Potresna ispovijest djece koja su uspjela pobjeći od terora ISIS-ove vojne obuke duboko će vas uzdrmati

Trojica dječaka bili su u ISIS-ovom kampu za obuku samoubojica

FOTO: screenshot

“Nasir” je jedan od sretnika, on je uspio pobjeći iz kandži ISIS-a gdje je prolazio obuku za bombaša samoubojicu. Ima samo 12 godina, piše CNN. Dječak je sada ponovno s majkom u izbjegličkom kampu u Esyanu u Kurdistanu gdje se nalazi oko 15.000 Jezida pobjeglih pred Islamskom državom.

U ispovijesti koju je dao CNN-u nije snimljeno njegovo lice, ni glas, a nije otkrio ni svoje pravo ime.

Prvi stravični zadatak

“Bilo nas je 60,” započeo je svoju priču Nasir. “Najstrašnije za sve nas bili su zračni napadi. Sve bi nas odveli u podzemne tunele i tamo skrili. Govorili su nam da su to Amerikanci, nevjernici, kako nas pokušavaju ubiti, ali da nas oni, militanti, vole. Govorili su nam da će se brinuti za nas bolje od naših roditelja,” priča 12-godišnji dječak.

“Kad su nas trenirali, znali su nam reći kako su naši roditelji nevjernici i da je naš prvi posao da ih ubijemo ako se vrate po nas”, nastavlja nevjerojatnu ispovijest Nazir.

Djeca-vojnici prilično su uobičajena praksa u ISIS-ovim redovima. Prošlog tjedna je, primjerice, objavljen video u kojem dječak od svega 4 godine prijeti kako će pobiti nevjernike. Ono što se događa u tom svijetu, kada kamere ne snimaju, puno je potresnije nego što se može zamisliti.

‘Tiho bih plakao’

isis djeca
Djeca u ISIS-ovom kampu uče kako postati bombaši samoubojice screenshot

Indoktrinacija koju je Nazir trpio slična je onoj kroz koju sva zatočena djeca moraju proći. Njegovi tutori iz ISIS-a govorili su mu da su oni sad njegova jedina obitelj.

Nasir priča kako je najmlađi dječak u kampu imao samo 5 godina, ali nitko od njih nije bio izuzet od mukotrpnih treninga, pa ni taj mališan, kojega su nazvali “medvjedić od kalifata.” “Nismo smjeli plakati, ali ja sam mislio na svoju mamu, razmišljao sam kako brine o meni, probao sam plakati što tiše. Nakon što smo pobjegli i kad sam je vidio, osjećao sam se kao da ponovno živim.”

Nasir, koji se u međuvremenu vratio u školu, uspio je pobjeći nakon što je objavljen propagandni video ISIS-a s djecom u glavnim ulogama. Na videosnimci govore da će upravo oni biti na prvim borbenim linijama u ratu protiv nevjernika. Prikazana su djeca blijedih lica, od kojih neka nisu bila u stanju podići svoj pogled. “Od džihada na džihad,” poručuju njihovi treneri u prijetećem videu.

‘Nevjerojatno teška odluka’

Aziz Abdullah Hadur, zapovjednik Peshmerge, kaže da djeca bjegunci bili u očajnom stanju. “Kad su došli do nas na Gweyr bojišnicu, bili su tako mršavi, nisu izgledali kao ljudska bića,” rekao je zapovjednik. “Rekli su nam da su živjeli u paklu.”

Hadur kaže da su on i njegovi kurdski borci ponekad prisiljeni otvoriti vatru na djecu koju ISIS šalje da napadnu granicu. “Mnogo puta kada se borimo s ISIS-om, vidimo djecu na bojišnici, a oni nose eksplozivne prsluke. ISIS im je isprao mozak “, rekao je Hadur za CNN.

Pešmerge ističu da imaju malo vremena za razmišljanje u takvim situacijama. Kažu da ne mogu procijeniti traže li ta djeca pomoć ili su poslani u samoubilačku misiju. “To je nevjerojatno teška odluka, ne znaš što napraviti, jer ako ih pustiš, možda će oni ubiti tebe.”

Hadurova je dilema na sve težem iskušenju jer ISIS šalje sve više djece u bitke. Američki vojni izvor za CNN je potvrdio kako ISIS, s ciljem dokazavanja svoje brutalnosit i izazivanja odbojnosti vanjskog svijeta, namjerno koristi sve više djece u ratu.

Stalna premlaćivanja

isis3
Djeca koja odbijaju poslušnost brutalno su premlaćivana što ostavlja trajne traume screenshot

Još jedan dječak koji je pobjegao od ISIS-a je 11-godišnji Nouri. On je zajedno sa svojom obitelji otet i odveden u ISIS-ov logor u Tel Aafari, na području sjevernog Iraka. Kad je odbio pridružiti se ostalim dječacima u obuci, ISIS-ovi militanti su mu slomili nogu na tri mjesta.

Ipak, i on spada u grupu sretnika. Nakon što mu je noga ozdravila, glumio je da šepa pa ga je ISIS smatrao beskorisnim. Ipak, nisu ga upucali nego su dozvolili njegovoj baki da dođe po njega i odvede ga kući. Njegov 5-godišnji brat Saman također je pušten. No, stalna premlaćivanja kojima je bio izložen u kampu, totalno su ga istraumatizirala.

‘Hoćete li me tući?’

Budi se usred noći i pati od napadaja. Kad je reporter CNN-a došao razgovarati s njegovim djedom i bakom, prvo je poskočio i upitao: “Hoćete li me tući?” NJihovi roditelji i mlađi brat i dalje su u zatočeništvu.

“Pitali su nas da dođemo s njima na obuku. Isprva smo odbili otići jer smo se bojali. Onda su me pitali želim li ići s njima na planinu i ponovno sam odbio. Tada su mi slomili nogu i to me spasilo. Drugu djecu su odvodili silom,” rekao je Nouri.

Njegova baka kaže da je sve to itekako ostavilo traga na dječaku. “Nigdje ne ide, samo sjedi u šatoru blizu mene.”

Nouri priča tihim glasom. Između svake kratke rečenice duboko udahne. Dok priča, zuri u pod, prisjeća se reporter CNN-a. Sve ovo je teško podnijeti kada imaš samo 11 godina. To što mu roditelji nisu tu još je jedna otegotna okolnost, zaključuje.

Njegov mlađi brat Saman tijekom cijelog je razgovora sjedio na djedovom koljenu, prestravljen zbog kiše koja je u to vrijeme padala, trzao se na svaku kap koja je padala na šator. On sada u svemu vidi opasnost i tako će biti još dugo, možda i zauvijek.

cnn
Novinarka CNN-a u razgovoru s dječacima koji su uspjeli pobjeći iz ralja ISIS-a screenshot

Psihološka pomoć

Khalid Nermo Zedo, aktivist Jezida koji je pomogao u osnivanju izbjegličkog kampa Esyan, kaže da sva ta djeca očajnički trebaju psihološku pomoć.

“Oni su pretrpjeli tako mnogo. Možete li zamisliti dijete od 12, 10 ili 8 godina koje je silom odvedeno od svoje majke, prisiljeno da nosi oružje, silom pretvoreno u islamiste. Kako im govore da su im roditelji nevjernici i da je smeće sve u što su dosad vjerovali. Jedno dijete u kampu nije željelo da mu odrežu kosu, jer su mu dok je bio zatočen, ISIS-ovci rekli da to ne smije učiniti. “Neka djeca se prestrave kad čuju riječ ISIS. Dobiju napadaje čim čuju tu jednu riječ. To je sve katastrofa.”

“Zbog toga svega, djeci je potrebna psihološka pomoć”, tvrdi Zedo. “Mi jednostavno nemamo kapaciteta ovdje. Ova djeca su bila prisiljena da ubijaju nevine. Znate li kako to djeluje na dijete? Na njegovu obitelj? Na čitavu zajednicu? Trebamo pomoć svijeta, ne možemo sve ovo sami,” rekao je Zedo.