Dok je govorio, zvonila su zvona Crkve svetog Marka.
Negativna percepcija
Pet dana kasnije, stajavši pored Andreja Plenkovića, Kuščević je u mikrofone izgovarao kako daje ostavku zbog “negativne percepcije u javnosti”. Plenković je pak, govorio “o okolnostima koje traju proteklih tjedana u javnosti i medijima” i kojima se “čini velika šteta” i Kuščeviću i Vladi.
Danas je Mandatno-imunitetno povjerenstvo Sabora dobilo zahtjev za skidanjem imuniteta zastupniku Lovri Kuščeviću. Priča o meteorskom usponu načelnika male općine na otoku Braču tako će dobiti pravosudni epilog, a Kuščevićeva ikonska objašnjenja o tome kako se obogatiti do 44. godine (počinje s branjem lavande i otkupom višanja) malo drugačiji kontekst.
Nikakav faktor
Kuščević je za politiku, znalo se to i daleko prije nego danas, a znatno prije i tog 8. srpnja kad je dao ostavku, bivši. Težina afera koje su se vezivale uz njegovo ime jednostavno je postala prevelika za bilo kakav ozbiljniji politički angažman, barem u doglednijoj budućnosti. Sad će se Kuščevićem baviti istražitelji, lako moguće i pritvorski službenici, a onda bi mogla krenuti tipična priča iz Hrvatske – godine i godine suđenja, odgoda, žalbi…
Uglavnom, bivši načelnik općine Nerežišća više neće u političkoj budućnosti Hrvatske biti nikakav faktor. Ali, što je s njegovim kolegom i bliskim suradnikom koji ga je više od mjesec dana žestoko branio, iščuđavao se medijskim napisima i za frku oko Lovre krivio stanovite suflere, one koji žele destabilizirati i srušiti Vladu? Što je s čovjekom koji je stajao pored njega tog 8. srpnja. Doista, što s Andrejem Plenkovićem?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Virtualni predizborni plakat
Moguće je, čak i izgledno, da će se u dijelu medija bliskih Vladi – a to su uglavnom najjače medijske kuće u zemlji – Kuščevićeva bliska pravosudna budućnost uzimati kao krunski dokaz Plenkovićeve posvećenosti borbi protiv kriminala u politici. Da će se premijeru klicati zbog hrabrosti u okršaju s nevaljalcima u vlastitim redovima i pozdravljati “dugo očekivani” zaokret prema Hrvatskoj kao društvu bez kapilarnog klijentelizma i još sitnije utkane korupcije.
Da će, ukratko, moguće sudske muke Lovre K. postati virtualni predizborni plakat odlučnosti i nepotkupljivosti predsjednika Vlade te njegovih ljudi u HDZ-u. Da će se, baš zbog Kuščevića, tvrditi da za premijera imamo političara iz sorte onih koji se plaćaju suhim zlatom.
Pitanje povjerenja
U javnosti imalo pristojne demokracije samo bi jedno pitanje, međutim, trebalo biti relevantno – treba li Plenković zbog posrnuća Lovre Kuščevića jednostavno dati ostavku. Bračanin je bio Plenkovićev kadrovski izbor. Premijer je Kuščevića doveo u Vladu, na važno mjesto ministra uprave, premijer je Kuščevića promovirao na najvišu operativnu funkciju u stranci i od njega napravio političku zvijezdu, premijer ga je žestoko branio do prije samo mjesec i pol dana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ne treba biti međunarodni majstor logičkog zaključivanja da se postavi pitanje koliko još ljudi iz kadrovskog probira Andreja Plenkovića vodi ovu državu, a kod kuće možda čudnovato prenamjenjuje zemljišta ili na kaminu drži sliku svog “djeda ili pradjeda”. Koliko se njih nervozno trza kad čuje policijsku sirenu? I koliko, uopće, nakon Kuščevića, javnost može imati povjerenja u bilo kakav sadašnji ili budući kadrovski odabir predsjednika Vlade i HDZ-a?
Postoji li ijedna pristojna zemlja u kojoj premijer ne bi bio u problemu da mu glavnom operativcu skinu imunitet?
Može li, nakon sage s Kuščevićem, itko više vjerovati u kadrovske odabire Andreja Plenkovića
U javnosti imalo pristojne demokracije samo bi jedno pitanje, međutim, trebalo biti relevantno - treba li Plenković zbog posrnuća Lovre Kuščevića jednostavno dati ostavku. Bračanin je bio Plenkovićev kadrovski izbor. Premijer je Kuščevića doveo u Vladu, na važno mjesto ministra uprave, premijer je Kuščevića promovirao na najvišu operativnu funkciju u stranci i od njega napravio političku zvijezdu, premijer ga je žestoko branio do prije samo mjesec i po dana
Lovro Kuščević izašao je na zagrebačko sunčano jutro 3. srpnja. Ispred zgrade Vlade uporno je objašnjavao novinarima kako nije bio na posebnom sastanku s premijerom, već na sjednici užeg kabineta Vlade. Kako se o njegovoj ostavci nije razgovaralo, niti ju je Andrej Plenković tražio. Kako su sve optužbe protiv njega, ministra uprave i političkog tajnika HDZ-a, lažne, a imovina transparentna.
Dok je govorio, zvonila su zvona Crkve svetog Marka.
Negativna percepcija
Pet dana kasnije, stajavši pored Andreja Plenkovića, Kuščević je u mikrofone izgovarao kako daje ostavku zbog “negativne percepcije u javnosti”. Plenković je pak, govorio “o okolnostima koje traju proteklih tjedana u javnosti i medijima” i kojima se “čini velika šteta” i Kuščeviću i Vladi.
Danas je Mandatno-imunitetno povjerenstvo Sabora dobilo zahtjev za skidanjem imuniteta zastupniku Lovri Kuščeviću. Priča o meteorskom usponu načelnika male općine na otoku Braču tako će dobiti pravosudni epilog, a Kuščevićeva ikonska objašnjenja o tome kako se obogatiti do 44. godine (počinje s branjem lavande i otkupom višanja) malo drugačiji kontekst.
Nikakav faktor
Kuščević je za politiku, znalo se to i daleko prije nego danas, a znatno prije i tog 8. srpnja kad je dao ostavku, bivši. Težina afera koje su se vezivale uz njegovo ime jednostavno je postala prevelika za bilo kakav ozbiljniji politički angažman, barem u doglednijoj budućnosti. Sad će se Kuščevićem baviti istražitelji, lako moguće i pritvorski službenici, a onda bi mogla krenuti tipična priča iz Hrvatske – godine i godine suđenja, odgoda, žalbi…
Uglavnom, bivši načelnik općine Nerežišća više neće u političkoj budućnosti Hrvatske biti nikakav faktor. Ali, što je s njegovim kolegom i bliskim suradnikom koji ga je više od mjesec dana žestoko branio, iščuđavao se medijskim napisima i za frku oko Lovre krivio stanovite suflere, one koji žele destabilizirati i srušiti Vladu? Što je s čovjekom koji je stajao pored njega tog 8. srpnja. Doista, što s Andrejem Plenkovićem?
Virtualni predizborni plakat
Moguće je, čak i izgledno, da će se u dijelu medija bliskih Vladi – a to su uglavnom najjače medijske kuće u zemlji – Kuščevićeva bliska pravosudna budućnost uzimati kao krunski dokaz Plenkovićeve posvećenosti borbi protiv kriminala u politici. Da će se premijeru klicati zbog hrabrosti u okršaju s nevaljalcima u vlastitim redovima i pozdravljati “dugo očekivani” zaokret prema Hrvatskoj kao društvu bez kapilarnog klijentelizma i još sitnije utkane korupcije.
Da će, ukratko, moguće sudske muke Lovre K. postati virtualni predizborni plakat odlučnosti i nepotkupljivosti predsjednika Vlade te njegovih ljudi u HDZ-u. Da će se, baš zbog Kuščevića, tvrditi da za premijera imamo političara iz sorte onih koji se plaćaju suhim zlatom.
Pitanje povjerenja
U javnosti imalo pristojne demokracije samo bi jedno pitanje, međutim, trebalo biti relevantno – treba li Plenković zbog posrnuća Lovre Kuščevića jednostavno dati ostavku. Bračanin je bio Plenkovićev kadrovski izbor. Premijer je Kuščevića doveo u Vladu, na važno mjesto ministra uprave, premijer je Kuščevića promovirao na najvišu operativnu funkciju u stranci i od njega napravio političku zvijezdu, premijer ga je žestoko branio do prije samo mjesec i pol dana.
Ne treba biti međunarodni majstor logičkog zaključivanja da se postavi pitanje koliko još ljudi iz kadrovskog probira Andreja Plenkovića vodi ovu državu, a kod kuće možda čudnovato prenamjenjuje zemljišta ili na kaminu drži sliku svog “djeda ili pradjeda”. Koliko se njih nervozno trza kad čuje policijsku sirenu? I koliko, uopće, nakon Kuščevića, javnost može imati povjerenja u bilo kakav sadašnji ili budući kadrovski odabir predsjednika Vlade i HDZ-a?