Portal za društvena i kulturna pitanja. I svijet koji dolazi.

Politika & Kriminal

Povjerenstvo pitalo gradonačelnika Županje zašto je kupio tonu i pol kulena javnim novcem. Odgovor je totalni hit

Drago Hedl donosi nastavak senzaconalne priče o HDZ-ovom gradonačelniku

Pretprošlog petka, 27. studenoga, dvojica kriminalističkih policajaca pokucali su na vrata gradske uprave Županje kako bi gradonačelnika Davora Miličevića ispitali o poslovanju tog grada s Mesnicom AS i kupovini enormnih količina slavonskog kulena javnim novcem.

Miličević u tom trenutku nije bio u svom uredu, no Telegramu je službeno potvrđeno da je policija u gradsku upravu Županje došla upravo zbog onoga o čemu je naš portal prvi pisao: neviđenom rasipanju gradskog novca na kupnju suhomesnatih proizvoda, osobito slavonskog kulena, koji je Miličević godinama kupovao u spomenutoj mesnici.

”U svezi s vašim upitom glede poslovanja Grada Županje s mesnicom AS, izvješćujemo vas da smo Službi kriminalističke policije PU vukovarsko-srijemske naložili poduzimanje izvida radi provjere navoda u objavljenim člancima portala Telegram te o istom izvijestili USKOK”, stoji u odgovoru na Telegramov upit koji potpisuje Biljana Luburić, zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Vukovaru.

DORH može postupati i kad zna da postoje osnovi sumnje

Na mrežnim stranicama DORH-a nalazi se pojašnjenje kako je ”u skladu s odredbama Zakona o državnom odvjetništvu i Zakona o kaznenom postupku državni odvjetnik dužan postupati i kada je do njega samo dopro glas da je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti”.

”Dakle”, pojašnjava se dalje, ”državni odvjetnik ne mora čekati formalni primitak kaznene prijave od oštećenika, policije ili drugog državnog tijela; on će postupati kada je saznao da postoje osnovi sumnje da je kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti počinjeno. To je poznato pravilo u radu državnih odvjetnika.”

Sjajan primjer ponašanja hrvatskih političara

Očito, Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru prepoznalo je postojanje osnovanih sumnji iznesenih u Telegramovim tekstovima, pa je odlučilo pokrenuti izvide. Svojevrsne ”izvide” vezano uz kupovinu hrpetina slavonskog kulena, kulenovih seka, kobasica, slanine i čvaraka – a sve to javnim novcem – već je pokrenulo Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa koje je gradonačelniku Miličeviću, već 16 godina na toj funkciji, postavilo sasvim konkretna pitanja i zatražilo sasvim konkretne odgovore i dokumente.

Način na koji je Miličević odgovorio Povjerenstvu urnebesan je i sjajan je primjer ponašanja dijela hrvatskih političara (u čemu je jedan od najboljih primjera gradonačelnik Zagreba Milan Bandić) koji će, bez obzira kako glasilo pitanje, uvijek odgovoriti na način da kažu ono što žele, a ne ono što ste ih pitali.

‘Mene se osudilo na lomaču’

Od četiri i pol stranice odgovora gradonačelnika Miličevića Povjerenstvu za sprečavanje sukoba interesa, polovina bi se mogla sažeti u rečenicu: Od Kulina bana, do slavonskog kulena. Dakle, na pune dvije stranice (od četiri i pol) pisao je o svemu samo ne ono što ga je Povjerenstvo pitalo.

Miličević je tako pisao kako je Telegramova priča ”plasirana u vrijeme stranačkih izbora u Županji” od strane njegovog protukandidata, odnosno njegovih oponenata, te kako je ”medijski linč prije stranačkih izbora postigao svoj efekt, odnosno plasirana laž dala je pogrešnu poruku javnosti” i otežala njegov položaj ”što je za posljedicu imalo rezultate na stranačkim izborima” koje, kaže, nije mogao spriječiti. Miličević je, naime, na unutarstranačkim izborima izgubio i nakon 16 godina više nije predsjednik gradskog odbora HDZ-a.

”Žalosno je što se vraćamo u srednji vijek i osuđujemo ljude na lomaču, bez mogućnosti obrane”, nastavlja Miličević u odgovor Povjerenstvu i posve prešućuje da ga je novinar Telegrama molio za razgovor, i slao poruke na koje nije uopće reagirao.

Dopis prenosimo bez ispravaka

”Prije nego što bih se upustio u davanje odgovora”, nastavlja Miličević u pismu Povjerenstvu, ”dao bih i neke uvodne činjenice o Gradu, o mojim spoznajama što znam o obrtu Mesnice As. Grad Županja je Grad na istoku Hrvatske, po zadnjem popisu stanovništva imao je 12.089 stanovnika. Prošao je najduže vrijeme opće opasnosti za vrijeme Domovinskog rata. Tijekom 2000.-te godine doživio je slom gospodarstva, stečajem Županjske banke.

U gradu trenutno imamo 5 velikih privatnih subjekata: Sladorana, mljekara – proizvodnja mlijeka Novi Domil, Slavonija Nova proizvodnja od žitarica, Same Deutz Fahr – proizvodnja kombajna, Tvin – proizvodnja drvne galanterije”, piše Davor Miličević, dipl. iur,, kako se potpisao u odgovoru Povjerenstvu, a mi prenosimo pismo bez ikakvih ispravaka.

Žalopojka čovjeka koji je najutjecajnija osoba u Županji

Zatim slijedi žalopojka čovjeka koji je 16 godina najutjecajnija osoba u Županji i koja je jedno vrijeme bila i saborski zastupnik: ”Sve ove navedene tvrtke su do privatizacije zapošljavale jako velik broj ljudi, a nakon privatizacije, tranzicije a pogotovo stečaja taj broj ljudi je smanjen na minimalu. Primjera radi Slavonija Nova imala je 187 zaposlenih. A sada nema više ni 50.

Sve te tvrtke također su prošle stečajni postupak tijekom 2000.-te godine i nekako su uspjele preživjeti na tržištu. Tijekom 2014.-te godine, Grad Županja pogodila je elementarna nepogoda koja je proglašena kao katastrofa – poplava županjske Posavine”, piše gradonačelnik Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa koje ga pita zašto je kupovao enormne količine slavonskog kulena i drugih suhomesnatih proizvoda novcem iz gradskog proračuna.

Malo o nogometu i prvim loptama

Ipak nije sve tako crno, pa gradonačelnik Miličević optimistički piše Povjerenstvu i veselo nastavlja: ”Grad Županja je Grad kulena, rakije, tamburice, Šokačkog sijela i mogu reći da, dobrih, gostoljubivih ljudi. Šokačko sijelo je manifestacija kulturne tradicije koja se organizira i provodi uoči korizme u trajanju od 15-ak dana i otprilike košta milion kuna godišnje, gdje se na samom Šokačkom sijelu konzumiraju i reklamiraju suhomesnati proizvodi u većoj količini. Našim gostima smo najčešće darivali autohtone proizvode kao suvenir Županje u iznosu koji je dozvoljen Zakonom”, piše Davor Miličević, dipl. iur.

Odgovarajući na upit Povjerenstva koliko je za svog mandata (a na vlasti je, ponavljamo, 16 godina) kupio kulena, kulenovih seka, slanine, kobasica i čvaraka, gradonačelnik Miličević piše i sljedeće: ”Grad Županja Grad je prve nogometne lopte u Hrvatskoj i ove godine slavio je 100 godina osnivanja NK Graničar i 140 godina igranja prvog nogometa u Hrvatskoj”.

Nešto kasnije, gradonačelnik Miličević, inače predsjednika Nogometnog kluba Graničar, ponovno se vraća na tu temu: ”Nogometni klub Graničar osnovan je kao udruga građana 1920. godine i ove godine slavimo 100 godina postojanja kluba. Također ove godine Grad Županja i Graničar slave 140 godina igranja nogometa u Hrvatskoj”. Zatim slijede podaci u kojem se rangu klub natječe, koliko ima igrača i igračica, koliko aktivnih članova, te koliko su od toga juniori, kadeti, stariji i mlađi pioniri, limači…

‘Mogu ja još malo detaljnije’

Sve to naravno u kontekstu odgovora Povjerenstvu koliko je kulena kupio, koliko narudžbenica potpisao, tko je donosio odluke da se kulen kupuje i zašto je poslovni odnos isključivo bio s Mesnicom AS, a sve bez natječaja koje propisuje javna nabava.

Tek na kraju Miličević, i to vrlo uopćeno, piše nešto što bi se moglo nazvati pokušajem odgovora na vrlo konkretna pitanja Povjerenstvu a na kraju, iznad potpisa i pečata, u posljednjoj rečenici kaže: ”U privitku dopisa dostavljam Vam sve dokumente koje smo do sada prikupili radi brzine postupka, a ako bude trebalo još nešto detaljnije i unatoč koroni i prisutnim problemima mi ćemo dostaviti”.

Riječi koje u toj zadnjoj rečenice zvuče prijeteće su: ”još nešto detaljnije”.

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu