Pravosuđe nam je spektakl. Bivši pomoćnik ministra drugi je put nepravomoćno osuđen zbog mita, opet je dobio tri godine zatvora
Nepravomoćna presuda izrečena je Dinku Mikuliću koji je bio pomoćnik u Ministarstvu branitelja
Nekadašnji pomoćnik ministra branitelja Dinko Mikulić po drugi put je osuđen zbog primanja mita od građevinara kojima je sredio radove na stanovima za stambeno zbrinjavanje invalida Domovinskog rata, te članova obitelji poginulih i nestalih branitelja. Dobio je, ponovno, tri godine zatvora.
Nepravomoćnu presudu danas mu je izreklo vijeće Županijskog suda u Zagrebu.
Zašto se ovaj slučaj vuče godinama?
Riječ je o još jednom bizarnom slučaju sumnje u političku korupciju koji se razvlači već godinama. Naime, Mikulić je prema presudi mito požeo tražiti još 2005. godine kada je krenula realizacija projekt stambenog zbrinjavanja ratnih stradalnika. Tek sedam godina kasnije, u prosincu 2012. Mikulića hapse.
Završava u istražnom zatvoru nakon punih 12 godina rada u Ministarstvu branitelja. Zaposlio ga je još Ivica Pančić u Račanovoj Vladi, a kazneno djelo počinio je, tvrdi sud, i u vrijeme dok je ministarstvo vodila tadašnja HDZ-ova ministrica Jadranka Kosor, te u mandatu SDP-ovog Freda Matića.
Sada je po drugi puta nepravomoćno osuđen. Prva presuda od tri godina zatvora bila mu je izrečena 2018. godine. Vrhovni sud RH ju nakon žalbe ukida i vraća slučaj na ponovno suđenje. I novom presudom osuđen je na tri godine zatvora.
Godinama tražio tisuće eura mita
Sud je i u ovom dokaznom postupku utvrdio da je Mikulić još tijekom 2005., kada je bio ravnatelj Uprave za stambeno zbrinjavanje, da bi zatim posao pomoćnik ministra u Ministarstvu branitelja, počeo tražiti mito od građevinara koji su željeli poslove s državom.
U to je vrijeme bio, među ostalim, zadužen za rješavanje stambenog zbrinjavanja ratnih vojnih invalida i članova obitelji poginulih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Upravo njegov resor utvrđivao je potrebe i analizirao ponude za gradnju stanova.
Od Branka Dretara, suvlasnika i člana uprave trgovačkog društva Stanoing d.o.o. iz Varaždina Mikulić je, navodi sud, tražio isplatu 50.000 eura kako bi njegovoj firmi osigurao poslove. Dretar je s Mikulićevim zahtjevom upoznao drugog suvlasnika i člana uprave Eduarda Brumena.
Dinko Mikulić: ‘Nisam uzimao mito’
Mito Mikulić, kaže sud, uzima u prosincu nakon što je Stanoing u listopadu te godine s Ministarstvom zaštite okoliša prostornog uređenja i graditeljstva sklopio ugovor o prodaji stanova za cijenu od 31.408.903,40 kuna. Godinu dana kasnije sklapa se ugovor za prodaju još stanova vrijednih 23.795.010,02 kuna.
Prema drugoj točki optužnice Mikulić je nastavio tražiti mito i između svibnja 2008. do prosinca 2012. godine. Radilo se o ukupno još 300 tisuća eura. Dretar je pristao platiti Mikuliću 100 tisuća eura, ali to na kraju nije učinio, dok je Brumen odbio platiti 200 tisuća eura nakon što je Stanoing u studenom 2008. dobio posao vrijedan nešto manje od 22,5 milijuna kuna.
Mikulić od početka ove afere poriče krivnju, objašnjavajući kako uopće nije imao ovlasti dogovarati kupnju stanova za ratne vojne invalide i ostale stradalnike Domovinskog rata. Međutim, i Dretar i Brumen u svojim su iskazima detaljno opisali kako ih je tražio mito i koliko su mu novaca dali.