Nekad je nužno odabrati stranu

U dvije godine za praznu zgradu u Bruxellesu potrošili smo 558.000 kuna. Ovako Radman mjesecima izbjegava pitanja o tome

Još početkom srpnja pitali smo Ministarstvo za tu nekretninu i koliki su njezini godišnji troškovi, a onda je uslijedilo dopisivanje

FOTO: Pixsell

Državna administracija možda nikad nije imala tako naoko jednostavan, a u praksi, čini se, potpuno nesavladiv zadatak: već osam i pol godina Vlada (ne samo ova) nema pojma što učiniti s golemom zgradom u Bruxellesu, koja je kupljena za diplomaciju, ali i dalje stoji neiskorištena, gutajući stotine tisuća kuna javnog novca.

Na famoznu nekretninu koja još nije stavljena u funkciju, kako doznajemo, samo u zadnje dvije i pol godine iz proračuna je potrošeno više od pola milijuna kuna. Većina tog iznosa otišlo je na održavanje i osiguranje nekretnine od četiri tisuće kvadrata i sa 68 parkirnih mjesta, a dio na režije.

Uporna šutnja Ministarstva

Problem ove zgrade ministar Gordan Grlić Radman naslijedio je od svojih prethodnika. I to ne jednog, nego četvero: Vesne Pusić, Mire Kovača, Davora Stiera i Marije Pejčinović Burić. Ipak, dojmljiva je ustrajnost aktualnog vodstva Ministarstva da pitanja o problematičnoj nekretnini pokuša izbjeći.

Ministarstvu koje vodi Grlić Radman prvi upit poslali smo početkom srpnja. I to ne slučajno. U službenom planu nabave Ministarstvo je predvidjelo da će do kraja lipnja, za iznos od sto tisuća kuna, naručiti stručnu procjenu je li isplativo urediti tu nekretninu. Taj je dokument, očito, trebao poslužiti kao temelj za odluku hoće li Vlada zgradu zadržati ili je pokušati prodati.

Na srpanjski upit su se, međutim, sa Zrinjevca oglušili. Poslali smo stoga pitanja ponovno sredinom srpnja, ovoga puta i Ministarstvu i Vladi. Pa opet u kolovozu. Onda još jednom temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama. Kako odgovor nije stizao, obratili smo se i povjereniku za informiranje.

Priprema se prodaja?

Dok smo se mi s njima dopisivali oko Bruxellesa, iz Radmanovog resora bili su nešto aktivniji u drugim dijelovima svijeta: u kolovozu su, na primjer, predložili Vladi da izdvoji 3,3 milijuna kuna za izgradnju hrvatske kapelice u Betlehemu. Odluku, koja je u javnosti izazvala niz reakcija, ministar Radman branio je, među ostalim, i sad već poznatim argumentom da je tih 450 tisuća eura (iznos za kapelu) “malo bolji stan u Zagrebu”. Na naša pitanja, pak, o tome što je njegovo Ministarstvo poduzelo oko nekretnine u Bruxellesu, odgovori i dalje nisu stizali.

Stigli su tek prije nekoliko dana. Ukratko: zgrada i dalje troši proračunski novac, a što će s njom biti, još nije odlučeno. Nisu više sigurni ni hoće li raspisivati natječaj putem kojeg su planirali naručiti studiju koja bi odgovorila na pitanje je li isplativo u nekretninu dalje ulagati. No, sudeći po onome što je dosad poduzeto, čini se sve izglednijim da se država sprema za njezinu prodaju.

Stalno predstavništvo Hrvatske pri EU je “provelo procjenu građevinske i tržišne vrijednosti zgrade na samoj lokaciji”, kažu iz Ministarstva što sugerira da je prodaja jedna od opcija. “Zaprimljeno je nekoliko studija, analiza i izvješća renomiranih tvrtki na području poslovanja nekretninama u Bruxellesu, s pripadajućim izvješćima procjenitelja”.

Troškovi famozne nekretnine

Zato razmatraju ima li uopće smisla raspisivati i natječaj za nabavu dodatne studije. Najavljuju pritom da bi konačne procjene o ovoj zgradi, ali i o smještaju Stalnog predstavništva i Veleposlanstva, trebale biti donesene “do konca ove godine”. A u međuvremenu zgrada, kako smo napomenuli, troši javni novac.

Prošle godine, prema podacima koje su nam konačno poslali iz Ministarstva, troškovi su iznosili 22.686,69 eura, odnosno nešto manje od 170 tisuća kuna. U prvih sedam mjeseci ove godine 23.876,95 eura, što je oko 178 tisuća kuna. U 2019., pak, kako smo već ranije pisali, troškovi su iznosili 28.009,61 eura, odnosno gotovo 210 tisuća kuna.

Radi se, prema informacijama Ministarstva, o troškovima za održavanje i osiguranje zgrade te, manjim djelom, troškovima režija. Ministarstvo nije detaljiziralo što sve spada u režije. No, jasno je da je u samo dvije i pol godine na zgradu, za koju nitko još ne zna što bi s njom, potrošeno oko 558 tisuća kuna. Još malo i – dobar stan u Zagrebu.