bila pred ekonomskim slomom, pa ojačani kineski vođa očekuje što će sve, za uzvrat, Moskva učiniti za Peking. Dok je Moskva pod teškim sankcijama morat će prodavati Kini energiju po iznimno niskim cijenama, kao i naprednu vojnu tehnologiju. Napokon, Xiju treba savezništvo s Rusijom kako bi oslabio i kompromitirao SAD.

Iako su trenutno upućeni jedni na druge ne treba zaboraviti da su Rusi i Kinezi 1969. na rijeci Usuri, na granici između dvije države, mjesecima ratovali te da između dvije zemlje postoji duboki interesni, politički i ideološki jaz. Zbližio ih je sada zajednički neprijatelj, ali stara nepovjerenja nisu nestala. Amerikanci su od 1972., koristeći neprijateljstvo između Pekinga i Moskve, zdušno vojno i ekonomski pomagali Kinu. Željeli su da Peking postane snažan vojni i politički konkurent Rusiji te da razvuče njene vojne snage na dva fronta, onaj europski i azijski.

Xi ne priželjkuje ni trijumf niti pobjedu Putina

Putin je, dakako, svjestan kolika se opasnost krije od prevelike ovisnosti od Kine, pogotovo kad završi rat u Rusiji, ali je nemoćan bilo što promijeniti dok traje rat u Ukrajini. Xi Jinpingu nije u interesu poraz Rusije jer bi u tom slučaju još više ojačala vodeća pozicija SAD-a u svijetu. Također, došlo bi do globalnih poremećaja u političkim i ekonomskim odnosima, a nestabilnost koja bi uslijedila nikako ne bi bila u interesu Kine.

Jednako tako, tvrde američki analitičari, Xi ne priželjkuje ni trijumf niti pobjedu Putina. To bi, naime, toliko ojačalo ruskog predsjednika da bi on zasigurno zatražio promjenu odnosa u kojima dominira Peking. Kini su, međutim, nužni jeftini ruski energetski resursi kako bi osigurala sigurnu opskrbu svog brzo rastućeg gospodarstva. Rusija je 2021. pokrivala 17,5 posto potreba nafte na svjetskom tržištu, 47 posto paladija, 16,7 posto nikla, 13 posto aluminija i gotovo četvrtinu kalijevih gnojiva.

Kini odgovara produžetak rata u Ukrajini

Političkim, vojnim i ekonomskim interesima Kine odgovara produžetak rata u Ukrajini jer on vojno i ekonomski iscrpljuje SAD i zapadne saveznike. Također skreće njihovu pozornost s problema u Aziji. Nekoć su ratovi u Iraku i Afganistanu potpuno zaokupili američke političke i vojne resurse, pa je sada Peking zadovoljan jer su Washington i saveznici zaokupljeni Europom.

Rat u Ukrajini poželjan je poligon za testiranje novih oružja te pruža mogućnost Kinezima da otkriju sve prednosti i mane najsuvremenijeg američkog oružja, koje Ukrajinci nemilice troše. U Pekingu su također uvjereni da Washington nema ni tehnoloških ni ljudskih kapaciteta da istodobno bude umješan u dva rata, u onaj u Ukrajini i na Indo-Pacifiku.

Još jedna prednost rata u Ukrajini za Kinu. U eventualnim ratnim operacijama u Aziji, Washington ne bi mogao računati na preveliku financijsku i vojnu potporu iscrpljenih članica EU i NATO pakta.

Pomoć Rusiji ima i vrlo loše strane za Peking

Pomoć Rusiji i produžetak rata imaju i vrlo loše strane za Peking. Kad bi Kina počela slati oružje Rusiji zasigurno bi si natovarila na vrat dramatične ekonomske i političke sankcije zapadnih saveznika. Osim toga, eskalacija sukoba mogla bi izmaknuti kontroli, što bi još više zaoštrilo kinesko-američke odnose. Također za SAD bi to bila sjajna prilika da se upozna sa snagom kineskog naoružanja, što Peking pod svaku cijenu želi izbjeći.

Zbog toga je za sada teško očekivati da će Peking početi slati oružje Rusiji, premda ju ona očajnički treba. Strah od toga da bi Kina bila izravno uvučena u rat u Ukrajini te da bi zbog toga bila podvrgnuta sankcijama, zasigurno će odvratiti Xi Jinpinga od takve avanture. Posljedice bi bile dramatične jer bi se zbog sankcija protiv Kine u velikoj mjeri poremetila globalna trgovinu, a to je situacija koju bi i Peking i Washington svakako željele izbjeći.

Trgovinska razmjena Kine i Rusije rekordna

Neil Thomas, viši analitičar za Kinu i sjeveroistočnu Aziju u Eurasia Group priznaje da je pojačana kineska kupovina ruskih prirodnih resursa i raznih roba značajno oslabilo napore Zapada da ozbiljnije našteti ruskoj soldateski. Trgovinska razmjena između Kine i Rusije u 2022. porasla je više do 30 posto u odnosu na 2021. te je dosegnula rekordnu razinu od 190 milijardi dolara.

Od početka ruske agresije na Ukrajinu do kraja prošle godine Kina je kupila od Rusije sirove nafte u vrijednosti od 50,6 milijardi dolara, što je 45 posto više nego u istom razdoblju 2021. U isto vrijeme Kina je uvezla 54 posto ugljena više nego 2021. i za to je platila 10 milijardi dolara. Za prirodni i LNG plin, Kina je platila 9,6 milijardi dolara, što je 155 posto više nego 2021.

Paradoksalno je da su unatoč sankcijama ruski prihodi od proizvodnje i izvoza ugljikovodika porasli za 28 posto u usporedbi s 2021. Istodobno, visoka inflacija u prvoj polovici 2022. dovela je do povećanja nominalnih prihoda od poreza, što je spriječilo ozbiljnije probleme državnog proračuna.

Rusija troši milijarde na kineske proizvode

Rusija je istodobno potrošila milijarde dolara kupujući kineske strojeve, elektroniku, bazne metale, vozila, brodove i zrakoplove, navedeno u izvješću Istraživačke službe američkog Kongresa od prošlog svibnja. I što je najvažnije Peking opskrbljuje Moskvu najsuvremenijim tehnološkim strojevima i dijelovima koje, zbog sankcija, Rusija ne može legalno uvoziti.

Kinezi su se dokazali kao najveći majstori u kopiranju i krađi američkog intelektualnog vlasništva pa bez problema šalju Moskvi sve što joj treba od vrhunske tehnologije. Pri tomu ne treba smetnuti s uma da je značajna porasla kvaliteta vrhunskih kineskih tehnoloških proizvoda te umjetne inteligencije tako da može u potpunosti nadomjestiti američka tehnološka vojna i civilna dostignuća.

Sve više kineskog juana na ruskom tržištu

Udio kineskih automobila Havel, Chery i Geely, na ruskom tržištu skočio je u godinu dana s 10 na 38 posto. Kineski mobiteli držali su 2021. 40 posto tržišta, da bi 2022. taj udio narastao na 95 posto. Proizvodnja novih automobila u Rusiji pala je za tri puta, a prodaja za 59 posto. Samo u listopadu proizvodnja kamiona smanjila se u godinu dana za 40 posto, TV prijemnika za 44 posto, bagera za 69 posto.

Udio kineskog juana na ruskom tržištu stranih valuta skočio je s jedan posto u 2021. na čak 48 posto do studenog 2022. S druge strane, velike kineske tvrtke oprezne su u poslovanju s ruskim tvrtkama pod sankcijama jer se boje odmazde zapadnih saveznika. Dok je prema procjeni Svjetske banke rusko gospodarstvo od 2022. u recesiji zbog pada BDP za 4,5 posto, zahvaljujući visokim cijenama nafte i plina, porasli su mu financijski prihodi tako da se proračun uredno popunio.

Gubitak kompanija i ulaganja

Rusiju su međutim iznimno teško pogodili odlasci stotina stranih kompanija te gubitak izravnih stranih ulaganja. Ruski izvoz je osjetno oslabio, samo u rujnu 2022. pao je za 28 posto u odnosu na razinu prije invazije. Stoga rat i sankcije ipak nagrizaju rusku ekonomiju, premda možda ne onoliko koliko se u Washingtonu očekivalo.

Premda je rusko gospodarstvo značajno oslabljeno, ipak se pokazalo dovoljno otpornim da spriječi ozbiljne ekonomske i socijalne probleme. Stoga nije realno očekivati u dogledno vrijeme kolaps ruske ekonomije. Ali će, nema sumnje, biti teške posljedice za tehnološki razvoj ruskog gospodarstva. Predviđa se da će pad životnog standarda biti vrlo spor i neujednačen, ali će enormno rasti represija nad neistomišljenicima, disidentima i oporbom.

Što će biti sa SAD-om i Kinom?

Što se pak tiče odnosa između SAD-a i Kine vrlo je teško predvidjeti što će se događati. Nakon što su godinama podupirale industrijski i vojni razvoj Kine, kao protutežu ruskoj moći, SAD su 2012. za administracije Baracka Obame zaključile da je Kina previše ojačala. Tako da nije postala opasnost samo po Rusiju nego još više za Washington.

Stoga je Bijela kuća počela postupno smanjivati gospodarske veze s Kinom, ograničila je kineski pristup tehnologiji s vojnim primjenama, povukla se iz međunarodnih institucija te je ojačala veze s kineskim susjedima. Zbog navodne prijetnje nacionalnoj sigurnosti, SAD je posljednjih mjeseci uveo niz sankcija kineskim proizvođačima čipova, kojima je sada zabranjen pristup američkim tehnologijama. Isto tako ograničen je izvoz poluvodiča u Kinu te su nametnute nove prepreke američkim ulaganjima u kineske tvrtke.

Paralelno s tim SAD su počele otvarati nove vojne baze na Filipinima, slati vojnu pomoć Vijetnamu, Južnoj Koreji, Japanu i Australiji. Dakle, sve odreda bližim i daljim kineskim susjedima. Ne čudi stoga što u Pekingu tvrde da Washington želi opkoliti Kinu kao što je to napravio s Rusijom. Putin je izgubio živce i uletio u američku zamku, dok je, kažu, Xi Jinping puno mudriji političar koji se neće dati isprovocirati sve dok Kina ne postane vojno sposobna za obračun s SAD.

Neočekivano imenovanje u Kini

Xi Jinping je nedavno izjavio kako se broj čimbenika „nesigurnosti i nepredvidljivosti“ u vanjskom okruženju Kine znatno povećao. „Zapadne zemlje predvođene SAD-om provode politiku obuzdavanja, okruživanja i represije protiv Kine, što je dovelo do izazova bez presedana za našu zemlju.“ Zbog toga je najavio da će Kina ubrzano jačati svoje obrambene sposobnosti.

U takvom napetom ozračju predsjednik XI je povukao pomalo neočekivani potez: imenovao je generala Lija Shangfua, koji je pod američkim sankcijama, za novog ministra obrane. Time je postavio novu, dodatnu prepreku za vojni dijalog između dvije države. Njegovo unapređenje uslijedilo je nakon upozorenja ministra vanjskih poslova Qin Ganga da će „sigurno biti sukoba“ sa SAD-om, osim ako Washington ne promijeni kurs.

Trgovinska razmjena između SAD-a i Kine raste

Paradoksalno je da u takvom gotovo otvorenom politički neprijateljskom ozračju istodobno raste trgovinska razmjena između SAD-a i Kine. Uvoz i izvoz između dvije zemlje u 2022. dosegnuo je rekordnu razinu od čak 690,6 milijardi dolara. Iako su dvije najveće svjetske ekonomije u trgovinskom ratu od 2018., američki uvoz iz Kine porastao je 2022. na 536,8 milijardi dolara, dok je izvoz u Kinu dosegnuo 153,8 milijardi dolara.

To najbolje pokazuje koliko su SAD i Kina još uvijek ovisne jedna o drugoj te da bi svako ugrožavanje njihovih trgovinskih veza teško pogodilo oba gospodarstva. Čak i kad bi se vlade, tvrtke i potrošači htjeli razdvojiti, to je u kratkom roku praktički nemoguće. Građani Kine i SAD, unatoč svih problema, imaju previše koristi od suradnje da bi se olako toga odrekli.