Nekad je nužno odabrati stranu

Novi potez izvanredne uprave jednom će se izučavati na faksu: vjerovnici starog Agrokora sad su dužnici novog

Goranko Fižulić analizira nagodbu u Agrokoru koja je postignuta prošlog tjedna

Skupina hrvatskih dobavljača koja je kreditirala stari Agrokor postala je skupinom dužnika novog. To postignuće izvanredne uprave i njenih savjetnika sigurno zaslužuje posebnu pažnju i moglo bi postati predmet izučavanja na katedrama za insolvencijsko pravo. Društvo uđe u proces kao vjerovnik, a iz njega izađe kao dužnik. Ako skupi hrabrosti i ne povuče sve svoje tužbe te se kojim slučajem usudi i glasati protiv Nagodbe Fabris Peruško će tu 'nerazboritost' kazniti naplatom regresnih mjenica koje Agrokor 'ima u vlasništvu'.

Svaka svinjarija, koliko god ona bila velika, može proći gotovo nezapaženo u vrijeme kada javnost svu svoju pažnju usmjeri u nešto poput svjetskog nadmetanja nacija u nogometu. Tako će biti i nagodbom vjerovnika Agrokora. Je li grupa Borg pišući Zakon određivala rokove sukladno s nogometnom kalendaru ili je sve plod sretne koincidencije poznato je ionako samo njima.

Činjenica je da veliko finale petnaestomjesečnog procesa prolazi bez odgovarajućeg kritičkog propitkivanja javnosti i uz skandaloznu umiješanost i pokroviteljstvo vladajuće politike. Da je umjesto tih sedam tisuća stranica nagodbe izvanredna uprava uvezla zbirku stripova Alana Forda ili sve brojeve Modre Laste od 1954. do danas, vjerojatno bi netko primijetio da je nešto čudno u tom dokumentu.

Kako su Ramljak i Wagner medijima rekli par rečenica viška

Ipak, zahvaljujući najnovijem javnom nastupu jednog od glavnih aktera cijelog procesa nije sve ostalo u dubokoj sjeni nogometnih pobjeda. Prije godinu dana su tadašnji izvanredni povjerenik Ante Ramljak i šef američkoga fonda Knighthead Capital Management Thomas A. Wagner u svojim intervjuima izgovorili nekoliko rečenica viška.

To se dogodilo i šest mjeseci kasnije Alastairu Beveridgeu, glavnom čovjeku u AlixPartners zaduženom za Agrokor. U svojim naručenim razgovorima za pisane medije bili su previše neoprezni, a njihovi redaktori nedovoljno budni te su izazvali pažnju nekolicine ljubopitljivih novinara. Tako su u javnost na kraju isplivale sve afere uključivši i one koje su Antu Ramljaka i Martinu Dalić stajale njihovih tadašnjih pozicija.

Peruško želi biti upamćen kao jedan od važnih čimbenika

Kako i sadašnjem izvanrednom povjereniku Fabrisu Perušku nedostaje potvrda njegove veličine nije trebalo previše dugo čekati da i on krene stopama navedene trojke. U nedjeljnom broju Jutarnjeg lista osvanuo je tako i njegov intervju pod naslovom „Kako smo sklopili nagodbu“.

Budući da će repovi te „sklopljene nagodbe“ još godinama uveseljavati javnost gospodin Peruško očito je poželio ostati upamćen kao jedan od čimbenika njenog nastajanja. Je li Fabris Peruško prototip moralnog hazardera ili je potpuno nesvjestan činjenice da se radi o besramnom uratku upitne zakonitosti i protivnom elementarnim načelima pravičnosti za ovu priču nije ni važno.

Ramljak je prvo uvjeravao da će Agrokor biti likvidiran

Prije godinu dana Ante Ramljak i Martina Dalić uvjeravali su javnost kako Agrokor kakav smo poznavali neće moći opstati jer zbog svoje veličine i utjecaja na gospodarstvo „predstavlja sistemski rizik za Republiku Hrvatsku“. Ramljak je na početku svog mandata javno obznanio da će krovno društvo Agrokor d.d. završiti u stečaju i biti likvidirano, a ostala društva biti prodana kako bi se vjerovničke tražbine isplatile u najvećem mogućem iznosu.

To je vrijeme prvih sukoba s ruskim bankama i tajnih pregovora o roll-up kreditu. Tek nakon što je kredit realiziran, i to u iznosu koji Agrokoru nije bio potreban, Thomas. A. Wagner najavljuje očuvanje Agrokor Grupe. Razlog je jednostavan, ako bi Agrokor d.d. kako izdavatelj obveznica završio u stečaju i likvidaciji najlošije bi prošli njegovi kreditori, a to su vlasnici obveznica i inozemne i domaće banke.

Zašto se na kraju, zapravo, odustalo od razgradnje Agrokora

Zbog toga je bilo potrebno prodati priču o očuvanju Grupe i priznavanju jamstava izdanih od Jamnice, Leda, Zvijezde i ostalih za vrijeme rada bivše Uprave. Kako bi se u potpunosti osigurali roll-up kreditori, Ante Ramljak je u osam izmjena osnovnog Ugovora založio sve preostale nekretnine, žigove i potraživanja te naložio direktorima društava da izdaju nova jamstva u njihovu korist.

Znači, zbog zahtjeva roll-up kreditora i zadovoljenja njihovih interesa odustalo se od razgradnje Agrokora te je ovakva nagodba, zapravo novim kreditorima prilagođeni Project Aisle iz 2016., diktat američkih fondova i dio njihove izlazne strategije. Postignut dogovor između roll-up kreditora i Sberbanke jamčio je prvima novi lukrativni i za dužnika preskupi kreditni aranžman, a ruskoj banci vlasničku i operativnu kontrolu nad budućom Grupom.

Hrvatski vjerovnici ‘starog’ Agrokora postali dužnici ‘novog’

Prije uvođenja izvanredne uprave Sberbanka, VTB i vlasnici obveznica zajedno nisu raspolagali ni sa polovinom ukupnih tražbina te nisu mogli nametnuti nagodbu sukladno samo svojim interesima. Zbog načina na koji je vođen postupak izvanredne uprave roll-up kreditori i ruske banke jedini su dobitnici procesa, a svi ostali, uključivši i Republiku Hrvatsku mogu početi brisati suze.

Jer kako drugačije objasniti poziciju u koju su dovedeni regresni dužnici, njih trideset i pet koji su poimence nabrojani u tekstu nagodbe. Prema člancima 17.3. i 18. Nagodbe, ali i prema riječima Fabrisa Peruška, Agrokor je „postigao dogovor s bankama i faktoring kućama koje od Agrokora imaju potraživanja na temelju mjenica[…] da prenesu svoja regresna potraživanja od dobavljača na Agrokor.“

Tako su između ostalih Alca, AWT, Agrofructus, Chromos Agro, Franck, Granolio, Hanza Media, Nikas, Pet-Prom, Ricardo, Slobodna Dalmacija, Sokol-Marić, Unex Grupa i Vindija postali dužnici novog Agrokora. Kada je taj dogovor postignut nije poznato čak ni svim bankama, a kamoli dobavljačima.

Peruško se ponaša kao utjerivač lihvarskih dugova

Kako je gospodin Peruško pun razumijevanja za svoje vjerovnike pretvorene u dužnike pokazuju sljedeće rečenice: „Svaki dobavljač koji ima takve mjenice morat će potpisati sporazume sa svojom bankom ili bankama […] prema kojem će platiti 35% duga. Franck to zasad nije napravio i nije još povukao svoje podneske na Trgovačkom sudu i VTS-u. Ako ne potpišu sporazum s bankama, onda će Agrokor, budući da je u vlasništvu regresnih mjenica, aktivirati te mjenice, no ja se nadam da će Franck biti razborit i pravovremeno se dogovoriti s bankama.“

Ovu nevjerojatnu rečenicu nije izgovorio utjerivač lihvarskih dugova nego izvanredni povjerenik Vlade Republike Hrvatske. Fabris Peruško sebi ne daje samo za pravo da određuje odnose između Francka i banaka koje imaju regresno pravo prema Francku i ostalim društvima, već prijeti i odmazdom ako dokaz o postignutom sporazumu ne bude dostavljen „ne kasnije od Datuma potvrde Nagodbe“. Tako je skupina hrvatskih dobavljača koja je kreditirala „stari“ Agrokor postala skupinom dužnika „novog“.

To postignuće izvanredne uprave i njenih savjetnika sigurno zaslužuje posebnu pažnju i moglo bi postati predmet izučavanja na katedrama za insolvencijsko pravo. Društvo uđe u proces kao vjerovnik, a iz njega izađe kao dužnik. Ako skupi hrabrosti i ne povuče sve svoje tužbe te se kojim slučajem usudi i glasati protiv Nagodbe Fabris Peruško će tu „nerazboritost“ kazniti naplatom regresnih mjenica koje Agrokor „ima u vlasništvu“. Ante Ramljak ipak je bio bolji. Manje je govorio.