Postali smo primjer zemlje koja sporo i loše povlači EU novac, prijeti propast milijardi za oporavak
Iskustvo s EU fondovima pokazuje da realizacija projekata ide sporo, a imamo i povijest čudnovatih promašaja
U rujnu prošle godine, kada je hrvatska Vlada tek počela planirati u što će uložiti sredstva iz europskog fonda za oporavak od korona-krize, ugledni briselski think tank postavio je ključno pitanje: hoće li članice Europske unije uopće biti u stanju potrošiti taj novac?
Ekonomist Zsolt Darvas iz instituta Bruegel u toj je analizi podsjetio na jednostavnu matematiku. Počevši od 2021. godine, države će morati iskoristiti preostali dio sredstava iz starog EU proračuna, izdašne svote iz fonda za oporavak te početi trošiti novac iz novog EU proračuna.
Neumoljiva statistika
Korištenje svih tih fondova “moglo bi se pokazati golemim izazovom”, napisao je Darvas, apostrofirajući u dijelu svoje analize Hrvatsku kao primjer države koja je sporo apsorbirala novac iz EU fondova.
Statistika je kroz godine doista bila upozoravajuća. Dugo smo se vremena čvrsto bili ukopali negdje pri dnu europske ljestvice i po ugovorenosti EU sredstava i, što je još gore, po isplatama – dakle, po iznosima koji su doista došli do krajnjih korisnika. Statistika se tek u posljednje vrijeme popravila.
Stari projekti na listi
Hoće li, onda, Hrvatska biti u stanju potrošiti goleme iznose novca, više milijardi eura, u relativno kratkom roku od nekoliko godina? To se posebno odnosi na novac iz europskog fonda za oporavak od korona-krize za koji su rokovi kraći nego što je uobičajeno. Što ne bude potrošeno do kraja kolovoza 2026. godine, propast će.
Zato su u nacrtu Vladinog plana za ulaganje šest milijardi eura, o kojem je Telegram u srijedu pisao, mjesto našli i stari projekti o kojima se govori godinama. Primjerice, Trg pravde u Zagrebu na kojem bi se objedinile sve pravosudne institucije, a o kojem se priča desetljeće i pol.
Ili elektronički sustav naplate cestarine koji se priprema od 2018. godine. U Vladi se, očito, nadaju da su takvi projekti dovoljno spremni da se mogu realizirati u relativno kratkim rokovima.
Što s infrastrukturom?
Mogu li, međutim, u kratkim rokovima biti spremni infrastrukturni projekti – oni kod kojih je potrebno ‘zakopati lopatu’ – a koji su, po dosadašnjem iskustvu, nerijetko bili usko grlo korištenja EU fondova u Hrvatskoj?
Na Vladinom popisu, koji, napominjemo, nije finalan, nalazi se i izgradnja cesta, rekonstrukcija i izgradnja pruga, uređenje kolodvora, izgradnja i dogradnja škola, proširenje studentskih domova, investicije u sustavu vodoopskrbe i tako dalje. Za neke od njih Vlada napominje da imaju svu potrebnu dokumentaciju i samo čekaju da se otvori mogućnost financiranja.
Pruga duga godinama
Koliko je to presudno da bi bili realizirani na vrijeme, pokazuju ranija iskustva s projektima financiranim EU novcem. Na primjer, željeznički projekt Dugo Selo – Križevci za koji se, prema medijskim izvješćima, još 2013. godine govorilo da je bio pripremljen, a onda je nerealiziran dočekao ulazak Hrvatske u EU i sljedeći europski proračun.
Stanje s tim projektom, koji se suočio s problemom kompliciranih imovinsko-pravnih odnosa i poslovično dugotrajnih javnih nabava, u kolovozu 2019. godine analizirao je portal Faktograf. Zaključak Faktografa bio je da će “najveći željeznički infrastrukturni projekt”, kasniti “minimalno dvije godine”.
Pokušaji i promašaji
Ni s dječjim vrtićima nije išlo briljantno. U ljeto prošle godine, kako je Telegram pisao, tek oko trećine predviđenih EU sredstava bilo je doista i isplaćeno krajnjim korisnicima. To je uključivalo predujmove, rate i konačne isplate. Od 198 projekata ulaganja u dječje vrtiće, kako nam je tada potvrđeno, u srpnju prošle godine novac je bio u potpunosti isplaćen za tek tri vrtića.
Nije zanemarivo niti u što se točno ulaže EU novac, koliko je projekt osmišljen, isplativ i u konačnici iskoristiv. I tu je bilo čudnovatih pokušaja i promašaja, poput onog s impozantnom građevinom na zagrebačkoj Kajzerici koja se gradila šest godina i trebala je biti jedan od prvih projekata financiranih iz EU-a.
Međutim, ideja da u njoj bude regionalni poduzetnički centar je propala, pa je Vlada, da bi opravdala EU financiranje, u njoj odlučila pokrenuti centar za inovacije i nove tehnologije, tek naknado naručivši studiju izvodljivosti s analizom troškova i koristi.
Poduzetnici upozoravaju
Domaći poduzetnici, koji su prilično razočarani onime što dosad znaju o Vladinom planu ulaganja EU novca za oporavak, također su ovih dana upozoravali na potencijalne rizike zbog relativno kratkih rokova.
“Poučeni dosadašnjim iskustvom svjesni smo da zbog velikih problema u ishođenju potrebnih dozvola i suglasnosti, postupcima evaluacije prijava te provedbi javnih nabava, postoji velika vjerojatnost da većina projekata neće na vrijeme biti ugovorena i provedena. Konkretno, to znači da će i gospodarski oporavak trajati dulje”, ističu, na primjer, iz Glasa poduzetnika.
Puna odgovornost Vlade
Poduzetnici se, kako smo već pisali, žale i zbog toga što Vladin dokument još nije javno objavljen niti su o njemu provedene šire konzultacije. I pojedini oporbeni političari zadnjih dana pozivaju Vladu da u što kraćem roku plan predstavi Saboru.
Ako Vlada te pozive bude ignorirala, odgovornost za uspješno ulaganje šest milijardi eura preuzet će sasvim na sebe. Problem je, međutim, što će u kolovozu 2026. godine račun s točnom cifrom što smo potrošili, a što potratili, stići svima nama.