Desetak skorih referenduma i izbora mogli bi, zbog rasta desničarskih populista, ozbiljno uzdrmati Europu
Marine Le Penn slavi poraz Angele Merkel na lokalnim izborima
Strah koji se već neko vrijeme širi Europom zbog rasta potpore radikalnoj, nacionalističkoj, populističkoj desnici, pokazao se u nedjelju 4. rujna potpuno opravdanim. Na lokalnim izborima u sjevernonjemačkoj pokrajini Mecklenburg-Vorpommern, koja ima 1,6 milijuna stanovnika, ekstremno, desno orijentirana stranka Alternativa za Njemačku, AfD, dobila je čak 20,8 posto glasova, gotovo dva posto više od Kršćansko demokratske unije, CSU, Angele Merkel.
Pobjedila je Socijaldemokratska stranka, SPD, s 30,5 posto glasova, no ta stranka dobila je 5 posto manje glasova nego na prošlim izborima, dok je CSU Angele Merkel izgubio 4 posto glasova. Problem je što u pokrajini Mecklenburg-Vorpommern gotovo da nema stranih radnika i izbjeglica, koji su osnovni uzrok sadašnjih političkih sukoba u Njemačkoj, a osim toga to je i izborna baza kancelarke Merkel.
Desetak izbora koji bi mogli uzdrmati Europu
Takav ishod izbora uzdrmao je same temelje njemačke, a samim time i europske političke stabilnosti. Još gore: najavljuje da slijedećih godinu dana Europu, pa i svijet, očekuje puno dramatičnih promjena, neizvjesnosti, nestabilnosti…
Naime, slijedećih 12 mjeseci održati će se desetak izbora i referenduma koji bi mogli iz temelja promijeniti dosadašnje političke odnose u Europi i svijetu.
Tijekom rujna održati će se parlamentarni izbori u Hrvatskoj te iznimno važni lokalni izbori u španjolskoj pokrajni Baskiji. U listopadu će na parlamentarne izbore izaći građani Crne Gore, a Austrijanci će ponovno birati predsjednika države. Tijekom listopada u Mađarskoj će se održati referendum o izbjeglicama, a u studenome na referendum će izaći Talijani koji trebaju odlučiti hoće li prihvatiti suštinske ustavne promjene koje predlaže premijer Renzi.
Sve se to događa usred izbjegličke krize
Gotovo u isto vrijeme Amerikanci će odlučiti hoće li Hillary Clinton ili Donald Trump postati novi predsjednik najmoćnije države na svijetu. Krajem 2016. u Španjolskoj će se najvjerojatnije dogoditi treći parlamentarni izbori u samo godinu dana. U ožujku 2017. slijede parlamentarni izbori u Nizozemskoj, u travnju predsjednički izbori u Francuskoj te u rujnu izbori za Bundestag u Njemačkoj.
Sve će se to događati u vrijeme dok je Europa pritisnuta neizdrživim teretom izbjegličke krize, ali i dok je pod neprekidnim stresom zbog mogućih novih terorističkih napada. Zbog toga u većini država jačaju desni populistički pokreti, koji svoj uspon zahvaljuju i pozivima na borbu protiv aktualnih političkih i financijskih elita. Posljedice takvih turbulentnih prilika, kao i odluka građana da Velika Britanija izađe iz EU, dodatno kompliciraju i usporavaju gospodarski oporavak europskih država. Stoga nije pretjerivanje kada se kaže da se Europa, pa i svijet, nalaze na dramatičnoj raskrsnici.
Kojim će putem krenuti Europa
Teško je ponuditi uvjerljiv odgovor kojim će putem krenuti Europa: toliko je, naime, nepoznanica, politička previranja toliko su da dinamična da je nemoguće predvidjeti razvoj političkih događaja.
Rezultati lokalnih izbora u Njemačkoj to najbolje potvrđuju. Tko je još do prije nekoliko mjeseci mogao zamisliti da će Kršćansko demokratska unija Angele Merkel biti tek treća, da će prvi puta nakon 70 godina ispred nje biti jedna radikalna desna stranka, da će Alternativa za Njemačku, AfD, stranka koja je osnovana pred samo tri godine, na valovima antiimigrantske politike, pobijediti kancelarku u njenoj državi. Premda je riječ o, po broju stanovnika, nebitnoj pokrajini koja ima svega 1,6 milijuna stanovnika, u odnosu na 80 milijuna koliko ih Njemačka, ipak nitko ne sumnja da će ta poraz prisiliti Angelu Merkel na ne baš male promjene u svojoj politici.
Europske elite su u panici
No, tu nije kraj panici europskih političkih elita: slične promjene u listopadu se mogu očekivati i u susjednoj Austriji, a ne bi bilo čudno da tijekom rujna dođe do dodatnih političkih potresa u Španjolskoj.
Prva je na redu Hrvatska: za nekoliko birati će se zastupnici u Saboru, no to ne izaziva previše pozornosti u Europi, jer se, bez obzira pobijedi li SDP ili HDZ, ni u unutarnjoj, a posebice vanjskoj politici, ne očekuju radikalne promjene. Jedino što će se, kao i u Europi, ubrzati proces fragmentacije političke scene, prije svega jačanjem stranaka poput Mosta i Živog zida, kao posljedica općeg nezadovoljstva vladajućim političkim establishmentom.
Za razliku od Hrvatske, lokalni izbori u Baskiji, bude strah da će se ionako zamršena politička situacija u Španjolskoj, dodatno zakomplicirati. Nakon neuspjeha referenduma o nezavisnosti Katalonije, bio je splasnuo i separatistički entuzijazam u Baskiji.
Radikalna ljevica diktira pravila u Španjolskoj
No, nakon što se već gotovo godinu dana u Madridu ne može formirati vlada, ponovno oživljavaju ideje kako bi za Baskijce i Katalonce bilo nabolje da imaju ne samo veći stupanj samostalnosti, nego i kompletnu nezavisnost. Zbog brojnih korupcijskih afera u koje su bili upleteni političari dvije najveće stranke, tehnički premijer Mariano Rajoy, šef konzervativne Popularne stranke te predsjednik Socijalističke stranke Pedro Sanchez, nikako ne mogu skupiti dovoljan broj glasova u parlamentu za sastavljanje vlade.
Pravila igre sada diktiraju radikalno lijeva stranka Podemos i stranka Ciudadanos, bliska političkom centru, koje svoj uspon zahvaljuju žestokoj kritici vladajuće nomenklature. Zbog toga se očekuje da će do kraja godine Španjolci i treći puta na izbore. Istraživanja javnog mijenja, međutim, pokazuju da ni ovaj puta neće biti pobjednika, pa se krizi u Španjolskoj ne nazire kraj.
Neizvjesnost u Austriji
S obzirom da Crna Gora ima svega nešto više od 600.000 stanovnika, izbori u toj državi, u kojoj je već više od dva i po desetljeća Milo Đukanović neprikosnoveni vladar, ne pobuđuju nikakvo zanimanje budući da ne mogu bitnije utjecati na političke procese u Europi.
No, zato će predsjednički izbori u Austriji, kako sada stvari stoje, iz temelja promijeniti odnose u toj državi. Ustavni sud u svibnju je poništio izbore za predsjednika države na kojima je s 50, 3 posto glasova pobijedio nekadašnji šef stranke Zelenih Alexandar Van der Bellen, dok je Norbert Hofer, kandidat ekstremno desne Slobodarske stranke izgubio za samo 0,6 posto glasova. Takav ishod izbora pozdravljen je u EU kao pobjeda razuma i demokracije, a poraz populizma i ekstremizma.
Ankete, međutim, pokazuju da Hofer sada ima velike šanse pobijediti na ponovljenim izborima. A to je ono što najviše zabrinjava službeni Bruxelles i Beč: Hoferova Slobodarska stranka vuče korijene iz austrijske nacističke prošlosti te zagovara netrpeljivost i drastičnu antiimigrantsku politiku. Hofer je inače bliski prijatelj Milorada Dodiga te je podržao njegovu ideju o referendumu u Republici Srpskoj kojemu se protivi cijela Europa. Hofer će, ako pobijedi na izborima, biti najekstremniji desničar na vlasti u jednoj državi članici EU od njenog formiranja.
Referendum u Mađarskoj
Početkom listopada građani Mađarske na referendumu će odgovoriti na pitanje: ”Želite li da Europska unija ima pravo propisivati obvezno naseljavanje nemađarskih stanovnika u Mađarsku i bez pristanka mađarskog parlamenta?”
U Bruxellesu je procijenjeno da na taj način mađarski predsjednik Viktor Orban želi srušiti temelje zajedničke politike EU te njen plan o preuzimanju 160.000 izbjeglica. Orbana također optužuju da je sastavio tako sugestivno pitanje da naprosto mora dobiti apsolutnu potporu, čime još više ojačati ionako neograničenu vlast, a u svoj zemlji još više povećati nepovjerenje spram institucija EU.
Renzi je povukao riskantan potez
Za razliku od Orbana, talijanski premijer Matteo Renzi povukao je doista riskantan potez: zatražio je od 50 milijuna talijanskih glasača da se izjasne prihvaćaju li njegov prijedlog ustavnih promjena koje trebaju osigurati političku stabilnost zemlje. Ako to odbiju, najavio je Renzi, odmah će podnijeti ostavku i tako izazvati prijevremene izbore.
Renzi je predložio smanjenje broja zastupnika Gornjeg doma s 315 na 100 senatora, ozbiljno ograničavanje njihovih ovlasti, te, najvažnije, oduzimanje prava izglasavanja nepovjerenja vladi. To bi, napokon, tvrdi Renzi, omogućilo da Italija dobije stabilnu vlast: od kraja II svjetskog rata niti jedna vlada nije odradila cijeli mandat. Renzovim prijedlozima žestoko se opiru neke oporbene stranke predvođene Pokretom pet zvjezdica, M5S, koje vodi stand up komičar Peppe Grillo.
Populistička retorika
On optužuje Renzija da želi ukinuti demokraciju, ali pravi razlog njegova protivljenja je želja da što prije dođe do izbora. Ankete, naime, pokazuju da bi Pokret pet zvijezdica, mogao pobijediti na tim izborima: Talijanima je, kao i Grcima i Španjolcima, pa i Hrvatima, dosta korumpiranih i nesposobnih političara. Zahvaljujući populističkoj retorici Peppe Grillo dobiva sve veću potporu, a što bi značio njegov dolazak na vlast najbolje pokazuju njegove najave da će odmah predložiti referendum o ukidanju eura i povratku lire te izlasku Italije iz EU.
Izaslanstvo Živog zida predvođeno Ivan Veliborom Sinčićem sastalo se u svibnju 2015. u talijanskom parlamentu sa zastupnicima Pokret pet zvijedica. Zaključili su da je EU zasnovana na spekulativnom monetarnom sustavu te da se sve države moraju zalagati za povratak monetarnog suvereniteta. Pobjeda Grilla, procjenjuje se u političkim krugovima u Italiji i Bruxellesu, izazvala bi takav potres da ga EU, vjerojatno, ne bi preživjela.
Trump je najveća opasnost za demokraciju
Puno veće i traumatičnije promjene mogle bi se dogoditi u SAD, ako na predsjedničkim izborima pobijedi desničarski populist Donald Trump. S ekstremno homofobnom političkom platformom, nesnošljivosti spram LGBT osoba kojima želi uskratiti temeljna ljudska prava, neprijateljskim odnosom prema manjinskim skupinama i doseljenicima, Donald Trump je, slaže se većina političkih komentatora i analitičara, najveća opasnost za demokraciju u SAD-u i u svijetu.
Ako EU ipak preživi sve te nevolje, onda ju 2017. čekaju još neizvjesniji i opasniji izazovi. U ožujku će se održati parlamentarni izbori u Nizozemskoj na kojima Geert Wilders, šef antimuslimanske, euroskeptične Stranke slobode, može računati na ozbiljan uspjeh. Wilders je nedavno objavio politički manifest u kojemu najavljuje da će, u slučaju da pobijedi na izborima, zatvoriti sve džamije, islamske škole, zabraniti Kuran i nošenje burki, zatvoriti granice za sve muslimane, ukinuti izbjegličke centre…
Važnost francuskih izbora
Iako je Wildersova Partija Slobode treća po snazi stranka, iza koalicije Laburističke partije i Narodne partije za slobodu te Demokratske stranke premijera Marka Ruta, njena popularnost vrtoglavo raste. Naravno, uz borbu protiv Islama, Wilders najavljuje i referendum o izlasku Nizozemske iz EU.
Političke i poslovne elite u Europi ipak najviše strahuju od predsjedničkih izbora u Francuskoj u travnju na kojima bi, boje se u Bruxelleu i Parizu, u nadmetanju između sadašnjeg predsjednika i šefa socijalista Francoisa Hollanda i konzervativca Nicolasa Sarkoziya, najviše koristi mogla izvuči Marine Le Pen, predsjednica desničarske Nacionalne fronte, FN. Od lokalnih izbora 2014., na kojima je dobila čak 27 posto glasova, Nacionalna fronta postala je najjača politika stranka u zemlji.
Uspjeh Le Pen na valu krize i terorizma
Istodobno, na ljevici vlada opće nezadovoljstvo Hollandovom politikom za koju tvrde da je u funkciji interesa krupnog kapitala, dok se na desnici pribojavaju da bi financijske afere mogle upropastiti izglede Sarkoziya na pobjedu.
Marine Le Pen svoje uspjehe zahvaljuje ponajprije izbjegličkoj krizi i terorističkim napadima na Francusku: njena je temeljna politička platforma zasnovana na antisemitskoj i antiimigranstkoj retorici, s tim da u posljednje doba inzistira na zaoštravanju odnosa prema islamu i muslimanima emigrantima. Njena je osnovna parola: ” Francusko državljanstvo zaslužuje onaj tko govori francuski, tko jede francuski i tko živi na francuski način”.
“Spasiteljica Francuske” slavi poraz Merkel
Ispitivanja raspoloženja birača pokazuju da bi Le Pen mogla lako ući u drugi krug izbora: presuditi bi mogla sve veća potpora koju dobiva među siromašnijim i srednjim slojevima koji su najveći gubitnici ekonomske krize. Kao i svi slični politički pokreti u Europi, tako i Le Pen najavljuje da će smanjiti ovlasti EU, ukinuti euro te jačati ulogu nacionalne države. Spasiteljica Francuske, kako naziva samu sebe, napisala je na Twitteru nakon uspjeha Alternative za Njemačku. “Ono što je do jučer izgledalo nemoguće, danas je moguće. Domoljubi AfD-a odnijeli su sa scene stranku Angele Merkel. Moje čestitke”.
Na parlamentarnim izborima u rujnu 2017. u Njemačkoj sa sigurnošću se očekuje da će Alternativa za Njemačku, AfD, lakoćom ući u Bundestag budući da je jedina ozbiljna opozicija vlastima u Berlinu No, sve je manje šanse da Angela Merkel dobije još jedan mandat. Donedavno uvjerljivo najpopularnija političarka u zemlji, sve više gubi potporu birača: sada ju čak drže glavnim krivcem za poraz njene Kršćansko demokratske unije,CDU, na nedavnim lokalnim izborima.
Raste popularnost Zehoferu
Dok je njena popularnost u strmoglavu padu, dotle raste potpora njenom velikom kritičaru, bavarskom premijeru Horstu Zehoferu. Njemačku kancelarku optužuju da više ne kontrolira političke procese, da ne uzima u obzir volju većine građana, da se ne osvrće na kritike, da je zauzela potpuno pogrešnu poziciju u odnosu na izbjegličku krizu. Odnos prema izbjeglicama ključan je razlog za pad popularnosti Angele Merkel.
Najviše zamjerki na njenu politiku dolazi iz bavarskog CSU-a, koalicijskog parnera CDU, čiji vodeći ljudi otvoreno kritiziraju odnos Angele Merkel spram izbjegličke krize. Među ostalim, traže oštriji odnos spram izbjeglica i izdavanja dozvola boravka, ali i kompletnu promjenu vladajuće političke garniture u Berlinu, uključujući tu i Angelu Merkel.
Unatoč velikim pritiscima, željezna kancelarka i dalje ustraje na svojoj dosadašnjoj politici: ovih dana je ustvrdila kako je sigurna da su njene odluke bile ispravne, ali da joj predstoji u to uvjeriti druge ljude. Predizborne ankete, međutim, pokazuju da sve veći broj građana ima osjećaj da vlada Angele Merkel već dugo ne nailazi na prave odgovore na izazove izbjegličke krize i rastuću terorističku opasnost.