Postoji nekoliko scenarija kako je nastao omikron

Jedan od ključnih alata koji znanstvenici koriste da bi odgonetnuli porijeklo neke varijante koronavirusa je pogled na genetski kod. Tako mogu vidjeti kako svaki pojedini soj počinje prikupljati dodatne mutacije, često benigne, dok se ne pretvori u značajno drugačiji soj.“Kada gledamo obiteljsko stablo varijante omikron, vidi se nešto iznenađujuće. S omikronom, najbliže sekvence vratile su se na sredinu 2020. godine, što se vrlo rijetko vidi,” kaže Bedford.

Prva pretpostavka: životinjski izvor

Znanstvenici mogu reći da je ova varijanta evoluirala iz soja koji je cirkulirao sredinom 2020. godine. U mjesecima koji su uslijedili nije bilo ni traga svim srednjim verzijama koje bi očekivali da će pronaći dok se virus transformira u svoj sadašnji oblik. “Varijantu omikron ne povezujemo ni sa čime što je nedavno cirkuliralo”, kaže Bedford, “ali mutacije su ga udaljile i od soja koji je vladao 2020. godine”, dodaje.

Moguće je da je soj sredinom 2020. godine zarazio neku nepoznatu životinjsku populaciju, evoluirao kako bi se širio među tom populacijom i nedavno se ponovno prelio na ljude.

Bedford smatra da se ova pretpostavka vjerojatno neće pokazati istinitom. ”Bit je u tome što bi tada očekivali da ćete u genomu vidjeti znakove životinjskog genetskog materijala, a umjesto toga postoji ljudska RNK što sugerira da se razvijala u čovjeku.”

Druga : zagonetno širenje u nenadziranom području

“Druga mogućnost je”, kaže Bedford “da je soj sredinom 2020. godine počeo kružiti na mjestu gdje nije bilo puno praćenja, možda na jugu Afrike. To bi mu omogućilo da se cijelo ovo vrijeme razvija ispod radara. I na kraju, do 2021. godine, pokupio je dovoljno mutacija pa je postao zarazniji i nekako eksplodirao na sceni.”

No, Bedford isto tako misli da je u ovaj scenarij, koji znanstvenici nazivaju “zagonetnim širenjem”, teško povjerovati. Da je virus bio na putu da postane omikron i postane jako prenosiv, njegove ranije verzije već bi se počele širiti. A to znači da bi raniji sojevi bili uočeni u zemljama koje imaju robustniji nadzor.

Lessells se slaže s Bedfordom. “Postoje zemlje u Africi gdje nije bilo puno uzorkovanja koronavirusa”, tvrdi. Ranije tijekom pandemije, južnoafrički laboratoriji otkrili su varijantu koja nije prije viđenja kroz testiranje putnika iz Tanzanije subsaharske države gdje praćenje virusa nije osobito. Ova epizoda pokazuje da kad varijanta stigne u Južnu Afriku, biti će identificirana. “Imamo sedam genomskih čvorišta za sekvenciranje i svaki je povezan sa javnim i privatnim dijagnostičkim laboratorijima diljem zemlje”, kazao je Lessells.

Treća: inkubacija kod imunokompromitirane osobe

Osim toga, omikron pokreće značajan potpis u PCR testovima koji se rutinski provode. Upravo to je i potaknulo privatni laboratorij da pošalje uzorke Lessellsu i kolegama koji su nakon sekvenciranja otkrili varijantu omikron. “Imate li reprezentativno i često sekvencioniranje i ako ste dovoljno spretni da reagirate na ono što vidite u dijagnostičkom laboratoriju, tada možete prepoznati ove varijante u ranoj fazi. Dakle, morali biste imati prilično veliku slijepu točku da biste propustili nešto što se razvija tijekom nekoliko mjeseci.”

Postoji mjesto gdje se virus mogao skrivati dok je evoluirao u omikron, koje bi vjerojatno činilo tu slijepu točku, a to je unutar tijela imunokompromitirane osobe čiji je imunitet potisnut, kao na primjer kod neliječene HIV infekcije. U tim slučajevima, objašnjava Bedford, imunološki sustav osobe je dovoljno jak da spriječi da koronavirus usmrti osobu. Ali nije dovoljno jak da posve očisti virus.

“Virus se zadržava u osobi mjesec za mjesecom, neprestano se razmnožavajući. Sa svakom replikacijom, postoji šansa da će dobiti mutaciju koja ga čini spretnijim u izbjegavanju imunoloških stanica osobe koja proizvodi antitijela”.

Nema jasnog odgovora

Lessells je jedan od nekoliko znanstvenika koji su demonstrirali ovaj fenomen retroaktivnom analizom niza uzoraka koronavirusa uzetih u radoblju od oko šest mjeseci od žene koja je imala HIV, a nije liječena kako treba.

“Kako smo tijekom šest mjeseci imali uzorke, mogli smo pokazati kako je virus evoluirao.”

Ako je tako nastao omikron, onda se vjerojatno tek relativno nedavno proširio na druge osobe. Pitanje je kako to da se širenje nije dogodilo u ranijim fazama evolucije virusa u omikron. Bedford kaže da nema jasnog odgovora, osim šanse. Ipak, i Bedford i Lessells smatraju ovaj scenarij najvjerojatnijim objašnjenjem.

Procjena potencijalne prijetnje

Oba znanstvenika naglašavaju da stalno stižu nove informacije i da se njihova gledišta o porijeklu virusa mogu promijeniti. Ali iznošenje ovih pretpostavki moglo bi pomoći znanstvenicima u procjeni potencijalne prijetnje. Ako bi se omikron razvijao izvan vidokruga, u velikoj populaciji ljudi, tijekom nekoliko mjeseci, to bi sugeriralo da nije lako prenosiv. Kako do sada vidimo malo slučajeva, čini nam se da se ne širi brzo.

No, ako je omikron evoluirao u tijelu jedne osobe i tek se nedavno počeo širiti na širu populaciju, to bi značilo da se sve zbilo u puno kraćem razdoblju, što sugerira veliku prenosivost.

Bez obzira na porijeklo omikrona, Bedford i Lessells kažu da je pojava omikrona još jedan podsjetnik da bi mutacijom virusa kod imunokompromitirane osobe mogle nastajati opasne buduće varijante. To je posebno važno kada je riječ o milijunima ljudi u južnoj Africi koji imaju HIV i ne uzimaju lijekove. Poanta nije stigmatizirati ljude, već prepoznati da je pomoć njima ključ za okončanje pandemije koronavirusa.