Politika & Kriminal

Pozadina nevjerojatnog bankarskog skandala: kako je imovina HPB-a, uz šutnju regulatora, završila pod ovrhom

Uistinu smirujuće djeluje činjenica da banka, čija je upravna zgrada pod ovrhom, kaže da je sve u redu jer ima dovoljno vašeg novca

FOTO: Telegram redakcija

Umjesto da odmah unovči dionice i time zaštiti prvenstveno interese svojih dioničara (najveći je Republika Hrvatska), Hrvatska poštanska banka odlučila je čekati 4 mjeseca, a potom dionice prodavati malo-pomalo kroz period od daljnjih 7 mjeseci. Zašto? Vjerojatno jer su kroz čitavo to vrijeme Jušti Puhariću tekle kamate

[Svi citati su iz knjige ‘Duško Popov – Šifra Tricycle’, Naprijed Zagreb, 1973.]


Godina je 1941., mjesec kolovoz. Topla ljetna večer u portugalskom ljetovalištu Estoril pored Lisabona. Iako Drugi svjetski rat bjesni, Portugal živi nešto mirnije jer je “sitna enklava neutralnosti u zaraćenom svijetu. Tu su živjeli, jedni pored drugih, dodirujući se ramenima, pripadnici svih zaraćenih strana. Bilo je tu i poslovnih ljudi iz raznih zemalja, kojekakvih međunarodnih funkcionara i, dakako, agenata i špijuna svih tipova i boja”.

Među potonjima bili su i Ian Fleming, član britanske tajne službe MI6, a kasnije autor romana o Jamesu Bondu, i Duško Popov, dvostruki tajni agent i Flemingova inspiracija za Jamesa Bonda. Njih su dvojica istovremeno odsjeli u hotelu Palácio, poznatom po svom Casinu Estoril u kojem se igralo “u uloge kakve Monte Carlo i Las Vegas nisu vidjeli u čitavoj svojoj povijesti”.

Baš kao i Bond, Popov je volio kockati. Uglavnom rulet jer je preko njega dogovarao idući sastanak sa svojom vezom, primjerice stavljanje uloga na brojeve 7, 17 i 30 značilo je da će idući sastanak biti sedmog dana u mjesecu u 17:30 sati. Ali tom zgodom u Casinu Estoril, koje će u prvom romanu o James Bondu postati Casino Royale, okušao se u baccaratu. Nije, zapravo, ni namjeravao igrati, samo je htio isprovocirati Flemingovu reakciju koji je bio zadužen da ga prati, s obzirom na to da je Popov sa sobom nosio 80.000 dolara koji su pripadali britanskoj vladi, a njemu bili povjereni.

Stalno dizanje uloga bez gornje granice

Za stolom za baccarat sjedio je Litvanac po imenu Bloch kojeg Popov nije podnosio jer je “svoj sitni rast pokušavao nadomjestiti bezobraznom drskom igrom“. Kad god je Bloch držao banku, nadmeno bi objavljivao ‘banque ouverte’ što znači da se ulozi mogu stavljati bez gornje granice. Takvo pravilo naravno favorizira bogatije igrače.

Popovu je napokon prekipjelo pa je izvadio svežanj od 50.000 dolara i stavio ga na stol na što je u dvorani nastao tajac, a Fleming je pak pozelenio. “Čak za pojmove i mjerila koji su za vrijeme rata vrijedili u estorilskoj kockarnici, bila je to golema svota.”. Kako se Bloch meškoljio u stolici, tako je postajalo sve jasnije da on te novce nema pa se Popov obratio krupjeu: “Pretpostavljam da kockarnica garantira ulog ovog gospodina, jer vi niste kazali ni riječi kad je on objavio banque ouverte”.

Krupje je međutim odvratio da kockarnica ne jamči ni za čije uloge. Popov je vratio 50.000 dolara u džep i rekao: “Nadam se da ćete o tome obavijestiti upravu kockarnice i da će ona zabraniti ovako neodgovoran način igranja. Ponašanje ovog gospodina prava je sramota, a osim toga smeta ozbiljnim igračima”.

Kockarnica oprala ruke

Prošlo je gotovo sedamdeset godina. Sada je 2008. U ovoj priči ulogu Litvanca Blocha tumači Hrvatska poštanska banka, kockarnicu drži Hrvatska narodna banka, a poznati kockar Jušte Puharić je Duško Popov. HPB se kockao protiv kockara i izgubio. Pouzdali su se u banque ouverte, što banke i inače rade – znajući da su ekonomski snažnija strana dugotrajnim sporovima iscrpljuju protustranku kao što to već godinama čine sa švicarskim frankom, ali ovaj put se s druge strane našao netko s debelim svežnjem novčanica i banka je izgubila.

Ne samo da je izgubila, ispostavilo se da je baš kao i Bloch blefirala jer je nakon što je izgubila odbila platiti. Razlika je doduše što HPB novce ima, ali jednostavno ne želi postupiti po pravomoćnoj sudskoj presudi kojom joj je naloženo da Puhariću isplati 30 milijuna kuna. Baš kao u Estorilu, i ovdje je kockarnica oprala ruke i poručila da ne jamči ni za koga. I unatoč tome što je takvo ponašanje sramota, uprava kockarnice neće ga zabraniti.

Popov našeg doba sklopio je 2005. godine s Hrvatskom poštanskom bankom ugovor o kreditu za koji je jamčio dionicama kojih je bio vlasnik. Kako je vrijednost dionica pala s dolaskom recesije 2008., tako je banka pozvala Juštu Puharića da nadomiri razliku koja je potrebna da njegove dionice i dalje budu dostatan kolateral za kredit. Budući da on to nije uradio, a znajući da su dionice ipak dovoljno vrijedne da se njihovim unovčavanjem zatvori kredit (dionice su u tom trenutku vrijedile nešto ispod 19 milijuna kuna dok je dug po kreditu iznosio oko 13 milijuna kuna), pristao je da banka prodajom njegovih dionica zatvori svoje potraživanje.

Banka se odlučila kockati na štetu klijenta

Banka je, međutim, usred najgore financijske krize našeg vremena odlučila odgoditi prodaju njegovih dionica i zapravo se kockati. Rezultat toga je da su dionice jednog dioničkog društva iz Puharićevog portfelja umjesto po 40.000 kuna prodane po 9.500 kuna odnosno izgubile su na vrijednosti preko 75%. Jušte Puharić imao je međutim dionice još 24 najpoznatija hrvatska dionička društva i to ukupno preko 20 tisuća dionica koje su doživjele sličnu sudbinu. Smatrajući da mu je time prouzročena šteta, tužio je banku i – pobijedio.

Ispostavilo se tako da je Hrvatska poštanska banka, između ostalog, postupila protivno članku 8. Zakona o obveznim odnosima koji kaže da se svatko dužan suzdržati od postupka kojim može drugom prouzročiti štetu. Banka se, jednako kao i Bloch, jednostavno nije mogla suzdržati. Umjesto da odmah unovči dionice i time zaštiti prvenstveno interese svojih dioničara (najveći je Republika Hrvatska), Hrvatska poštanska banka odlučila je čekati 4 mjeseca, a potom dionice prodavati malo-pomalo kroz period od daljnjih 7 mjeseci.

Zašto? Vjerojatno jer su kroz čitavo to vrijeme Jušti Puhariću tekle kamate. Kamatu će međutim morati platiti upravo oni jer su pravomoćnom presudom obvezani na isplatu preko 12,5 milijuna kuna i još najmanje toliko kamata odnosno s troškovima sveukupno gotovo 30 milijuna kuna. No, kako je s bankama često quod licet Iovi, non licet bovi, Hrvatska poštanska banka je odlučila da neće platiti.

HNB kaže da u svemu nema ničeg spornog

I nije u tome problem. Problem je što će odabirom takve strategije potencijalno dodatno oštetiti svoje dioničare (osim Republike Hrvatske, tu su i Hrvatska pošta, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatska agencija za osiguranje depozita… uglavnom javna tijela i društva). Naime, kad je Jušte Puharić shvatio da Hrvatska poštanska banka ne misli platiti dug, uradio je isto što bi i oni da je situacija obrnuta – pokrenuo je ovrhu. Pod ovrhom se tako trenutno nalaze zgrada sjedišta Hrvatske poštanske banke u Jurišićevoj ulici u Zagrebu površine preko 1000 m2, ali i vrijedan poslovni prostor od gotovo 400 m2 koji imaju u Dubrovniku.

Osim toga, ovrha je određena i na poslovnom udjelu koji HPB ima u društvu HPB Invest d.o.o. Svaka od te tri ovrhe nosi trošak od preko 100 tisuća kuna odnosno ukupno nešto više od 300 tisuća kuna. Hrvatska poštanska banka si je povrh dovođenja u pitanje vlastitih nekretnina i udjela zasad prouzrokovala daljnjih 300 tisuća kuna troška i nastavak tijeka ionako ogromnih kamata jer je zaključila da je iznad zakona.

Najbolje od svega? Hrvatska narodna banka kaže da nema ništa sporno u takvom postupanju HPB-a, iako Zakon o kreditnim institucijama u članku 98. kaže da je banka dužna poslovati tako da je u svakom trenutku sposobna pravodobno ispunjavati dospjele obveze. Unatoč tome – ili baš zbog toga – Savjet HNB-a u vrijeme kad HPB ne ispunjava svoje dospjele obvez, daje suglasnost za imenovanje nove-stare Uprave banke. Iste one Uprave koja odbija postupiti po pravomoćnoj sudskoj odluci.

Supervizori samo citiraju priopćenje banke

Presuda kojom je HPB-u naloženo platiti 30 milijuna kuna zaprimljena je početkom srpnja 2021. godine, a Hrvatska narodna banka je suglasnost Nadzornom odboru HPB-a da ponovno imenuje iste članove uprave dala početkom rujna 2021. A u istom tom trenutku kad je Savjet HNB-a odlučivao o podobnosti predloženih članova uprave HPB-a, sve tri ovrhe na imovini Hrvatske poštanske banke su već bile određene.

Istovremeno ni u sektoru supervizije Hrvatske narodne banke, za koji smo u prošlom tekstu pokazali kako užurbano radi, i u kojem je toliko stresno da je viceguvernerka zadužena za taj segment upravo dala ostavku, ne smatraju da postoji potreba za reakcijom. Bez da sami provjere stanje stvari slanjem nadzora, nekritički – i još k tome pogrešno – citiraju priopćenje Hrvatske poštanske banke te navode da banka koristi “raspoložive mehanizme pravne zaštite”. Pravnu zaštitu može tražiti netko čija su prava povrijeđena, a ne onaj tko je drugome povrijedio prava pa tu povredu odbija ispraviti kako mu je sud naložio.

Iz priopćenja Hrvatske poštanske banke razvidan je još jedan indikativan podatak. HPB, valjda hoteći pokazati kako stabilno posluje i kako nema straha za štedne uloge građana, navodi da potraživanje Jušte Puharića od 30 milijuna kuna čini niti 1% “novčanih sredstava kojima banka raspolaže“. Iz poslovnih rezultata Hrvatske poštanske banke jasno je da njeno poslovanje nije ugroženo, a i sredstva za ovaj spor su rezervirana, ali površnim čitanjem ove tvrdnje stekao bi se dojam da Hrvatska poštanska banka na računu trenutno ima 3 milijarde svojih kuna. Da to nije točno vidi se već letimičnim pogledom na bančinu bilancu.

Sve je OK, jer HPB ima dovoljno vašeg novca

Kapital banke iznosi oko 2,5 milijarde kuna i u idealnom scenariju bi banka mogla imati najviše 2,5 milijarde vlastitog novca. Budući da se u kapital osim novca ubrajaju i nekretnine, potraživanja i ostala imovina, to znači da gotov novac koji pripada banci iznosi bitno manje. Ali čak i ako uzmemo da su svih 2,5 milijarde kuna bančinog kapitala zapravo novac, to znači da HPB u “novac kojim raspolaže” ubraja najmanje 500 milijuna kuna istih tih poduzeća i građana koje svojim priopćenjem pokušava umiriti.

Uistinu smirujuće djeluje činjenica da banka, čija je upravna zgrada pod ovrhom, kaže da je sve u redu jer ima dovoljno vašeg novca. Ako pak pobliže analizirate bilancu HPB-a na dan 31.12.2020., vidjet ćete da novca u blagajni imaju tek 900 milijuna kuna, a da 3 milijarde kuna koje spominju mogu eventualno biti sredstva koja se nalaze na računu u Hrvatskom sustavu velikih plaćanja (HSVP) koji se međutim nalazi kod HNB-a što znači da se radi tek o HPB-ovom potraživanju prema HNB-u za taj iznos novca.

I tako dolazimo do kraja naše alegorije o bankarima i kockarima pa je red da izvedemo i neke zaključke: ako se kockate protiv banke i izgubite, imate pravo platiti. Ako se banka kocka protiv vas i izgubi, imate pravo očekivati da vam neće platiti, a da će još k tome kockarnica prihvatiti da banka, slaba i nemoćna kakva već jest, potraži “pravnu zaštitu” od vas. A na kraju, ako svi ti manevri propadnu, tu su uvijek novci drugih igrača za stolom. Šalu na stranu, to ipak nije točno jer za novce štediša ipak jamči Hrvatska agencija za osiguranje depozita. Osim ako se oni nisu izložili ulažući svoje novce baš u dionice te iste banke…

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu