Pred EU izbore desni populisti okupljaju se u subotu u Milanu. Ambicije su im velike, ali zvuče teško ostvarive
Spaja ih protumigrantska retorika i prijezir prema političkim elitama, ali ispod površine postoje i duboke razlike
Ove subote, vikend prije izbora za Europski parlament, čelnik talijanske Lige Matteo Salvini okuplja u Milanu lidere desničarskih, populističkih stranaka s kojima želi promijeniti političku sliku Europske unije. Prema najavama medija, očekuje se sudjelovanje predstavnika 12 stranaka, među kojima i Marine Le Pen, čelnica Nacionalnog okupljanja.
Predizbornim skupom u Milanu talijanski ministar unutarnjih poslova – čije političke ambicije zasigurno sežu puno dalje od te funkcije i izvan granica Italije – želi pokazati da može ostvariti ono što drugima prije njega nije pošlo za rukom. Ujediniti populističke, euroskeptične i uglavnom krajnje desne stranke da bi, kako je nedavno sam najavljivao, “pobijedili i promijenili EU”.
Prošli put nisu se uspjeli ujediniti
Njihove ambicije pred izbore nisu, dakle, nimalo skromne. Salvini se nada “novom europskom proljeću”, oslanjajući se na politički uzlet Lige u Italiji i predizborne ankete koje predviđaju da bi njegova stranka mogla pojedinačno biti druga najjača u EU parlamentu (iza njemačkog CDU/CSU-a). Na razini cijele EU, desni populisti u sljedećem sazivu Europskog parlamenta mogli bi osvojiti i više od četvrtine mandata.
Bilo bi to uistinu značajan rezultat. No, gole brojke – postotci i pojedinačni mandati – nisu dovoljne. I na europskim izborima prije pet godina euroskeptici su dobro prošli na biralištima. Stranka Marine Le Pen, koja se tada još zvala Nacionalna fronta, tada je pobijedila u Francuskoj. S tri mandata, 2014. godine skočili su na 24 eurozastupnika.
Prije pet godina, nacionalističke, euroskeptične političke opcije nisu se uspjele ujediniti. Iako su brojčano bili relativno jaki, ostali su podijeljeni u tri zastupnička kluba. To je dramatično smanjilo njihov utjecaj na europske politike i rad Europskog parlamenta. Matteo Salvini nada se da će ovoga puta biti drugačije.
Što ih spaja, a što dijeli?
Salvini i njegovi istomišljenici neće imati problema složiti se oko nekih načelnih stavova. Spaja ih protumigrantska retorika i politika, rogobore protiv neizabranih briselskih birokrata i “otuđenih” političkih elita, traže vraćanje ovlasti iz Bruxellesa na nacionalne države. No, kada se zagrebe ispod površine, naziru se razlike na nizu pitanja.
Talijanska Liga, primjerice, ne želi da ih u trošenju proračunskog novca ograničavaju europska fiskalna pravila (Italija, u kojoj je Liga na vlasti, lani je bila u sukobu s Bruxellesom upravo zbog prijedloga proračuna), dok je Le Pen, recimo, sklona ekonomskom protekcionizmu. Takve bi politike mogle loše sjesti njihovim potencijalnim partnerima iz sjevernijih europskih država. No, najveći kamen spoticanja mogla bi ipak biti Rusija.
Salvini je zagovornik ruskog predsjednika Vladimira Putina. Prošle je godine, prilikom posjeta Moskvi, sankcije EU-a protiv Rusije nazvao “ludilom”. Prije četiri godine, kad još nije bio toliko prepoznatljiv na europskoj sceni, mediji su izvijestili da je na sjednicu Europskog parlamenta došao u majici s likom ruskog predsjednika. Salvinijev stav prema Putinu mogao bi od suradnje odvratiti vladajuću poljsku konzervativnu stranku, Pravo i pravda (PiS), koju je čelnik Lige pokušao pridobiti još u siječnju kada se u Varšavi sastao sa šefom PiS-a Jaroslawom Kaczynskim.
Salvini računa na političke teškaše
Salviniju je potrebno što više političkih teškaša pa osim Poljaka, pokušava u svoje redovi privući i Viktora Orbana, mađarskog premijera i šefa stranke Fidesz, s kojim se sastao početkom svibnja. Na tom je susretu bilo više nego očito što spaja dvojicu najglasnijih protivnika migrantske politike EU-a: pozirali su pred ogradom od bodljikave žice koju je Mađarska 2015. godine, u jeku izbjegličke krize, postavila na granici sa Srbijom.
Privlačenjem Orbana, Salvinijeva bi grupacija značajno dobila na političkoj snazi jer je Orban, osim što je šef stranke, ujedino i premijer – dakle, sjedi u Europskom vijeću, gdje skupa s francuskim predsjednikom, njemačkom kancelarkom i ostalima, odlučuje o politikama EU-a. No, i ovdje se, ispod površine, naziru razlike.
Podjele pomesti pod tepih
Salvini – osim što se zalaže za zatvaranje granica, pa je zatvorio talijanske luke za prihvat brodova koji u Mediteranu spašavaju migrante – smatra i da EU mora solidarno pomoći Italiji. Kada je, međutim, Bruxelles predložio da se Italiji (i Grčkoj) pomogne raspodjelom izbjeglica po zemljama članicama, Orban je to kategorički odbio. Osim toga, stranka mađarskog premijera još uvijek formalno pripada Europskoj pučkoj stranci, mada je nedavno suspendirana. Hoće li ostati u EPP-u ili promijeniti politički dres, Orban zasad ne otkriva.
Salvini i njegovi politički saveznici diljem EU-a zasigurno su spremni, barem zasad, uime veće političke koristi, pomesti pod tepih ono što ih dijeli. Nakon izbora nesuglasice bi ipak mogle izroniti i spriječiti stvaranje dugotrajnijeg savezništva unutar EU parlamenta. No, ako ništa drugo, brojke koje im se prognoziraju na izborima sljedeći vikend omogućit će im da, kako je to u uredničkom komentaru sročio francuski “Le Monde”, osvoje dovoljno mandata da nastave potkopavati EU.