Politika & Kriminal

Poznati doktor kojeg su uhvatili da sređuje lažne mirovine tužio državu zbog 'ponižavajućih uvjeta' u zatvoru. I dobio

Drago Rubala odslužio je dvije godine zatvorske kazne, a sada od države dobiva odštetu

FOTO: Slavko Midzor/PIXSELL

Popularni radijski voditelji i liječnik dr. Drago Rubala koji je prije nekoliko godina odslužio zatvorsku kaznu zbog sređivanja lažnih invalidskih mirovina, sada će od države dobiti odštetu zbog loših uvjeta u zatvoru.

Rubala je bio osuđen na dvije godine zatvora nakon što se nagodio s USKOK-om priznavši višegodišnje malverzacije s mirovinama. Priznao je da je pisao lažne dijagnoze na osnovu kojih je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odobravao invalidske mirovine. Za krivotvorene nalaze dobivao je između 1700 i 7500 eura.

Osim zatvorske kazne morao je državi vratiti 75 tisuća eura nezakonite zarade, a oduzet mu je i stan vrijedan 1,6 milijuna kuna. Ukupno je tom velikom aferom bio obuhvaćeno 69 osoba od kojih se većina nagodila s USKOK-om.

Koliko je Rubala proveo u zatvoru?

Sada je Rubala uspio dokazati da su uvjeti u zatvoru u kojem je završio 2011., kada je uhićen, te tijekom 2013. i 2014. kada je služio kaznu, bili neljudski i ponižavajući. Bio je u zatvoru ukupno 484 dana. Inače, s odsluženja je pušten osam mjeseci ranije, na uvjetnu slobodu.

Od toga je dio proveo u zatvoru u Zagrebu gdje je, kako je opisao, bio smješten u sobi od 21,1 metara kvadratnih, što je ispod minimuma kojeg propisuje zakon. “U toj sobi bilo nas je osam. Osam kreveta, jedan stol i dvije klupe, garderobni ormar u kojeg nisu stale sve stvari pa smo ih držali i ispod krevete. Nešto više od jedan i pol metar kvadratni otpao je na sanitarni čvor.

Nije bilo dovoljnog prirodnog svjetla ni svježeg zraka zbog čega mi je boravak u zatvoru bio dodatno otežan. U toj sobi provodio sam 22 sata dnevno. Unutra je bio i ‘čučavac’ ali bez adekvatne ventilacije, pa su se širili neugodni mirisi”, opisuje Rubala stanje u Zatvoru u Zagrebu.

Je li mu bilo ugroženo zdravlje?

U istom prostoru, kaže, poslužuje se hrana, ali njezino konzumiranje zbog nedostatka prostora, nedostatka ventilacije i sanitarnog čvora vrlo je neprimjereno i, prema njegovim riječima, vrijeđa ljudsko dostojanstvo. “Jeli smo na smjenu jer nismo svi imali mjesta”, tvrdi.

On kao dijabetičar nije dobivao odgovarajuću prehranu. “Dobivao sam velike količine kruha, tijesta i krumpira, voće vrlo rijetko”, prisjeća se.

Navodi zatim i kako su madraci na kojima su spavali zatvorenici bili jako stari i dotrajali. Iz njih su virile žice. Sa zidova je padala žbuka. Soba je bila puna žohara koji su im ulazili u krevete.

Zbog drugih osuđenika loše je spavao

“Bio sam smješten s ljudima osuđenima za svakakva kaznena djela. U takvim sam uvjetima jako loše spavao, pa sam bio užasno iscrpljen. Nisam imao ni adekvatnu liječničku skrb. Do doktora sam jedva dolazio. Za pregled se moralo prijaviti nekoliko tjedana ili čak mjeseci unaprijed. Nisu mi dali ni moje lijekove ni tlakomjer ni aparat za mjerenje šećera.

Da izmjerim šećer morao sam ići k dežurnom pravosudnom policajcu, ali mi često nisu željeli mjeriti šećer”, kazao je u procesu protiv države Rubala. Prema njegovim riječima ni održavanje higijene u zatvoru nije bilo jednostavno. Tuširat su se smjeli samo jednom tjedno po par minuta, dok su se ostale dane polijevali vodom iznad čučavca. Ni svjetla nije bilo dovoljno za čitanje, a očajna je bila i ventilacija.

Kakvo je stanje bilo u Lipovici?

“Kad su me premjestili u Kaznionicu u Lipovici zdravlje mi se dodatno narušilo. Tamo su, naime, glavna jela bili tijesto, krumpir i kolači, ponekad kuhana jaja. Meni je kao dijabetičaru sve to zabranjeno, dok su Muslimani imali dijetalnu prehranu. Ja ju nisam mogao dobiti jer se nisam deklarirao kao Musliman”, tvrdi. Opisuje kako mu je zbog toga razina šećera u krvi skočila, iako je pio i po dvije tablete na dan. Pokušao je prigovarati na prehranu, no ništa mu nije uvaženo. I u Lipovici je sve bilo puno žohara, tvrdi. Nije se mogao ničime baviti, niti se rekreirati, niti se družiti u biblioteci.

Predstavnici države sve to su negirali. Prema njihovim riječima Rubala je imao primjerene uvjete na odsluženju kazne. Mogao je, uvjeravaju, šetati po krugu zatvora, dobivao je lijekove, a zatvor se, kažu, šest puta godišnje dezinficirao.

No kako su i ostali zatvorenici koji su s Rubalom dijelili ćelije opisali loše uvjete, sud mu je dosudio 10 tisuća kuna odštete. Iako je tužbom tražio čak 60 tisuća, zbog zaključka vještaka da mu loši zatvorski uvjeti nisu trajno narušili zdravlje dosuđen mu je niži iznos.

Za još članaka poput ovog, prijavite se na Telegramove newslettere

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu