Sljedećih maksimalno godinu dana, na čelu problematičnog Fakulteta hrvatskih studija u ulozi privremenog dekana bit će profesor Mario Grčević. Do njegova je izbora došlo nakon višemjesečne sage u čijem finalu, uslijed neodlučnosti rektora Stjepana Lakušića, Senat Sveučilišta nije odlučivao o potvrdi prijeporne profesorice Vlatke Vukelić za redovnu dekanicu u zakonski propisanim rokovima.
Grčevića je, kao privremeno rješenje, imenovao Senat Sveučilišta upravo na Lakušićev prijedlog i to nakon što mu se sam Grčević pritužio na proceduru izbora v.d. dekana provedenu na fakultetu. Time je ovaj profesor s Odsjeka za kroatologiju treći put od 2016. godine zasjeo na vodeću funkciju Fakulteta hrvatskih studija mimo volje tamošnjih kolega. Konkretno, sveučilišne strukture već su ga tri puta nametnule na čelo ovog faksa.
Njegovo prethodno upravljanje Hrvatskim studijima obilježeno je revoltom studenata i dijela zaposlenika. Osim akademskoj, široj je javnosti poznat kao jedan od potpisnika apela da se pozdrav “Za dom spremni” uvede kao službeni u Hrvatsku vojsku. U posljednje vrijeme njegovo je ime, pak, istaknuto u kontekstu kontroverznog nacrta Zakona o hrvatskom jeziku koji je priredila radna skupina Matice hrvatske upravo s Grčevićem na čelu.
Protivili mu se profesori i studenti
Mario Grčević godinama se uporno vraća na čelo Hrvatskih studija (HS), iako ga kolege s faksa baš nikada na tom mjestu nisu htjele. Prvi se put to dogodilo 2016. godine. Hrvatski studiji tada još nisu imali status fakulteta, već su bili sveučilišni centar pa im je voditelja u finalu imenovao rektor. Tadašnji Boras, pokazujući uz svog prorektora Čovića značajan interes za HS, odlučuje se za Grčevića iako je na preliminarnom glasanju na faksu dobio manje glasova od protukandidatkinje.
Otvoreno pokazujući Borasu koliko se ne slažu s njegovom finalnom odlukom, profesori ju većinom glasova u tadašnjem Znanstveno-nastavnom vijeću ocjenjuju negativnom. Boras, međutim, nije ustuknuo. Tadašnje Grčevićevo imenovanje začetak je i jednog od konkretnijih iskazivanja studentskog bunta na Sveučilištu u Zagrebu.
I studenti među sobom, naime, provode anketu koja pokazuje da više od 70 posto njih ne želi Grčevića na čelu Hrvatskih studija. Njegovo nametanje na tu poziciju, među ostalim, potaknulo je formiranje vrlo artikulirane studentske inicijative pod nazivom Studenti govore. Telegram je o njima opsežno izvijestio u velikoj reportaži 2018. godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Antiheroj studenata satiričara
U dotad neviđenom lupingu, u siječnju 2017. Boras i Čović sa Senatom mijenjaju pravni status Hrvatskih studija, iz sveučilišnog centra u sveučilišni odjel. Istovremeno, na rektorov prijedlog, Senat ponovno postavlja Grčevića, sada kao pročelnika odjela Hrvatskih studija i, ponovno, bez izražene volje zaposlenika i studenata u korist Grčevića.
Studenti ubrzo blokiraju fakultet, nezadovoljni kako – zapravo – Sveučilište na čelu s Borasom i Čovićem upravlja institucijom. Profesori se priključuju štrajkom koji ubrzo, jednom od kontroverznijih sudskih odluka, biva proglašen nezakonitim. Grčević, kojega su studenti smatrali produženom rukom uprave Sveučilišta, uz Borasa i Čovića uskoro postaje jedan od antiheroja satirične studentske stranice Šveučilišne Švinjarije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plagijatorska blamaža
Iz tadašnjeg vremena datira i poprilična plagijatorska blamaža Hrvatskih studija koji su, među ostalim aktima, morali napisati i znanstveno-istraživačku strategiju institucije. Portal srednja.hr tada je otkrio da su je dobrim dijelom prepisali iz strateškog dokumenta Fakulteta političkih znanosti (op.a. koliko je daleko išlo prepisivanje govori činjenica da su prepisali i gramatičke greške), ali i iz jednog teksta objavljenog na portalu katoličkih teologa Vjera i djela.
Grčević je prošao neokrznut u poslovično nezainteresiranom Borasovom Senatu. U njegovo vrijeme, valja i to naglasiti, Hrvatskim studijima bitno je promijenjena kadrovska slika, čije posljedice ta institucija osjeća i danas. 2019. godine HS postaju fakultet, prvim pravim dekanom postaje bivši Plenkovićev ministar Pavo Barišić, a Grčević će svoju novu upravljačku priliku dočekati u svibnju 2023.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Među radove ubacio i intervjue
Ovdje se valja osvrnuti i na njegov akademski put. U Njemačkoj magistrira 1995. na temi o nastanku hrvatskog književnog jezika. U svom magistarskom radu na 150-ak stranica, spominje Vuka Karadžića oko 270 puta; i u svojim ranijim radovima uglavnom se bavi upravo njime. Doktorira 2005. godine na sveučilištu u Mannheimu, a većinu radova objavio je u Jeziku: časopisu za kulturu hrvatskoga književnoga jezika.
U svoju znanstvenu bibliografiju – bazu predviđenu za znanstvene i stručne radove – Grčević je marljivo unio i pozamašan broj svojih javnih nastupa i intervjua. Tamo se, tako, nalaze poredana njegova gostovanja u emisiji Hrvatska za 5, na Trećem programu Hrvatskog radija, intervjui u Hrvatskom tjedniku, a brižno su istaknuti i njegovi nastupi na predstavljanjima knjiga po knjižarama.
Bliska suradnica prosto pisala o njemu
Od 2015. godine član je uredništva časopisa Jezik. Tamo blisko surađuje s glavnom urednicom Sandom Ham, senzacionalnom jezikoslovkom koja smatra nužnim titlovati velikog Mustafu Nadarevića, a u svojim medijskim istupima počesto govori o navodnoj velikosrpskoj ugrozi hrvatskog jezika. Ham je, u nezaboravnoj epizodi koju je zabilježio Telegramov Drago Hedl, u prepisci sa službenog maila Grčevića svojevremeno nazivala “špijunom i pokvarenjakom”, “ulizicom” koja se “uvlači u dupe kome treba”, a povrh toga i da je “nesposoban”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ham pod zadnje o Grčeviću ipak govori u superlativima, posebno otkako je zasjeo na čelo radne skupine Matice hrvatske koja je izradila nacrt Zakona o hrvatskom jeziku, a koji je pak snažno podržao premijer Plenković. Riječ je o nacrtu koji još nije dospio u javnost i navodno je na usuglašavanju po ministarstvima.
‘Promičbene priopćajnice’
U radu “Jezično planiranje i Zakon o hrvatskom jeziku” iz prošle godine, Grčević piše o obrisima toga zakona. Kaže da bi prilikom njegove izrade trebalo razmisliti o cijelom nizu prijepora iz jezične prakse. Primjerice, tvrdi da mnogima nije jasno zove li se na hrvatskom jeziku u službenoj uporabi grad Rovinj i dalje Rovinj ili Rovinj-Rovigno. Razmisliti treba, navodi dalje, i o povećanju udjela sinkroniziranih filmova na hrvatskom jeziku, kao i o javnim natpisima i promidžbenim (op.a. Grčević piše promičbenim) porukama isključivo na hrvatskom.
U jezičnom smislu, Grčević je zagovornik povratka na korijenski pravopis (op.a. npr. srčba, odpor) pa se u svojim radovima i komunikaciji služi riječima poput spomenutih promičbenih poruka ili kada, recimo, spominje priopćajnice. Tom je riječju, tijekom svog pročelničkog mandata na Hrvatskim studijima 2017., titulirao medije, objasnivši da je riječ o izvedenici od priopćavati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Predstavljanje široj javnosti
Ovim pravopisnim stilom, na tragu je tendencija živahnih početkom 90-ih u Hrvatskoj, kada je kreiran prvi pokušaj prijedloga zakona o jeziku. Jedna njegova inačica bila je napisana na korijenskom pravopisu uz bogat repertoar “čistih hrvatskih” riječi poput ostvarba, naknadba, priopćajnice, dalekovidnični, krugovalni, slikopisni… Pokušaji donošenja zakona o jeziku s početka 90-ih bili su inspirirani jezičnim zakonima iz doba ustaške vlasti.
Osim korijenskog pravopisa koji koristi i zagovara u svojim radovima, Grčević se široj javnosti predstavio u još jednom segmentu iz sfere ustaškog režima. 2015. godine potpisao je važno otvoreno pismo namijenjeno tadašnjoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović i tadašnjem šefu HDZ-a Tomislavu Karamarku. U njemu ih se pozivalo da predlože “izmjene zakona o hrvatskoj vojsci tj da se pozdrav ZA DOM – SPREMNI uvede u službenu vojnu uporabu”.
Kako je podržao ZDS u vojsci
Ova priča, međutim, skriva jednu posebno živopisnu crticu. Kada se, naime, sastavljalo pismo Karamarku i Grabar-Kitarović, Grčević nije bio na listi inicijalnih potpisnika. Čuvši da ono postoji i da se o njemu piše u medijima (odnosno priopćajnicama), Grčević se javlja inicijatoru pisma, akademiku Josipu Pečariću. Izražava mu svoju podršku “uz zamolbu da me uvrstite na popis onih koji su prijedlog u korist pozdrava ‘Za dom spremni’ podržali nakon obznane i reakcija u medijima”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako bi bio siguran da će do uvrštavanja njegova imena definitivno doći, dodaje: “Ako takva posebna popisa nema, uvrstite me molim na glavni popis”. Na kraju dodaje: “Ovo moje pismo možete slobodno citirati ili distribuirati”. Ovdje, stoga, možete vidjeti kako je novi privremeni dekan fakulteta Sveučilišta u Zagrebu podržao upotrebu ustaškog pozdrava u Hrvatskoj vojsci.
Posve urnebesna priča o strastvenom zagovorniku ustaškog pozdrava koji je treći put nametnut da vodi Hrvatske studije
Kratak profil neponovljivog profesora Maria Grčevića, koji se našao u ulozi privremenog dekana
Kada se sastavljalo pismo Karamarku i Grabar-Kitarović o službenoj upotrebi ZDS u Hrvatskoj vojsci, Grčević nije bio na listi inicijalnih potpisnika. Čuvši da pismo postoji i da se o njemu piše u medijima, javlja se inicijatoru pisma, akademiku Josipu Pečariću. Izražava mu svoju podršku "uz zamolbu da me uvrstite na popis onih koji su prijedlog u korist pozdrava 'Za dom spremni' podržali nakon obznane i reakcija u medijima".
Sljedećih maksimalno godinu dana, na čelu problematičnog Fakulteta hrvatskih studija u ulozi privremenog dekana bit će profesor Mario Grčević. Do njegova je izbora došlo nakon višemjesečne sage u čijem finalu, uslijed neodlučnosti rektora Stjepana Lakušića, Senat Sveučilišta nije odlučivao o potvrdi prijeporne profesorice Vlatke Vukelić za redovnu dekanicu u zakonski propisanim rokovima.
Grčevića je, kao privremeno rješenje, imenovao Senat Sveučilišta upravo na Lakušićev prijedlog i to nakon što mu se sam Grčević pritužio na proceduru izbora v.d. dekana provedenu na fakultetu. Time je ovaj profesor s Odsjeka za kroatologiju treći put od 2016. godine zasjeo na vodeću funkciju Fakulteta hrvatskih studija mimo volje tamošnjih kolega. Konkretno, sveučilišne strukture već su ga tri puta nametnule na čelo ovog faksa.
Njegovo prethodno upravljanje Hrvatskim studijima obilježeno je revoltom studenata i dijela zaposlenika. Osim akademskoj, široj je javnosti poznat kao jedan od potpisnika apela da se pozdrav “Za dom spremni” uvede kao službeni u Hrvatsku vojsku. U posljednje vrijeme njegovo je ime, pak, istaknuto u kontekstu kontroverznog nacrta Zakona o hrvatskom jeziku koji je priredila radna skupina Matice hrvatske upravo s Grčevićem na čelu.
Protivili mu se profesori i studenti
Mario Grčević godinama se uporno vraća na čelo Hrvatskih studija (HS), iako ga kolege s faksa baš nikada na tom mjestu nisu htjele. Prvi se put to dogodilo 2016. godine. Hrvatski studiji tada još nisu imali status fakulteta, već su bili sveučilišni centar pa im je voditelja u finalu imenovao rektor. Tadašnji Boras, pokazujući uz svog prorektora Čovića značajan interes za HS, odlučuje se za Grčevića iako je na preliminarnom glasanju na faksu dobio manje glasova od protukandidatkinje.
Otvoreno pokazujući Borasu koliko se ne slažu s njegovom finalnom odlukom, profesori ju većinom glasova u tadašnjem Znanstveno-nastavnom vijeću ocjenjuju negativnom. Boras, međutim, nije ustuknuo. Tadašnje Grčevićevo imenovanje začetak je i jednog od konkretnijih iskazivanja studentskog bunta na Sveučilištu u Zagrebu.
I studenti među sobom, naime, provode anketu koja pokazuje da više od 70 posto njih ne želi Grčevića na čelu Hrvatskih studija. Njegovo nametanje na tu poziciju, među ostalim, potaknulo je formiranje vrlo artikulirane studentske inicijative pod nazivom Studenti govore. Telegram je o njima opsežno izvijestio u velikoj reportaži 2018. godine.
Antiheroj studenata satiričara
U dotad neviđenom lupingu, u siječnju 2017. Boras i Čović sa Senatom mijenjaju pravni status Hrvatskih studija, iz sveučilišnog centra u sveučilišni odjel. Istovremeno, na rektorov prijedlog, Senat ponovno postavlja Grčevića, sada kao pročelnika odjela Hrvatskih studija i, ponovno, bez izražene volje zaposlenika i studenata u korist Grčevića.
Studenti ubrzo blokiraju fakultet, nezadovoljni kako – zapravo – Sveučilište na čelu s Borasom i Čovićem upravlja institucijom. Profesori se priključuju štrajkom koji ubrzo, jednom od kontroverznijih sudskih odluka, biva proglašen nezakonitim. Grčević, kojega su studenti smatrali produženom rukom uprave Sveučilišta, uz Borasa i Čovića uskoro postaje jedan od antiheroja satirične studentske stranice Šveučilišne Švinjarije.
Plagijatorska blamaža
Iz tadašnjeg vremena datira i poprilična plagijatorska blamaža Hrvatskih studija koji su, među ostalim aktima, morali napisati i znanstveno-istraživačku strategiju institucije. Portal srednja.hr tada je otkrio da su je dobrim dijelom prepisali iz strateškog dokumenta Fakulteta političkih znanosti (op.a. koliko je daleko išlo prepisivanje govori činjenica da su prepisali i gramatičke greške), ali i iz jednog teksta objavljenog na portalu katoličkih teologa Vjera i djela.
Grčević je prošao neokrznut u poslovično nezainteresiranom Borasovom Senatu. U njegovo vrijeme, valja i to naglasiti, Hrvatskim studijima bitno je promijenjena kadrovska slika, čije posljedice ta institucija osjeća i danas. 2019. godine HS postaju fakultet, prvim pravim dekanom postaje bivši Plenkovićev ministar Pavo Barišić, a Grčević će svoju novu upravljačku priliku dočekati u svibnju 2023.
Među radove ubacio i intervjue
Ovdje se valja osvrnuti i na njegov akademski put. U Njemačkoj magistrira 1995. na temi o nastanku hrvatskog književnog jezika. U svom magistarskom radu na 150-ak stranica, spominje Vuka Karadžića oko 270 puta; i u svojim ranijim radovima uglavnom se bavi upravo njime. Doktorira 2005. godine na sveučilištu u Mannheimu, a većinu radova objavio je u Jeziku: časopisu za kulturu hrvatskoga književnoga jezika.
U svoju znanstvenu bibliografiju – bazu predviđenu za znanstvene i stručne radove – Grčević je marljivo unio i pozamašan broj svojih javnih nastupa i intervjua. Tamo se, tako, nalaze poredana njegova gostovanja u emisiji Hrvatska za 5, na Trećem programu Hrvatskog radija, intervjui u Hrvatskom tjedniku, a brižno su istaknuti i njegovi nastupi na predstavljanjima knjiga po knjižarama.
Bliska suradnica prosto pisala o njemu
Od 2015. godine član je uredništva časopisa Jezik. Tamo blisko surađuje s glavnom urednicom Sandom Ham, senzacionalnom jezikoslovkom koja smatra nužnim titlovati velikog Mustafu Nadarevića, a u svojim medijskim istupima počesto govori o navodnoj velikosrpskoj ugrozi hrvatskog jezika. Ham je, u nezaboravnoj epizodi koju je zabilježio Telegramov Drago Hedl, u prepisci sa službenog maila Grčevića svojevremeno nazivala “špijunom i pokvarenjakom”, “ulizicom” koja se “uvlači u dupe kome treba”, a povrh toga i da je “nesposoban”.
Ham pod zadnje o Grčeviću ipak govori u superlativima, posebno otkako je zasjeo na čelo radne skupine Matice hrvatske koja je izradila nacrt Zakona o hrvatskom jeziku, a koji je pak snažno podržao premijer Plenković. Riječ je o nacrtu koji još nije dospio u javnost i navodno je na usuglašavanju po ministarstvima.
‘Promičbene priopćajnice’
U radu “Jezično planiranje i Zakon o hrvatskom jeziku” iz prošle godine, Grčević piše o obrisima toga zakona. Kaže da bi prilikom njegove izrade trebalo razmisliti o cijelom nizu prijepora iz jezične prakse. Primjerice, tvrdi da mnogima nije jasno zove li se na hrvatskom jeziku u službenoj uporabi grad Rovinj i dalje Rovinj ili Rovinj-Rovigno. Razmisliti treba, navodi dalje, i o povećanju udjela sinkroniziranih filmova na hrvatskom jeziku, kao i o javnim natpisima i promidžbenim (op.a. Grčević piše promičbenim) porukama isključivo na hrvatskom.
U jezičnom smislu, Grčević je zagovornik povratka na korijenski pravopis (op.a. npr. srčba, odpor) pa se u svojim radovima i komunikaciji služi riječima poput spomenutih promičbenih poruka ili kada, recimo, spominje priopćajnice. Tom je riječju, tijekom svog pročelničkog mandata na Hrvatskim studijima 2017., titulirao medije, objasnivši da je riječ o izvedenici od priopćavati.
Predstavljanje široj javnosti
Ovim pravopisnim stilom, na tragu je tendencija živahnih početkom 90-ih u Hrvatskoj, kada je kreiran prvi pokušaj prijedloga zakona o jeziku. Jedna njegova inačica bila je napisana na korijenskom pravopisu uz bogat repertoar “čistih hrvatskih” riječi poput ostvarba, naknadba, priopćajnice, dalekovidnični, krugovalni, slikopisni… Pokušaji donošenja zakona o jeziku s početka 90-ih bili su inspirirani jezičnim zakonima iz doba ustaške vlasti.
Osim korijenskog pravopisa koji koristi i zagovara u svojim radovima, Grčević se široj javnosti predstavio u još jednom segmentu iz sfere ustaškog režima. 2015. godine potpisao je važno otvoreno pismo namijenjeno tadašnjoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović i tadašnjem šefu HDZ-a Tomislavu Karamarku. U njemu ih se pozivalo da predlože “izmjene zakona o hrvatskoj vojsci tj da se pozdrav ZA DOM – SPREMNI uvede u službenu vojnu uporabu”.
Kako je podržao ZDS u vojsci
Ova priča, međutim, skriva jednu posebno živopisnu crticu. Kada se, naime, sastavljalo pismo Karamarku i Grabar-Kitarović, Grčević nije bio na listi inicijalnih potpisnika. Čuvši da ono postoji i da se o njemu piše u medijima (odnosno priopćajnicama), Grčević se javlja inicijatoru pisma, akademiku Josipu Pečariću. Izražava mu svoju podršku “uz zamolbu da me uvrstite na popis onih koji su prijedlog u korist pozdrava ‘Za dom spremni’ podržali nakon obznane i reakcija u medijima”.
Kako bi bio siguran da će do uvrštavanja njegova imena definitivno doći, dodaje: “Ako takva posebna popisa nema, uvrstite me molim na glavni popis”. Na kraju dodaje: “Ovo moje pismo možete slobodno citirati ili distribuirati”. Ovdje, stoga, možete vidjeti kako je novi privremeni dekan fakulteta Sveučilišta u Zagrebu podržao upotrebu ustaškog pozdrava u Hrvatskoj vojsci.