Prava istina o odnosima EU-a i Turske. U Bruxellesu hine distanciranost od Erdogana, a iza kulisa navijaju za njega
Pobjeda Erdoganovog protivnika došla bi u nezgodnom trenutku za savez, smatraju analitičari
Suprotno očekivanjima, koalicija turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana osigurala je većinu u parlamentu. Osim toga, dugogodišnji turski vođa je u predsjedničkoj utrci postigao puno više nego što su ankete predviđale.
U prvom krugu predsjedničkih izbora osvojio je 49,42 posto, a njegov suparnik, Kemal Kilicdaroglu dobio je 44,95 posto glasova. Ako Erdogan pobjedi u drugom krugu, pojedini političari u Europskoj uniji mogli bi odahnuti, piše Politico.
I u Bruxellesu i u drugim prijestolnicama EU-a rasla je zabrinutost da će Kilicdaroglu u svom predsjedničkom mandatu pokušati redefinirati i unaprijediti odnos Turske s Europskom unijom. Ne samo da bi to uključivalo unapređenje carinske unije EU-Turska i traženje dogovora o liberalizaciji viznog režima, već bi također moglo uključivati pokušaj ponovnog pokretanja dugo zamrznutih pristupnih pregovora.
Ukrajina kao prioritet
Međutim, Kilicdarogluova pobjeda došla bi u vrlo nezgodnom trenutku za Europsku uniju s obzirom na Ukrajinu i implikacije njezinog pristupanja. Čelnici bloka vjerojatno će službeno otvoriti pristupne pregovore s Kijevom na summitu u prosincu.
Zabrinutost među visokim dužnosnicima EU-a je da bi Kilicdarogluova zemlja mogla zakomplicirati situaciju, iako Kijev uživa znatno širu političku podršku od Ankare kada je riječ o pristupanju. To je zato što neki u Bruxellesu, kao i brojnim prijestolnicama EU-a, smatraju da bi cijenu primanja Ukrajine i zapadnog Balkana mogla platiti Turska.
“U jednom trenutku morat ćemo jasno staviti do znanja da su Ukrajina i zapadni Balkan posljednje proširenje. Nezamislivo je da bi EU mogla primiti i Tursku i Ukrajinu. Tržište to neće podnijeti”, rekao je visoki dužnosnik koji je želio ostati anoniman.
Otvoreni pregovori
Šanse Ukrajine za ulazak u EU povećava i ruska invazija. Javno bi čelnici EU-a, naravno, pozdravili pobjedu Kilicdaroglua. Oni bi javno također podržali njegov program reformi i signalizirali želju za konstruktivnijom suradnjom s njim. Ali, rat u Ukrajini učinio je Tursku nižim prioritetom za blok.
Dakle, ako bi Kilicdaroglu pobijedio 28. svibnja, zemlje članice će se vjerojatno boriti i staviti Tursku na dnevni red na svom lipanjskom sastanku kako bi zacrtale strategiju za budućnost Turske u savezu. Ali ishod te rasprave već je jasan – konstruktivna dvosmislenost.
To znači da bi u slučaju pobjede opozicije pristupni pregovori vjerojatno bili ponovno pokrenuti, ali uz spoznaju da će samo ostati otvoreni i neće se micati s mrtve točke. To je, u biti, bio pristup bivše njemačke kancelarke Angele Merkel, koja se osobno protivila pristupanju Turske EU, ali je pristala ostati neodređena po pitanju ulaska.
Pogoršani odnosi
Međutim, kako zaključuje Politico, EU treba paziti što želi. Ako Erdogan pobijedi, izazovi u odnosima između EU i Turske ostat će isti, a i mogli bi se pogoršati. Pobjeda Kilicdaroglua značila bi konstruktivniji rad s Bruxellesom u vezi izbjeglica.
Dugoročno gledano, ako Erdogan doista pobijedi, daljnje demokratsko nazadovanje ostat će na životu, a slično je i s geopolitičkim stanjem. Pristupni pregovori Turske ostat će zamrznuti, ažuriranje migracijskog pakta iz 2016. ili ispunjavanje nekih njegovih klauzula i dalje će biti vrlo malo vjerojatno. Stoga, stagnirajući odnos EU-a i Turske samo će se dodatno pogoršati.
U konačnici, izbori u Turskoj jasno su razotkrili nepostojanje jasne politike EU-a prema Turskoj, zaključuje Politico.