Na papiru, priča djeluje poput potencijalne paklene naprave pod jedan od najvećih političkih projekata aktualne vlasti. Kako ustavna (a ni zakonska, hvala na pitanju) referendumska materija još nije uređena, sasvim je moguće da se na referendumu o uvođenju eura pojavi jedan jedini birač i da glasa protiv – Hrvatska ne bi ušla u eurozonu.
Naravno, mogućnost da na referendum izađe jedan birač posve je teoretska, no kako ne postoji nikakva kvota izlaznosti da bi referendum bio valjan, nekoliko stotina tisuća visokomotiviranih birača moglo bi biti sasvim dovoljno za veliki problem.
Jer, vladajuća politika bi se u slučaju da referendum doista bude raspisan, morala itekako potruditi da na birališta natjera i one koji priželjkuju što skoriju eurizaciju Hrvatske, a to znači puni ulazak Andreja Plenkovića i ekipe u vrlo riskantnu političku bitku. Demokratska politička povijest je, uostalom, puna premijera i predsjednika koji su zbog referendumskih poraza morali – otići.
Samo teorija
Jasno, da se zaustavi referendum koji se najavljuje pod emotivno nabijenim nazivom “Zaštitimo hrvatsku kunu”, Vlada bi priču mogla kanalizirati prema Ustavnom sudu koji bi, pak, lako mogao presuditi kako je pitanje neustavno, jer je uvođenje eura obveza preuzeta sporazumom o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. No, i taj put bi bio dosta gadan, jer bi se time vlast direktno suprotstavila volji nekoliko stotina tisuća, možda i više od pola milijuna birača, dajući političkim suparnicima snažno oružje za sve buduće izborne kampanje.
Sve ovo je, međutim, samo teorija. Postoji kao mogućnost, ali se u stvarnosti gotovo sigurno neće realizirati. Jer, referendumska inicijativa kojoj je cilj izjašnjavanje građana o (ne)uvođenju eura, u suštini uopće nije inicijativa o (ne)uvođenju eura.
Referendum je ozbiljan posao
“Zaštitimo hrvatsku kunu” ime je referendumske inicijative koju su lansirali Hrvatski suverenisti, stranka političke desnice koja je na posljednjim izborima do mandata u Saboru došla pod okriljem Domovinskog pokreta i Miroslava Škore. Referendumska inicijativa prilika je da se pred javnošću prikažu kao pravi zaštitnici jednog od simbola državne suverenosti, nacionalne valute.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Samo, referendum je vrlo ozbiljan posao. Da bi se u dva tjedna prikupilo valjane potpise deset posto birača u RH treba upogoniti golemu političku, medijsku i aktivističku mašineriju. Ukratko, ulazak u referendumski posao bez okupljanja svih političkih snaga koje s rezervom gledaju na uvođenje eura već 1. siječnja 2023. godine – prije svih Domovinskog pokreta i Mosta, prilično je hrabar potez.
Deset posto previše
Naime, u dva tjedna će aktivisti Hrvatskih suverenista, stranke čiji rejting posljednja mjesečna istraživanja popularnosti političkih stranaka uopće ne bilježe jer je premali, trebati skupiti minimalno 380 tisuća potpisa. Ili, ako je izlazak na birališta bolja mjera, oko sto tisuća glasova više nego što su Domovinski pokret, Most i Hrvatski suverenisti (oni najmanje) dobili – zajedno! – na svibanjskim lokalnim izborima.
S tim da 380 tisuća nije posljednja brojka. Naime, kako se pokazalo u dosadašnjim referendumskim inicijativama, udio potpisa koji otpadaju kao nevažeći (krivi ili nečitak OIB, dvostruki potpisi, maloljetni, umrli…) je oko deset posto. Dakle, Hrvoje Zekanović i ekipa moraju, da bi bili sigurni da će se referendumska inicijativa nastaviti, u dva tjedna skupiti minimalno 420-430 tisuća potpisa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ni poskupljenja, ni pada standarda
A kad smo već kod ta dva tjedna – oni neće biti locirani u sunčano, ugodno vrijeme kakvo je ovih dana u cijeloj Hrvatskoj. Ne, suverenisti kreću sa štandovima 17. listopada. Usred jeseni, u drugoj polovici listopada i početkom studenog, za očekivati je vremenske prilike koje neće baš biti motivirajuće za čekanje u redovima pod otvorenim nebom. Bilo bi puno bolje da su o zaustavljanju eura mislili ranije, prošlog proljeća ili da se u prikupljanje potpisa krene u ožujku 2022. kad bi se još dalo zaustaviti uvođenje europske valute u hrvatske lisnice.
Ukratko, referendum o “zaštiti kune”, jednostavno, nema šanse. Pa čak ni kad se koristi klasičan fake news kako bi se, na uvijek isplativ način, širio strah među glasačima. Ne, nigdje nije došlo do masovnih poskupljenja uvođenjem eura (prosječne povećanje cijena pri uvođenju eura je 0,3 posto), niti je u zemljama koje su uvele euro došlo do pada standarda građana (BDP izražen u kupovnoj moći stanovnika je rastao u pet, a pao u dvije zemlje koje su u zadnjih 15 godina uvodile euro).
Pravi cilj
Čemu onda sva ta suverenistička parada plutanja na valu alternativnih činjenica koja je unaprijed osuđena na neuspjeh? Pa… ovisi o perspektivi. Jer, iako će “Zaštitimo hrvatsku kunu” propasti, uspjeh ove političke akcije uopće nije neizgledan. Pitanje je samo kako se točno definira cilj. Jer, ako je cilj referendumom zaustaviti euro ili barem zagorčati život aktualnoj proeuropskoj vlasti, poraz je gotovo neminovan. Ali, pravi cilj, po svemu sudeći, nije ni očuvanje kune, ni bitka za referendum.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pravi cilj je politička prevlast na desnici. Odlaskom Škore kao da je puknula prevlast koju je Domovinski pokret krenuo betonirati na dijelu scene “desnije od HDZ-a”. Pred Hrvatskim suverenistima se, stoga, našla dilema – temeljito pripremiti zajedničku akciju obrane kune ili se sami baciti na glavu u referendumsku inicijativu vjerojatno unaprijed osuđenu na propast, ali kojom će biračima signalizirati kako su upravo oni ti koji se teško bore za simbole voljene zemlje. Odluka je, očito, bila lagana.
Potpuno je jasno da referendum protiv eura nema šanse. Zekanović i ekipa, izgledno je, imaju druge motive
Referendumska inicijativa o (ne)uvođenju eura je najmanje inicijativa o (ne)uvođenju eura
Ukratko, referendum o “zaštiti kune”, jednostavno, nema šanse. Pa čak ni kad se koristi klasičan fake news kako bi se, na uvijek isplativ način, širio strah među glasačima. Ne, nigdje nije došlo do masovnih poskupljenja uvođenjem eura, niti je u zemljama koje su uvele euro došlo do pada standarda građana
Na papiru, priča djeluje poput potencijalne paklene naprave pod jedan od najvećih političkih projekata aktualne vlasti. Kako ustavna (a ni zakonska, hvala na pitanju) referendumska materija još nije uređena, sasvim je moguće da se na referendumu o uvođenju eura pojavi jedan jedini birač i da glasa protiv – Hrvatska ne bi ušla u eurozonu.
Naravno, mogućnost da na referendum izađe jedan birač posve je teoretska, no kako ne postoji nikakva kvota izlaznosti da bi referendum bio valjan, nekoliko stotina tisuća visokomotiviranih birača moglo bi biti sasvim dovoljno za veliki problem.
Jer, vladajuća politika bi se u slučaju da referendum doista bude raspisan, morala itekako potruditi da na birališta natjera i one koji priželjkuju što skoriju eurizaciju Hrvatske, a to znači puni ulazak Andreja Plenkovića i ekipe u vrlo riskantnu političku bitku. Demokratska politička povijest je, uostalom, puna premijera i predsjednika koji su zbog referendumskih poraza morali – otići.
Samo teorija
Jasno, da se zaustavi referendum koji se najavljuje pod emotivno nabijenim nazivom “Zaštitimo hrvatsku kunu”, Vlada bi priču mogla kanalizirati prema Ustavnom sudu koji bi, pak, lako mogao presuditi kako je pitanje neustavno, jer je uvođenje eura obveza preuzeta sporazumom o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. No, i taj put bi bio dosta gadan, jer bi se time vlast direktno suprotstavila volji nekoliko stotina tisuća, možda i više od pola milijuna birača, dajući političkim suparnicima snažno oružje za sve buduće izborne kampanje.
Sve ovo je, međutim, samo teorija. Postoji kao mogućnost, ali se u stvarnosti gotovo sigurno neće realizirati. Jer, referendumska inicijativa kojoj je cilj izjašnjavanje građana o (ne)uvođenju eura, u suštini uopće nije inicijativa o (ne)uvođenju eura.
Referendum je ozbiljan posao
“Zaštitimo hrvatsku kunu” ime je referendumske inicijative koju su lansirali Hrvatski suverenisti, stranka političke desnice koja je na posljednjim izborima do mandata u Saboru došla pod okriljem Domovinskog pokreta i Miroslava Škore. Referendumska inicijativa prilika je da se pred javnošću prikažu kao pravi zaštitnici jednog od simbola državne suverenosti, nacionalne valute.
Samo, referendum je vrlo ozbiljan posao. Da bi se u dva tjedna prikupilo valjane potpise deset posto birača u RH treba upogoniti golemu političku, medijsku i aktivističku mašineriju. Ukratko, ulazak u referendumski posao bez okupljanja svih političkih snaga koje s rezervom gledaju na uvođenje eura već 1. siječnja 2023. godine – prije svih Domovinskog pokreta i Mosta, prilično je hrabar potez.
Deset posto previše
Naime, u dva tjedna će aktivisti Hrvatskih suverenista, stranke čiji rejting posljednja mjesečna istraživanja popularnosti političkih stranaka uopće ne bilježe jer je premali, trebati skupiti minimalno 380 tisuća potpisa. Ili, ako je izlazak na birališta bolja mjera, oko sto tisuća glasova više nego što su Domovinski pokret, Most i Hrvatski suverenisti (oni najmanje) dobili – zajedno! – na svibanjskim lokalnim izborima.
S tim da 380 tisuća nije posljednja brojka. Naime, kako se pokazalo u dosadašnjim referendumskim inicijativama, udio potpisa koji otpadaju kao nevažeći (krivi ili nečitak OIB, dvostruki potpisi, maloljetni, umrli…) je oko deset posto. Dakle, Hrvoje Zekanović i ekipa moraju, da bi bili sigurni da će se referendumska inicijativa nastaviti, u dva tjedna skupiti minimalno 420-430 tisuća potpisa.
Ni poskupljenja, ni pada standarda
A kad smo već kod ta dva tjedna – oni neće biti locirani u sunčano, ugodno vrijeme kakvo je ovih dana u cijeloj Hrvatskoj. Ne, suverenisti kreću sa štandovima 17. listopada. Usred jeseni, u drugoj polovici listopada i početkom studenog, za očekivati je vremenske prilike koje neće baš biti motivirajuće za čekanje u redovima pod otvorenim nebom. Bilo bi puno bolje da su o zaustavljanju eura mislili ranije, prošlog proljeća ili da se u prikupljanje potpisa krene u ožujku 2022. kad bi se još dalo zaustaviti uvođenje europske valute u hrvatske lisnice.
Ukratko, referendum o “zaštiti kune”, jednostavno, nema šanse. Pa čak ni kad se koristi klasičan fake news kako bi se, na uvijek isplativ način, širio strah među glasačima. Ne, nigdje nije došlo do masovnih poskupljenja uvođenjem eura (prosječne povećanje cijena pri uvođenju eura je 0,3 posto), niti je u zemljama koje su uvele euro došlo do pada standarda građana (BDP izražen u kupovnoj moći stanovnika je rastao u pet, a pao u dvije zemlje koje su u zadnjih 15 godina uvodile euro).
Pravi cilj
Čemu onda sva ta suverenistička parada plutanja na valu alternativnih činjenica koja je unaprijed osuđena na neuspjeh? Pa… ovisi o perspektivi. Jer, iako će “Zaštitimo hrvatsku kunu” propasti, uspjeh ove političke akcije uopće nije neizgledan. Pitanje je samo kako se točno definira cilj. Jer, ako je cilj referendumom zaustaviti euro ili barem zagorčati život aktualnoj proeuropskoj vlasti, poraz je gotovo neminovan. Ali, pravi cilj, po svemu sudeći, nije ni očuvanje kune, ni bitka za referendum.
Pravi cilj je politička prevlast na desnici. Odlaskom Škore kao da je puknula prevlast koju je Domovinski pokret krenuo betonirati na dijelu scene “desnije od HDZ-a”. Pred Hrvatskim suverenistima se, stoga, našla dilema – temeljito pripremiti zajedničku akciju obrane kune ili se sami baciti na glavu u referendumsku inicijativu vjerojatno unaprijed osuđenu na propast, ali kojom će biračima signalizirati kako su upravo oni ti koji se teško bore za simbole voljene zemlje. Odluka je, očito, bila lagana.